Privrženost se počinje jasno izražavati u dobi od šest, sedam ili osam mjeseci. U toj dobi dijete počinje jasno pokazivati uznemirenost prilikom odvajanja od majke te strah od nepoznatih ljudi. Takve reakcije normalna su faza u djetetovom razvoju
Djetetu je od rođenja potreban kontakt, pažnja i briga jedne bliske odrasle osobe koja će mu pružiti osjećaj zaštite, sigurnosti i povjerenja. Najčešće je majka ta koja s djetetom razvija takvu čvrstu emocionalnu vezu, odnosno odnos privrženosti. Dijete prema toj osobi pokazuje posebnu nježnost, traži njezinu blizinu, bliskost i kontakt s njom. Ono traži od nje utjehu i sigurnost kada je uznemireno, a pokazuje strah i nesigurnost kada se od nje odvaja. Takvo ponašanje pokazatelj je normalnog i zdravog razvoja djeteta.
Privrženost se počinje jasno izražavati u dobi od šest, sedam, odnosno osam mjeseci (pa sve do dobi od godinu i pol do dvije godine starosti djeteta). U toj dobi dijete počinje jasno pokazivati uznemirenost prilikom odvajanja od skrbnika te strah od nepoznatih ljudi (iako je par mjeseci ranije moglo reagirati vrlo pozitivno na pojavu bilo kojeg ljudskog lica). A primarni skrbnik, najčešće majka, najbolje i najbrže može utješiti dijete kada je ono uznemireno. Takve reakcije rezultat su prirodnog sazrijevanja djeteta.
Djeci odgovara rutina i dnevni ritam
Iako dijete brzo napreduje tijekom prvih mjeseci života ono u toj dobi još nema razvijen pojam o vremenu tako da nema osjećaj koliko će odvojenost trajati. Kako ne razumije privremenost odvajanja, a ima izrazitu potrebu za sigurnošću koju mu pruža osoba kojoj je privrženo, odvojenost od primarnog skrbnika djetetu izuzetno teško pada.
Djeca se razlikuju po svom temperamentu (koji je biološki određen) odnosno razlikuju se u tome koliko su osjetljiva na podražaje iz okoline te kakva će i kolika biti njihova emocionalna reakcija u određenoj situaciji. Tako će neka djeca biti osjetljivija na podražaje i situacije u kojima se nalaze (na primjer više će im smetati zvukovi koje čuje, brže će se uznemiriti i teže smiriti) a neka manje; neka će spremnije pokazivati ugodne emocije, dok će druga to raditi puno rjeđe.
Pročitajte vodič kroz sve faze dječjeg straha od odvajanja
Nadalje, djeci odgovara određena rutina i dnevni ritam. To im daje osjećaj sigurnosti. Ona su mirnija ako im je dan organiziran, predvidi i miran (ako nije pretrpan aktivnostima i zbivanjima) te ako im je osigurano dovoljno sna i dnevnog odmora. Dijete se lakše uznemiri kada je umorno, neispavano, kada mu se poremeti dnevni ritam, ako je izloženo prevelikoj količini podražaja i aktivnosti.
Zadovoljenje djetetovih potreba
Tako je na primjer za dijete obično stresno kada dolazi u novu okolinu (ili onu koju manje poznaje i u kojoj nije stalno), gdje ima više ljudi (koji mu nisu tako bliski kao roditelji) i to u vrijeme kada se, na primjer, treba odmarati i spavati.
Nadalje, dijete ima vrlo izraženu potrebu za blizinom i fizičkim kontaktom s roditeljima. Ako ta potreba nije zadovoljena dijete može tražiti prisutnost roditelja i biti uznemireno. Također, ono može tražiti pojačani kontakt s roditeljima ako je proživjelo neki za njega stresni ili uznemirujući trenutak ili se jednostavno osjeća tako toga dana. Dijete je mirnije i osjeća se sigurnije kada su njegove potrebe za kontaktom; za nježnim dodirom, maženjem, grljenjem, nošenjem i dojenjem, zadovoljene.
Stoga, ako je dijete uznemireno, odgovori mu na njegovu potrebu za zaštitom i sigurnosti, primi ga i nježno ga utješi. Ako je dijete jako uznemireno ono se možda neće odmah smiriti, već će mu biti potrebno određeno vrijeme da proradi ljutnju, izrazi tugu koju osjeća i povrati izgubljeno povjerenje i sigurnost.
Postoji li još neka potreba djeteta koja nije zadovoljena, potraži način kako da i nju zadovoljiš. Pa tako na primjer, ako je dijete umorno, stavi ga na spavanje; ako mu je potreban mir, povuci se na neko mirno mjesto i maknite se od ljudi.
Priprema za odvajanje
Važno je napomenuti, da dijete može osjetiti i uznemirenost ili nezadovoljstvo roditelja bilo da se radi o privremenom odvajanju ili boravku među ljudima, te reagirati također na isti način.
Razumljivo je da ponekad roditelj ima potrebu odvojiti se, na jedno kraće vrijeme, od djeteta, zbog raznih razloga. Tada je važno da se dijete pripremi na odvajanje. Bez obzira na njegovu dob, roditelj djetetu treba reći da ide i tko će ga čuvati. Ne preporučuje se iskradati dok dijete ne vidi. Dijete možda neće biti sretno što se odvaja od roditelja te će to i pokazati, no takvim iskrenim pristupom ono će zadržati osjećaj povjerenja u roditelja što je izuzetno važno.
Najbolje je kada uvijek ista osoba brine o djetetu dok roditelja nema jer to za dijete predstavlja određenu sigurnost. Također, djetetu će biti lakše ako je okolina u kojoj ga se ostavlja njemu poznata (najbolje za njega je ako ostaje u svom domu). Nakon povratka roditelj bi trebao osigurati dovoljno vremena za kontakt i bliskost s djetetom, za izražavanje emocija ili frustracija vezanih uz odvojenost. Djetetu treba pokazati da ga se razumije, poštuje i prihvaća sve njegove osjećaje nježno i uz puno ljubavi.
Djeca dojenačke dobi u potpunosti su ovisna o svojim roditeljima. Ona svoje nezadovoljstvo, a niti svoje potrebe ne mogu iskazati riječima, već ih izražavaju kroz plač ili svoje ponašanje. Ponekad situacija nije ugodna i nije ju moguće promijeniti no ono što je važno za dijete je da roditelj što prije prepozna njegove potrebe i da ih zadovolji na odgovarajući način, u jednom toplom odnosu punom ljubavi i pažnje.
Boji li se vaše dijete odvajanja? Pročitajte što roditelji na forumu Klokanice govore o toj temi
