Drage mame, imam troje djece (muške), od toga jednog mirnog i odličnog đaka, jednog prirodnog i prosječnog klinca koji voli školu (manje zadaću), ali s kojim nemam problema, i jednog koji voli školu, ali nipošto radi učenja, već samo zbog “raje”. On je onaj klinac koji mora biti “glavni mangup”, ne piše zadaću (pokušava nas zavarati na sve načine), ne uči, ne prati nastavu, tuče se…..Ja sam više bez ideja što da s njim radim.
Pokušala sam stvaranjem zdrave radne navike (ne duže od pola sata i uz moju pomoć) - nakon dvije godine njegovog plakanja uz knjigu dobila nervni slom. Da meni olakša jedno vrijeme je počeo učiti i raditi zadaće, ali mu - eto - dosadilo.
Zabranila mu računalo - on zaključio da mu je puno ljepše vani s djecom. Zabranila mu ići van, on zaključio da mu je draže igrati se s braćom. 
Pokušala s kritikom i galamom - on shvatio da sam u pravu i počeo učiti - ali mu eto opet dosadilo.
Zabranila mu treninge - počeo pisati zadaću, jedinice popravljao peticama, završio 5. razred bez problema.
Sad je počela nova školska godina. On preda mnom radi zadaću, čita lektiru…. kaže razrednik da niti jednu zadaću nije uradio, iz lektire je dobio 1 jer ju nije takao……mislim….da nemam dvoje normalne djece, zapitala bih se što to sa mnom nije u redu.
Ja nisam jedna od onih koje žele i vole da im djeca imaju sve petice. Ja sam s 3 zadovoljna, samo da nije 1. A 1 je rezultat apsolutnog nemara. Moje iskustvo s nastavnicima je da niti jedan od njih normalnom, razumnom, poslušnom djetetu koje se trudi neće dati 1. Ta ocjena je rezultat opetovanog bezobrazluka…
Da li netko (molim Vas) ima ideju što da radim?
Možda da NEKAKO prokljuvite ŠTA ipak voli od predmeta. Pa korak po korak, mislim da ne treba tjerati dijete odjednom na sve. Neka on zavoli bilo šta, a poslije će se uz to još prikrpati i ostali predmeti kao obaveza, a naravno sa malim zaduženjima neka se uči obavezama. Možda je problem u količini obaveza.
tanja
Iz istog razloga sam zalutala na ovu temu koja vidim nije aktivna vec oko dva mjeseca.Istog sina imam.Njemu je 10 godina i sve je uredu osim ucenja i lektira.Vec 5 godina ucim svaki dan s njim ,a on se odupire redovno,znaci guram mu u glavu to neko “znanje”.I donosio mi je ok ocjene.Ali to su moje ocjene.On kad se potrudi sam od sebe odna je to predobro,nema nikakvih problema,al jos nisam skontala sta je to sto ga “pogura”.Dok skola traje redovno je pod nekim kaznama,muva me,laze me,dodje iz skole ko da je vidio nije,on pojma nema sta su radili,samo mi baci knjigu na sto i kaze pomozi mi da uradim zadacu.U kuci je stalno plac i vriska i skika i losa atmosfera zbog njega.I ja ne trazim petice,boze sacuvaj,ok mi je obicna trojka,al njemu je svaka ocjena dobra ocjena.I u trecem razredu je bio prebacen u “razred za problematicnu djecu” jer je on ometao nastavu redovno,za svo ovo vrijeme smo promjenili 4 skole,bezbroj razreda (samo je treci razred na jednom mjestu zavrsio inace ga izbaci uciteljica iz razreda i onda ga preuzme neka druga uciteljica nebitno jel to u 4.razred ili 1 ,on radi svoje gradivo)ovo mi je sad osma uciteljica …..U trecem smo otisli doktoru i dijagnosticiran mu je ADHD.Za neke izmisljena bolest a za neke stvarna bolest.Za mene je bila izmisljenja bolest,dok nisam njega i ponasanje uporedila sa tom bolesti ,i dok nije dobio lijekove.Pomogli su mi.Ali ucenje jos uvijek horor.Iduce godine krece u informaticku skolu i mene je uzasno strah.Imam jos jedno dijete ,i ona je sasvim ok i super.Prica,broji,uci boje,voli zivotinje….a on nije pricao do 5-te godine.I sve mora bit po njegovom.Strasno je tezak.Kod ucenja ,sve sam kazne probala ,al jedino jedna funkcionira ,kazem mu ok je da sad ucimo do 22h nije problem ,al neces dobit ni rucak ni veceru jer ja moram da ucim s tobom,i kad su pauze ne pada mi na pamet da ja kuham a ti mlatis usima,hocu i ja pauzu.Tako je bilo 2x i nikad vise.Ali danas pocinjem sa istom taktikom,jer mu ocjene na sve lice samo ne na normalne i prolazne
