Prvi mobitel?

Što mislite, da li djeca već od 1.razreda osnovne trebaju imati mobitel? Moje mišljenje je da djeca koja su u boravku u školi ne trebaju mobitel, a opet puuno djece ima mobitel. Kad je uopće vrijeme za prvi mobitel??

moja kćer ide u drugi razred i nema mobitel. općenito, dogovor između nas par roditelja što nam djeca idu zajedno u razred je da im ne kupujemo dok ne prestanu biti boravkaši. mislim da je mojoj kćeri važnija igra i razgovor s prijateljicama nego buljenje u neku igricu pod odmorom. a koga bi i zvala?! s prijateljima je do pola 5 a od pola 5 sa mnom…. :) (to je bio moj argument na pitanje “mama zašto ne mogu dobiti mobitel?” )

Ni moja djevojčica nema mobitel. Jednostavno mislim da još nije zrela za njega. Znam da bi igrala igrice pod satom, bez obzira koliko ja s njom razgovarala… Stavila sam joj četku za češljanje u torbu, pa se češljala i gledala u ogledalce pod engleskim . Ne želim ni misliti što bi bilo da sam joj nabavila mobitel.

Moja ide u prvi razred i ima ga samo po doma-naravno slabijeg.
Preko njega igra igrice, slika braceka, i sluša glazbu.

Moje curke su prvi mobitel dobile s 11 godina dakle kad su krenule u drugo mjesto u školu jer od prvog do četvrtog išle su u područnu školu a od petog do osmog u glavnu školu pa su trebale mobitel radi prijevoza jer su tu dodatne nastave ,grupe ….Djete mora nekako javiti gdje je i kako će kući.A i ja volim tu i tamo provjeriti gdje je i s kim je.

mi nažalost moramo imati mobitel,jer otac od kčerke ne želi zvati na moj broj..otkako ima mobitel često se čuju..i mobitel nam služi samo za to!

Nisam sklona klince prepustiti “druženju” s mobitelom, ali pozitivna strana u cijeloj priči je to da ih uvijek mogu dobiti. Npr. kad se vraćaju sama kući iz škole.

Moj sin ide u 2. razred i nema mobitel, a nemaju ga ni njegovi prijatelji. Ako se zele cuti mogu razgovarati preko fiksnog ili nazove s mog mobitela roditelja svog prijatelja. Nije mu to bitno, niti je ikad izrazio zelju da mu ga nabavimo.

Curica ide u 2.razred i naravno svi do jednog učenika u razredu imaju mobitele (to su uglavnom skupi i bolji mobiteli nego što ja imam).  I naravno, ako netko nema mobitel u razredu, već ga drukčije gledaju. Nikako se s tim ne slažem, jer mislim da su premali za to i da je to potpuno nepotrebno, pogotovo neke skupe. Druga je stvar kad su veći.
Kad se sjetim svoje mladosti, još mobiteli nisu bili toliko u igri, svoj prvi mobitel dobila sam kad sam krenula na fakultet. Danas ne možemo bez njega ni do dućana. Užas. Ne želim priuštiti svom djetetu takvu ovisnost.
Samo da dam jedan primjer iz meni poznate obitelji: mališan 6.g. još nije krenuo  ni u školu, za Božić si je poželio Ipod, jer je najnoviji mobitel već imao, komp također, budući da su mu roditelji dosta bogati, tako da ga je i dobio, ali nije bio Samsung, kakav je on poželio, pa je bio strašno nezadovoljan zato što to nije bio takav kakav je on zamislio. Svašta, tek ima 6.g. ne mogu razumjeti to, za idući Božić će valjda poželjeti da mu kupe zgradu s građ. dozvolom…., ne treba ići u krajnost i udovoljavati djeci baš toliko. Malo sam skrenula s teme.
Ja bi da se djeca radije igraju, kao mi nekada. Mislim da je tada sve bilo bolje, manje su djeca bila živčana, ovako su samo pod stresom od silnog gledanja TV-a, mobitela i sl.

Moja je završila 1. razred i ima mobitel, stari naravno na bon…ali samo da se može javiti kad ode u park ili dok je kod bake na selu. Inače ga koristi najviše zbog slikanja jer voli slikati sve što vidi  ponekad pošalje poruku meni na posao, te pušta pjesme kad putujemo negdje autom, ali u školu ga ne nosi i većina u razredu ne nosi mobitel. Ali oni koji nose vidim imaju jako skupe mobitele  one pametne telefone i svi imaju pristup internetu što smatram da nije pametno da tako mali sami surfaju bez nadzora.