Jeste li usamljene?

Drage mame,
imam bebicu od četiri mjeseca i lijepo nam je… Družimo se cijeli dan, tata nam se pridruži oko 17 sati, dođu nam baka i deda, beba je vesela, nasmijana, znatiželjna… Ali ja se često osjećam usamljeno i izolirano… Ne dolaze nam baš prijatelji, svi su jako zaposleni i imaju veću djecu pa su na sto strana. Uglavnom smo u kući ili u dvorištu jer beba ne podnosi kolica ni maramu pa nam se šetnje pretvore u dernjavu i nosanje na rukama. Ponekad se osjećam kao da ću zaboraviti razgovarati s odraslom osobom, a da se ne tiče podrigivanja, bljuckanja i kakanja. Volim svoju bebu više od ičega, ali ponekad mislim da ću totalno otupiti od ponavljanja jednih te istih stvari - presvlačenje, hranjenje, igranje, spavanje i tako u krug. Zvuči sebično sad kad sam to napisala, zar ne?

Po meni nije sebicno nego realno!!I ja cu uskoro biti doma!Svi oko mene rade,jedno dijete u skolu,drugi u vrtic!U bivsem kvartu je bio parkic iza zgrade pa sam isla uvijek tamo jer je uvijek bilo nekoga od mama!Djeca su se igrala,a mi smo pricale!a sad smo u novoj zgradi gdje em svi rade,em nema parkica za djecu,izadjemo ispred zgrade!A i ovi svi kaj ti izadju se uglavnom grupiraju sto meni smeta jer meni su svi kolko tolko ok i pricam sa svima!Onda se najradije maknem!Oni su svi na fejsu kojeg ja nemam pa nisam ni u toku,imaju neke svoje spike Ne uklapam se jednostavno!Nemam s kim popricati tak da znam o cemu pricas!Ima jedna susjeda,zena koja je radila sa mnom!S njom sam si ok,djeca nam se igraju,ali ne mogu joj sad stalno dosadjivat-neugodno mi je!

Mamica2911

Drage mame,
imam bebicu od četiri mjeseca i lijepo nam je… Družimo se cijeli dan, tata nam se pridruži oko 17 sati, dođu nam baka i deda, beba je vesela, nasmijana, znatiželjna… Ali ja se često osjećam usamljeno i izolirano… Ne dolaze nam baš prijatelji, svi su jako zaposleni i imaju veću djecu pa su na sto strana. Uglavnom smo u kući ili u dvorištu jer beba ne podnosi kolica ni maramu pa nam se šetnje pretvore u dernjavu i nosanje na rukama. Ponekad se osjećam kao da ću zaboraviti razgovarati s odraslom osobom, a da se ne tiče podrigivanja, bljuckanja i kakanja. Volim svoju bebu više od ičega, ali ponekad mislim da ću totalno otupiti od ponavljanja jednih te istih stvari - presvlačenje, hranjenje, igranje, spavanje i tako u krug. Zvuči sebično sad kad sam to napisala, zar ne?

Draga mamica 2911!
Kod mene je situacija dosta slicna. Imam djecaka od 3mjeseca i vecinu vremena smo sami jer mu tata dolazi s posla tek iza 17h. Baka i deda s oceve strane su u blizini,ali rade i imaju druge obaveze.
Dok je bilo ljepse vrijeme setali smo po vani,sad puno manje. Do nedavno sam zivjela u jednom vecem gradu i tamo mi je bilo super. Prilike su takve da smo se odselili u gradic 200 km dalje,a ja nikako da se naviknem na tu novu sredinu. Nekad imam osjecaj da sam na drugom planetu. Od manjeg mjesta bi covijek ocekivao da su ljudi druzeljubiviji,ali ovdje nije tako. Svi nekud jure svojim poslom, a u ovih nekoliko mjeseci koliko smo ovdje nisam  uspjela naci nova poznanstva drugih mama.
Imam dosta prijatelja na na FB s kojima uvijek mogu malo procaskati,ali nije to to.
Pratim tako ovaj forum to mi malo olaksa…

larimara,dobro si napisala da su prije ljudi bili druzeljubiviji!Sad se velika vecina zatvara u svoje domove i sve se vrti oko tog fejsa i instagrama i oslicnih stvari!

mamika3
U pravu si, sve se vrti oka fejsa. Imam ga i ja,ali ga ponekad danima ne ukljucim. Uvijek bih dala prednost druzenjima u stvarnom zivotu prije nego virtualnom.
Nadam se da ce se stvari malo popraviti kad se i vrijeme proljepsa,onda je ipak vise mama s djecom u parku.
Inace, zivim vani i  tu su ljudi stvarno manje komunikativni nego u nasim krajevima. To primjecujem tek sada jer sam ranije bila zaposlena i sama sam imala manje vremena. Ovdje ces recimo dulje vremena vidati neku osobu “vani” prije nego dode do toga da se razmjene brojevi telefona ili te pozove kuci na kavu.

Totalno smo otuđeni jedni od drugih… Ma ja čak ni nisam sama u kući, u stanu ispod nas žive svekar i svekrva, ali s njima fakat ne znam više o čemu bi pričala, malo su “ograničeni” što se tiče tema za razgovor…  Susjedi su nam uglavnom svi stari, a ovi mlađi su sigurno na fejsu pa ni nemaju vremena za druženje… 

Par puta sam znala zapoceti razgovor s nekom od mama u parku i na kraju se sve svelo na hvalisanje djeteta!A ja sam taaaaako htjela pricat o necem drugom!A kad bi setala peseka ,e onda se hvalisalo peseke!A nis,morat cu i ja na fejs….ha ha ha…..sala

Niste jedina, i nije sebicno trazit malo vremena za sebe ili drustvo odrasle osobe, ljudi smo i drustvena smo bica, uglavnom.

Osobno se ne mogu pozalit, jer tu i tamo odem i bavim se svojim hobijem, popim kavu, ali i dalje je prisutan taj neki glupi osjecaj

Drage mame, slazem se sa vama. Nije nista sebicno u tome da mama trazi malo vremena za sebe. Nismo samo mame, mi smo i sestre i supruge i prijateljice i kcerke. 
Ja sam u 34 tjednu, mirujem od 32, imam vec sina od 3 god. Zatvorena u kucu, zima, nije lako.
A tek me ceka 100 izazova kad stigne beba. I slazem se da su se ljudi otudjili.
Ako ima koja mama u blizini Knezije koja bi se druzila (za nekih mjesec i pol), popila kavu, popricala, pojadala se ili pohvalila, tu sam

E,sad da ne moras mirovat pozvala bi te na kavu!Imam svoju vjencanu kumu i frendicu koju sam jos davno na poslu upoznala!S njih dvije mogu o svemu pricati,saslusat ce,pomoci a i nasmijemo se dobro!Ne zivimo blizu,cujemo se tu i tamo,ali bas mi fale!Neku vecer smo bili kod ove kume pa sam shvatila koliko mi fali dobro drustvo!😢