evo, i ja nešto da dodam na ovu temu, s obzirom da je vrlo aktualna i u mom životu.
rodila sam prije 3 mjeseca i u bolnici je priča s dojenjem bila klasična - beba histerično pokušava hvatati dojku, ja umorna, neiskusna, nervozna, sva u strahu kako ćemo se prilagoditi kad dođemo doma i ne bude bilo osoblja koje će intervenirati kad bebu ne budem uspjevala uspravno postaviti na da sisa. sva sreća, mali kao da je znao da sestara više nema - čim smo došli kući, ispravno je hvatao dojku i uspješno smo se hranili. mlijeka sam imala na izvoz, znalo se desiti da mi tako naglo nadođe, da mi cijela prednja strana majice bude mokra za icijediti, kao da je netko 2 šalice izlio.
malo pomalo, to nadolaženje i naglo curenje je postajalo rjeđe, a beba vrlo nemirna tijekom dana. jutra su mi bila najgora, nakon što se nekoliko puta u noći budio, oko 5h ujutro bi krenuo sisati, i čim ga podojim, tražio bi ponovo, satima tako. ne trebam ni pričati koliko me je to mrcvarilo, budila sam se s užasnom glavoboljom, čitav dan mi je bio nikakav.
po danu sam ga dojila svakih sat vremena (da potičem proizvodnju), ali bi on vrlo brzo nakon što krene dojiti krenuo s histerijom. jednom prilikom sam ga dojila u prisustvu jedne primalje koja mi je rekla da je on gladan, da se ne uspjeva najesti, da izdoji sve što ima, i da zbog toga histerizira. uglavnom, savjetovala me da mu uvedem dohranu, 50 ml između obroka. suprug i ja smo odmah kupili aptamil i počeli mu davati, a on je evidentno postao mirnij - NAPOKON SE NAJEO!
nakon 3 tjedna smo bili na cijepljenju, vaga pokazuje da beba super napreduje. međutim, pedijatar nas pošteno iskritizirao jer smo uveli dohranu, kao, trebala sam ga nastaviti dojiti što češće, kako bih potakla proizvodnju. kažem mu da sam ga dojila svakih sat vremena, proizvodnju očito nije bilo moguće potaknuti. pitam ga otvoreno - što biste vi uradili na mom mjestu, kada bi dijete izdojilo sve što je bilo u obje dojke, plakalo i histeriziralo jer očito nema više, a još je gladan, te se nakon bočice potpuno smirio? on me gleda, ne zna što da kaže…
ono što želim reći, je da me jako nervira to razilaženje teorije i prakse. struka kao da ne živi u stvarnom svijetu. na sva zvona se govori o tome kako 95% žena može proizvesti dovoljno mlijeka (ispunjavaju valjda “tehničke” uvjete za to), ali nitko ne govori o tome da su te statistike proizašle iz idealnih uvjeta.
iskreno, ne znam zašto nisam imala dovoljno mijeka za svoje dijete. ne znam ni zašto većina mojih prijateljica nisu (uglavnom su sve uvele dohranu prije 3. mjeseca). možda se nismo dovoljno trudile (što god to značilo)…s druge strane, neprestano se pitam, koliko ta priča o poticanju proizvodnje uopće drži vodu?
ono što znam, je da mi je život poprilično kaotičan i stresan (privatno i poslovno, neću sada ulaziti u tu “dubiozu”, jer nije tema), te da jako teško mogu utjecati na mnoge segmente mog života koji mi stvaraju nelagodu, nervozu, strah itd.. u takvim uvjetima, nije lako biti dio idealnih statistika o dojenju, i poprilično je žalosno što struka ne polazi s tog aspekta, jer po meni je na tom polju potrebno prvo više razumijevanja, pa onda i više rada sa ženama i edukacije.
dojenje je samo po sebi vrlo kompelksa stvar, s obzirom koliko truda, muke, znanja i iskustva ono iziskuje da bi bilo uspješno (kad se oduzme onaj “romantični”segment), sigurna sam da postporođajna depresija ima svoje uporište baš tu. a o tome se ne govori, ne samo to, nego je klima takva, da me sram reći da svoje dijete više ne dojim, jer se suočavam s pogledima iz kojih čitam da sam nikakva majka zbog toga.
btw. za 2 tjedna imamo cjepljenje i već danima ne znam kako da sročim tu činjenicu da svoju bebu više ne dojim, kad me pedijatar pita. eto, toliko o struci i profesionalnom pristupu….s druge strane, vjerojatno me to ne bi trebalo previše zamarati, trebala bih se više voditi svojim nekakvim osjećajem, a i činjeničnim stanjem, jer ipak ja sa svojim djetetom provodim 24h i najbolje ga poznajem - imam vidno sretnu, nasmijanu, raspoloženu i situ bebu, koja, otkad ga ne dojim, spava po čitavu noć :-)
da se razumijemo, žao mi što ga više ne dojim, jer sam uvjerena da bi za njega to bilo najzdravije. ali mislim da se ni ja, niti bilo koja druga žena ne smije zbog toga gristi i ubijati, jer, bez obzira na sve, danas u 21. vijeku, kvalitetna alternativa ipak postoji.