Naravno da ADHD dijete treba drugaciji pristup,ali kad je ucenje upitanju on (ne znam za drugu decu) blokira i ne zeli.Njegova doktorica mi je to objasnila kao npr (posto ja radim u kuhinji) to je isto kao da postoji masina za guljenje krompira,a ja moram rucno da ogulim svaki dan 50 kg krompira.Nakon nekog vremena pocecu se ponasat kao i on,jer zasto ja to moram radit kad postoji masina za to.Ucim doslovno s njim,npr citanje letire ,on procita dvije recenice ja dvije,opet on dvije opet ja dvije,i onda ispitujem ga da vidim je li zapamtio,ako nije ponavljam/o dok ne zapamti.U zadnje vrijeme izbjegavam da mu ja citam ,zahtjevam da on meni cita.Matematika (dok je ucio sabiranje,oduzimanje ,mnozenje,djeljenje) kupim Lük “igricu” sjedimo i ucimo skupa tj igramo se,sad kad dodje sa zadacom (mjere za litre,kilograme,razlomci,povrsine,obimi…) doslovno sjedim s njim i radim s njim zadacu kao da i ja idem s njim u razred..Njemacki jezik,objasnjavam mu glagole,padeze ,subjekte…pomazem mu da zapamti gradivo,ili kako bi ja rekla kad me neko pozove “ne mogu ucim sad ”…….On ne sjedi u svojoj sobi i ne “buba” kao sto sam ja,pa da ga pozovem za pola sata sat i da ga ispitam,od tog nema nista,nego sjedim i ja s njim,i pitanje/odgovor …ponavljamo dok ne zapamti,nebitno o kojem predmetu da se radi.Ukoliko se ne odlaze gradivo stizemo sve super.Kad je test onda je naporno skroz ,jer on sto god je naucio nekako kao da uzme gumicu i obrise iz glave,pa jovo nanovo.Ali pomalo su mi dosadile te silne borbe i kontam trebao bi biti malo samostalniji,ipak nije prvi razred
Ako jedino ide tako onda nastavite i lagano smanjujte to ucenje sa njim.Kazem ja sam protivnik ucenja sa djecom,imam 4 i 1 razred i nikad nisam ucila sa njima,niti ne planiram.Skola je njihova obaveza.Ako treba nesto objasnit,pokazat,ispitat ti+u sam,ali sjedit ne.Ali posto dijete ima adhd pristup je ocigledno drukciji.Ako vam je stalo do skole i ocjena onda vam nema druge,a i tesko je sad nesto napravit kada ste od pocetka krenuli sa njim na jedan nacin
A vjerujte nikad ni pomislila nisam da cu sjedit i ucit s njim ,pored silnih uciteljica i boravka u skoli nakon nastave ,gdje se s njim zadace kao rade i kao uci.Trudila sam se da to ne radim,ali nije drugacije moglo.Tada sam sama zivjela sa njim.Nista mi drugo nije preostalo nego da “ucim” jel,s njim,jer ne znam sta bi bilo s njim,niti znam sta ce biti.Svake godine je teze,,i gradivo i obaveze.On nema ni jednu drugu osim da uci.Ajd sto ja sjedim s njim i pazim,racunam,analiziram…nego sto se on uporno protivi,dok je bio manji znala sam mu uzet ruku ,olovku stavit u ruku i crtat ili pisat,on place i otima se …i dan danas je tako samo malo drugacije.Stariji je i “mudriji”.Dok ova dva dana pisem s vama,“puko mi je film”,doslovno.I dosta mi je i ucenja i citanja i pisanja…i da uvijek ceka kad ja imam vremena a vremena je sve manje i manje.Nadam se da ce jednog dana doc sebi i skontat da je to njegovo i da on to treba,a strasno bi patila da ovim skolskim putem ne koraca sredinom.Trebace jednog dana.Kao djeca sa ovom bolesti se smire u pubertetu ….hm…ponekad mislim u zacaranom sam krugu ,i svi ti savjeti psihologa,psihijatara,pedagoga,silna literatura koju sam progurala,terapije ,lijekovi …on sve obmane …a bice bolje.Ja se bar nadam i uvjeravam.Al raspustu se ni jedno dijete na planeti ne raduje kao ja
Od pocetka ucite snjim i tesko je sada to prekinut.Imate 2 opcije.radit snjim i dalje i pomirit se sa tim,bit ce vam lakse,ili jednostavno napravit rez i rec mama vise ne zeli ucit sa tobom to je tvoja obaveza.Ovo drugo ce bit vjerojatno puno teze,pogotovo jer uz naviku da ste ga tako navikli ima i problem adhd.probajte svaki dan malo prestajat ucenje snjim.dajte mu neki zadatak da rijesi bez vas i nagradit ga.Probajte ucit snjim da on nije ni svjestan da je vrijeme za ucenje,pricajte opcenito o tome sto uci,kroz igru,setnju,kuhanje isl.
A da postoji 3 opcija da je to takvo dijete,jer koliko mi nekad usmjeravamo,zelimo nejde
Sortiraj odgovore
Najstariji