Svako dijete može naučiti spavati

Drage moje žene, majke, kraljice! U zadnje vrijeme sam sve rjeđe uspijevala biti na forumu..Naime, kako sin raste, sve je aktivniji i traži sve više pažnje, ali to i same znate kako je. :) Razlog zbog kojeg sam odlučila otvoriti ovu temu je da vam otkrijem “tajnu” kako smo naučili našeg sina spavati i prospavati noć. Odmah bi htjela napomenuti da mi je jasno kako se ova metoda nekima neće svidjeti, i te bih zamolila da preskoče i ne moraliziraju jer ovo pišem za one mame i tate koji imaju problema kao što smo ih imali i mi i koji ih žele riješiti.
Naime, isprana raznoraznim pametovanjima po forumima i člancima kao mlada mama mislila sam da sam loša mama ako mi dijete plače pa smo i suprug i ja na svako bebino “kme” brzo poduzimali sve kako se to ne bi pretvorilo u plač. Imamo sreće što nam dijete nije cendravo i plačljivo pa je ispočetka zbilja bilo logično da ga stalno tješimo i nosimo. Danju nije bio problem jer nije tražio puno , pa čak ni noću prvih 5 mjeseci nije bilo prečestih buđenja (1-2 i to samo za hranjenje i dalje je spavao). E, a onda je naše malo počinjalo shvaćati da mi skoknemo svaki put kad se oglasi i noći su postajale polako sve lošije. Sada, sa 9 mj. ponovno se budio svaka dva sata i jedino umiranje je bila cika. Uskoro sam shvatila da ne mogu tako dalje i da nešto moramo poduzeti. Prijatelji su nam preporučili knjigu “Svako dijete može naučiti spavati” u kojoj je lijepo i sustavno opisano kako dijete može naučiti samo zaspati i prespavati cijelu noć. Naravno, metoda uključuje da se dijete ostavi da malo plače, ali se svakih nekoliko minuta vraća k njemu i tješi, toliko dugo dok ne zaspi. Reći ću samo da je nama danas 5. dan rada po toj metodi i da iza sebe imamo već dvije potpuno prospavane noći! Ja sam puna energije i mogu se potpuno danju posvetiti igri s djetetom a suprug nema podočnjake na poslu. Svi smo veseliji i bolje raspoloženi, naravno, i sin! 
Ovo samo odlučila napisati jer znam da vas ima još takvih kao mi koji bi sve dali za prospavane noći i ljepše dane sa svojom djecom i želim da znate da postoji način i da je puno jednostavniji nego što mislite. Oprostite na dugom postu ali željela sam sve nekako ukratko napisati, makar je to nemoguće pa ako vas pobliže zanima ova metoda, pitajte, rado ću vam pomoći. Ponavljam, neću raspravljati o humanosti, moralu i o tome tko je bolja mama, samo želi pomoći onima koje to zanima, ostale molim da preskoče komentiranje. Hvala!

Meni je drago sto si otvorila ovu temu. Ja imam bebu od 4,5mjeseci koja ne zna po danu nikako zaspat a kamo li sama. Znam da je jos rano za tu metodu i jos cu pricekati s tim, ali me zanima kako si ti to uspjela pa da i ja to primijenim kasnije. Pa eto napisi cijeli postupak 

super mi je tema…bravo clericova… 
zanima me sljedece… moja mala ima 6 mjeseci…odnosno iduci tjedan puni 6 mjeseci i jos nikad nije sama zaspala u kreveticu.. uvijek ju moram uspavat noseci ju ili bar drzati i tek tada kad zaspi ju stavljam u krevetic.. imas li kakav savjet?? 
moram napomenut da sam ja nju pokusala stavit u krevetic navecer..u zamracenoj prostoriji,ali ona place i ne zeli nikako spavat sama..

