Kako to obično biva, u narodu su ukorijenjena mnoga vjerovanja koja nisu u potpunosti točna i koja vrlo često smetaju mladim mamama i tatama da u potpunosti uživaju u radostima roditeljstva. Iz mnoštva zabluda i predrasuda izdvajamo 7 najčešćih
Sve predrasude i zablude o roditeljstvu uglavnom smo naslijedili od naših majki i baka, ali ima i onih koje su se nedavno pojavile. Preporučujemo da pročitaš popis najčešćih i ocijeniš koliko takve zablude zapravo mogu biti štetne.
1. Majke se odmah 'zaljube' u svoje dijete
Ne mora biti tako i to je sasvim normalno. Naime, događa se da tvoja beba nije baš onakva kakvom ste je zamišljali, te ti je potrebno vrijeme da bi shvatila da je to tvoje dijete i da ga zavoliš. Međutim, majke su često šokirane činjenicom da ne nalaze odmah, u svom srcu, dovoljno ljubavi za to malo biće, zbog čega ih često progoni osjećaj krivnje koji ne žele priznati ni sebi ni drugima. Suviše zahtjevne, popustljive i zabrinute mame su baš te kojima 'teret' krivnje smeta da budu dobre. Priznaj kako se zaista osjećaš i neće biti razloga za krivnju i sram, pa ćeš brzo zavoljeti svoje dijete onakvo kakvo jest, bez iluzije.
2. Bebe koje dugo doje, ne mogu se odvojiti od majke
Priroda se 'pobrinula' da djeca u mnogo toga ovise od majki, jer ih one podižu i čine da postanu jaki. Međutim, zaboravlja se da je priroda smislila i mehanizam postupnog odvajanja djeteta od majke. Prema tome, na 'proces odvajanja' maleni su spremni s 8 -10 mjeseci, kada pokazuju veći interes prema svijetu koji ih okružuje, što im postaje važnije od majčinih grudi. Bitno je da prepoznaš taj trenutak i počneš se obraćati djetetu na drugačiji način. Naravno, ako i poslije toga nastaviš dojiti, to ne znači da tvoje dijete neće ovisiti o tebi. Komplikacije mogu nastati samo ako je dojenje jedino vrijeme kada majka i dijete ostvaruju bliži kontakt.
3. Beba ne razumije značenje riječi, stoga joj ne trebam objašnjavati svoje postupke
Naprotiv. Psiholozi se slažu s tim da i dijete osjeća potrebu da je upućeno u promjene koje se događaju u obitelji. Stoga je bolje upoznati mališana sa svim događajima u kući i potpuno je nevažno što on ne razumije riječi, dovoljno je što itekako dobro osjeća. Istraživanja su pokazala da su djeca brže i lakše naučila govoriti, ako su s njima roditelji u prvoj godini života razgovarali kao sebi ravnima. Roditelji tako bolje upoznaju svoje dijete, razumiju ga i shvate da pored sebe imaju osobu, a ne objekt za odgoj i odgajanje.
;Koji faktori utječe na boju očiju
4. S bebom ne treba ići na javna mjesta, jer su joj potrebni mir i tišina
Dijete do godinu dana ima potrebu za stalnim prisustvom svojih roditelja, ali i za novim utiscima i iskustvima. Djeca mogu bezbrižno spavati čak i pri velikoj buci, pa je tako za mnoge mlade roditelje koji nemaju kome povjeriti dijete na čuvanje odlazak s bebom u grad pravi spas. Naravno, predlažemo koncerte klasične ili laganije glazbe, odlazak u restorane ili posjete rođacima i prijateljima. Mit o miru i tišini podržavaju liječnici, zbog toga što je na javnim mjestima prisutan veliki broj ljudi, a djeca su osobito sklona različitih infekcijama. Naravno, dok je sezona gripe, najbolje bi bilo da izbjegavaš odlaske na javna mjesta, ali u ostalim slučajevima bez straha se možeš družiti s drugim ljudima, dok tvoja beba mirno spava u kolicima.
5. Ako dijete često držiš na rukama, razmazit ćeš ga
Popularnost ove predrasude ima veze s osjećajem zbunjenosti i straha roditelja pred djetetom, jer sada njihov život ovisi od njegovih potreba. U neposrednom kontaktu s tijelom majke, dijete osjeća toplinu ruku, čuje otkucaje srca i sve to mu je dovoljno da se osjeća zaštićenim i sigurnim. Zato, ne brini da ćeš razmaziti dijete, već mu pružiš zaštitu kad god mu je potrebna. Ali, prepoznaj trenutak kada je tvojrm djetetu potrebna sloboda i nemoj ga nepotrebno 'gušiti'.
6. Djeca dobrih majki nisu preosjetljiva
Ova zabluda potječe još od patrijarhalnog vremena kada je majčinstvo bilo jedina sfera u kojoj se žena smatrala kompetentnom. Dijete može plakati, biti nestašno, bolesno, ali ništa od toga ne ovisi o 'kvaliteti' roditelja. No, ako majka shvaća svaku neugodnu situaciju kao dokaz njezine nesposobnosti, ispituje krivnju i teško joj je primijeniti odgovarajuće mjere, da bi se suočila s osjećajem krivnje, treba se osloboditi fantazije o 'svemoćnoj supermami'. Ta fantazija je prisiljava da doživljava sebe odgovornom za sve što se događa, zaboravljajući pritom da njezino dijete ne živi više u njoj već pored nje.
7. Očevi trebaju znati smiriti dijete tako dobro kao što to majke čine
Nažalost, ne znaju! Danas je sve više očeva koji se trude sudjelovati u njegovanju djeteta. Pritom, oni sebe ne smatraju punopravnim sudionicima u tome, već uglavnom, odličnim pomoćnicima. Majke vrlo često nisu spremne da im ponude rješenje kako da hrane bebu, oblače ju i pripremaju za spavanje. Kriterij za 'pravilno' očinstvo ogleda se u njihovoj sposobnosti da sami pronađu svoju metodu, drugačiju od one koje ima majka, u odnosu prema djetetu.