Takva je situacija bila i kod mene. U početku je bilo idealno, mlijeko je samo curilo, a znala sam ga i pošpricati po licu kad bi izbacio sisu, ali nakon nekog vremena, drama. Kako je mlijeka bilo sve manje, kombinirala sam dohranu, a nakon nekog vremena morala sam piti antibiotike i od tada više nije sisao. Dvije prijateljice su isto takvu muku prošle i kada su mi pričale koliki su linč doživjele od okoline, nije mi bilo jasno u čemu je problem, pa ako ide, super, ako ne ide, nećeš se ubiti zbog toga. Tek kad sam rodila i doživjela to, shvatila sam o čemu su mi pričale. Da ne govorim kakva sam mama bila u očima svekrve!!
Nisam bila u postporođajnoj depresiji, ali pritisak okoline koji sam doživljavala bio je strašan. Muž je sve to proživljavao sa mnom i tješio me kad sam se grizla. Pedijatar je isto bio ok, nije ništa niti napadao niti maltretirao. Voljela bih da sam uspjela dojiti, što zbog bebe, a što zbog financija, ali važnije mi je da moje dijete bude sito. Trudila sam se koliko sam mogla, ali eto, tako je, barem se tješim time što je dobio kolostrum na početku. Moj brat, seka i ja smo odrasli na ad-u i hvala Bogu zdravi smo već trideset i kusur godina. Moj bebo je već na krutoj hrani koji mjesec, zasad sve super jede i ono razdoblje velikog stresa je iza nas. Potrudit ću se koliko god budem mogla da buduće mame iz moje okoline ne dožive osjećaj krivnje kao da su nekoga ubile samo zato što nisu uspjele dojiti dijete.
najgore je to što se već u bolnici svi ti “dobronamjerni” savjeti vešto maskiraju u kritiku, pa se osjećaš ko zadnje g…. I onda naravno kriviš sebe i pokušavaš se truditi još više. A žene su tad još najosjetljivije i sve ih pogađa. Bilo bi dobro ne dopustiti da vas diraju tuđe riječi. Samo hrabro, i s mišlju da je jedna majka svom djetetu i da ona odlučuje zadnja :)
kukukaka - znam da nije tema, ali, kada si mu uvela krutu hranu i kakvu?
Kad je napunio 5mj počeli smo s krutom hranom, par žličica kašice od jabuke nekoliko dana, pa mrkvice par dana, pa malo iscijeđenog soka isto od jabuke. I nakon nekih 2-3tjedna počela sam mu to uvoditi kao jedan obrok, a ako nije dosta još bi dobio i bočicu.
najgore je to što se već u bolnici svi ti "dobronamjerni" savjeti vešto maskiraju u kritiku, pa se osjećaš ko zadnje g…. I onda naravno kriviš sebe i pokušavaš se truditi još više. A žene su tad još najosjetljivije i sve ih pogađa. Bilo bi dobro ne dopustiti da vas diraju tuđe riječi. Samo hrabro, i s mišlju da je jedna majka svom djetetu i da ona odlučuje zadnja :)
E da, bilo bi dobro da na jedo uho uđu, a na drugo izađu tuđe riječi, ali valjda su ti hormoni zbrkani pa onda to jako utječe. Sada me boli briga kad netko nešto kaže, a u početku sam se jednom toliko rasplakala da je muž rekao da će sve potjerati u pm i nek nas puste na miru. Mislio je na svekrvu jer mi je ona tad popila mozak, ali od tada više nije.
najgore je to što se već u bolnici svi ti "dobronamjerni" savjeti vešto maskiraju u kritiku, pa se osjećaš ko zadnje g…. I onda naravno kriviš sebe i pokušavaš se truditi još više. A žene su tad još najosjetljivije i sve ih pogađa. Bilo bi dobro ne dopustiti da vas diraju tuđe riječi. Samo hrabro, i s mišlju da je jedna majka svom djetetu i da ona odlučuje zadnja :)E da, bilo bi dobro da na jedo uho uđu, a na drugo izađu tuđe riječi, ali valjda su ti hormoni zbrkani pa onda to jako utječe. Sada me boli briga kad netko nešto kaže, a u početku sam se jednom toliko rasplakala da je muž rekao da će sve potjerati u pm i nek nas puste na miru. Mislio je na svekrvu jer mi je ona tad popila mozak, ali od tada više nije.
Ma sve znam, i ja sam u početku (pisala sam u nekoj drugoj temi) plakala zajedno s bebom, plače ona-plačem ja. Dok s vremenom nije prošlo.
G.mi je druga beba. A. sam rodila prije 4 i pol godine, nisam imala iskustva,i kad je nakon 20 dana došlo do uspostave ponude i potražne i moje grudi su postale mekane, ja sam mislila da je to kraj mog dojenja. U to vrijeme sam završila u bolnici zbog žući, i tako je dojenje prestalo.
Sa G.sam pametnija, imamo 2 i pol mj. i dojimo samo, a moja cura je do sada dobila skoro 3 kg.
Sortiraj odgovore
Najstariji