Znači, metoda podrazumijeva da dijete zaspi bez pomoći i pomagala. Dakle, bez dude, cike, njihanja i ostalih stvarima kojima u očaju pribjegavamo. Dijete stavimo u kinderbet, poljubimo ga i otiđemo iz sobe van. Ukoliko plače, pričekamo 3 minute i tada mu se vraćamo, milujemo ga, pričamo mu i tješimo ga ali ne uzimamo na ruke i van iz kindača. Najviše min-dvije ga tješimo i onda opet izađemo, ako plače, vraćamo se nakon 5 min i ponovno tješimo, isto nakon 7 min. Prvi dan ne produljevamo više vrijeme već idemo svakih 7 min dok se ne smiri. Drugi dan su vremena malo duža (5,7 i 9 min), treći dan još duža, ali nikad ne ostavljamo da plače više od 10 min. Djeca vrlo brzo shvate da plačem ne postižu ništa i odustanu. Velim, naš je prvu noć trebao dvije intervencije, drugu noć se još budio ali je sam zaspao nakon min-dvije tako da nismo trebali intervenirati, a treću noć je prespavao cijelu. :) Danju malo teže zaspi ali ipak zaspi sam. Tek smo počeli, vjerujem da će i to brzo usvojiti. Ne plače duže od 15 min ni jednom. Iskreno, ja sam bila skeptična prema tome svemu, nisam mislila da će on to tako brzo naučiti, ali eto, već dvije noći spava bez problema. Kad sam pročitala knjigu, bila sam već puno hrabrija i uspjeli smo sprovesti u djelo. Suprug je preuzeo noćnu jer je bolje da mene ne čuje da ne bi mislio da će dobiti ciku. I da, piše da se ovo može provoditi od 6 mjeseci starosti jer su tada djeca zrela prospavati 11 sati u komadu bez jela. Možda bi ti mogla barem po danu probati za sad, neznam..

clericova svaka ti cast, ali ja nikada nisam bila dovoljno jaka za CIO metodu. Prvih 6 mjeseci je bez problema uvijek zaspao sam. Onda je to “zaboravio” pa sam ga 6 mjeseci uspavljivala i onda se opet “sjetio” i od tada (evo vec godninu dana) zaspe sam. Ugasimo svjetla, pomazimo se, stavim ga u kinderbet i izadjem van iz sobe i to je to. CIO je meni osobno preagresivan, ali tko moze izdrzati… Kod nas je to ipak islo bez treninga i draze mi je da je tako, da nije vjerojatno bih jos nunala, jer bi mi srce puklo da ga slusam kako se place danima.

Tako je i moj maleni kad sam otišla u bolnicu na nekoliko dana odustao od plakanja i prihvatio novonastalu situaciju :/

Bas mi je drago da ste vi uspjeli sa tom metodom, čitala sam o njoj, imala sam i tu knjigu sto spominješ u rukama… Svaka vam čast… Ja sam nekako proslaba za tu metodu. Doduše, jos nije iscrpio zadnji atom moje snage, pa jos i mogu. Mozda do kraja i ja pribjegnem toj metodi…

Ma da, jos mi je mala. Pricekat cu do 6mj pa cu probat. Nadam se da ce upalit brzo kao i tebi, jer ne znam kak cu to izdrzat

e a mozes li mi reci jel zamracite prostoriju ili ostavite svjetlo?? 
nisam ni ja jos dovoljno hrabra za to jer cim mi dijete zaplace ja vec skacem…a sto cu…jednostavno me srce boli ako ona place…

I ja sam se dugo kolebala, odugovlačila s tim i bila u sto muka i strahova. Nisam imala hrabrosti za to, isto ko što i vi kažete, ne mogu slušati svoje dijete kako plače, mislim da nisam dobra mama i štošta drugo. Ali jednostavno sam shvatila više od silnog nespavanja ne funkcioniram niti danju, a moj sinek je jaaako energično dijete i danju zbilja traži stalnu pažnju i non-stop je u pokretu. Jednog dana sam čak “pukla” i rasplakala se od muke, dala ga dedi i baki da malo odmorim al cijelo to vrijeme dok je on bio kod njih (pol sata, da se razumijemo!) ja sam samo razmišljala o tome kakva sam ja to mama koja nema energije, snage i živaca za svoje dijete. I onda sam odlučila da sam dosta odgađala i da nešto moram promijeniti. Užasno sam se osjećala, ali kad sam pročitala knjigu, nekako sam se umirila, shvatila da to nisu nikakvi radikalni potezi i da ga ne ostavljam samoga da plače neutješno cijelu noć, nego da će on uz naše dolaske njemu znati da ipak nije sam. Pogotovo mi je laknulo kad smo započeli s tim i kad sam vidla da zaista ne plače dugo, da se lako smiri i da smo za par dana dobili rezultate. Naravno, ne može to svatko, ali velim, i ja sam tako mislila dok nije “voda došla do grla”. Odlučila sam da me moje dijete treba i danju i da ne želim da me pamti kao živčanu mamu koja nema vremena ni volje za igru. Tina, da, prostorija je zamračena, svijetlo se gasi ( i toga sam se bojala, ali nije bilo ni s tim problema isto kao ni s odbacivanjem dude). :)