Ispadi bijesa

uvijek sam se ježila scena u dućanima kad bi vidjela da se djeca bacaju po podu i vrište…eto sin mi ima 16 mjeseci i ponekad, doma, zna imati ispade, ne bih baš rekla bijesa, ali nekog nezadovoljstva ako mu baš ne dam što je zacrtao, i onda se samo polegne na pod i počne plakati…nije to strašno, ali pomalo sam zabrinuta jer ako sam to i očekivala, očekivala sam u nekoj kasnijoj dobi…ovako mu ne mogu niti objasniti, premali je…ono što učinim je da ga podignem i zagrlim pa se smiri, pokušavam se s nijm igrati, animirati ga, međutim nije zainteresiran za igračke niti …takvo ponašanje povezujem s mojim povratkom na posao,a njega čuva teta, tad je ustvari počelo….iako je prilagodljiv i brzo se navikao i nije nikad plakao kad bih ga ostavljala, tako da mi je čudno, pretpostavljam da je to onda filter gdje pokazuje emocije vezano uz to

Veća kći sad ima 2 i pol godine. Prije rođenja manje bebačice je bila ok, nekad je imala onak epizodu kad je bila umorna i ne prečesto, jednom je zacvilila u dućanu i to je muž riješio razgovorom. Al od kad imamo bebačicu…. Baš ju vidim da je bijesna i ljuta, ona voli seku ali ju ljubomora malo drži, igra se sa sekom i samo ju ugrizne il lupi ili stisne… Počne vikat i bacat se il lupat stvari s rukom il nogom. I kad je u takvom stanju, niš ne pomaže ni razgovor ni da ju primim, zagrlim niti kazna, ništa… Onda i meni digne tlak i poludim i vičem a znam da to nije dobro ni ljepo…. Nadam se da će to proć….

alexandra_zg

Mišljenja sam da je karakter urođen i određen genetikom pa tako niti svako dijete nije isto i ne ponaša se isto. Mislim da neko dijete koje ne pokazuje ispade bijesa ne mora nužno biti i dobro odgojeno već je možda mirnije naravi i/ili svoje emocije pokazje na neki drugi način. Djeca koja su temperamentnija na burniji način pokazuju svoje emocije. Znači li to odmah da je roditelj podbacio? Da dijete ima nezadovoljene potrebe? Hmmm, po meni ovo baš i ne drži vodu jer ako govorimo o dijetetu koje je staro godinu i pola o kakvom to točno odgoju pričamo..? U ovoj dobi teško da možemo reći da je dijete neodgojeno.  Čime b ga to trebalo u toj najranijoj dobi odgajati a da on to razumije i odmah promijeni ponašanje? Batinama? Galamom? Kaznom?  Teško da dijete od godine i pola možete samo tako urazumiti objašnjavajući mu i da će ono odmah shvatiti i prestati.  Moj maleni ima 19 mj. Izrazito je pametno ali i jako temperamentno dijete koji svoj karakter pokazuje još od rođenja. Usprkos činjenici da prakticiramo povezujuće roditeljstvo koje iskljčuje bilo kakav oblik agresije a podrazumijeva fokusiranost na dijete, moj sinčić ipak ima ispade bijesa. Jednostavno bez ikakvog jasnog razloga zna urlat kao ranjena zvijer jer eto, gledao bi crtić a mi mu sugeriramo da izađemo u šetnju. Da li je to ponašanje vidio u jaslicama ili je to jedna od faza odrastanja, ne znam. Ali znam da mi kao roditelji dajemo sve od sebe, fokusirani smo 100% na njega, a isto tako vjerujem da su i sve njegove potrebe zadovoljene. Stoga, mislim da je ipak "ispad bijesa" malo kompleksnija stvar od pukog teoretiziranja da je roditelj kriv.

potpisujem :)

alexandra_zg

Mišljenja sam da je karakter urođen i određen genetikom pa tako niti svako dijete nije isto i ne ponaša se isto. Mislim da neko dijete koje ne pokazuje ispade bijesa ne mora nužno biti i dobro odgojeno već je možda mirnije naravi i/ili svoje emocije pokazje na neki drugi način. Djeca koja su temperamentnija na burniji način pokazuju svoje emocije. Znači li to odmah da je roditelj podbacio? Da dijete ima nezadovoljene potrebe? Hmmm, po meni ovo baš i ne drži vodu jer ako govorimo o dijetetu koje je staro godinu i pola o kakvom to točno odgoju pričamo..? U ovoj dobi teško da možemo reći da je dijete neodgojeno.  Čime b ga to trebalo u toj najranijoj dobi odgajati a da on to razumije i odmah promijeni ponašanje? Batinama? Galamom? Kaznom?  Teško da dijete od godine i pola možete samo tako urazumiti objašnjavajući mu i da će ono odmah shvatiti i prestati.  Moj maleni ima 19 mj. Izrazito je pametno ali i jako temperamentno dijete koji svoj karakter pokazuje još od rođenja. Usprkos činjenici da prakticiramo povezujuće roditeljstvo koje iskljčuje bilo kakav oblik agresije a podrazumijeva fokusiranost na dijete, moj sinčić ipak ima ispade bijesa. Jednostavno bez ikakvog jasnog razloga zna urlat kao ranjena zvijer jer eto, gledao bi crtić a mi mu sugeriramo da izađemo u šetnju. Da li je to ponašanje vidio u jaslicama ili je to jedna od faza odrastanja, ne znam. Ali znam da mi kao roditelji dajemo sve od sebe, fokusirani smo 100% na njega, a isto tako vjerujem da su i sve njegove potrebe zadovoljene. Stoga, mislim da je ipak "ispad bijesa" malo kompleksnija stvar od pukog teoretiziranja da je roditelj kriv.

kao da sam ja pisala,od riječi do riječi sve potpisujem 
čak sam išla pitat neuropedijatricu jel to njegovo ponašanje normalno da bi mi ona rekla ,Mama on je takvog temperamenta i vi to nemožete promjeniti,naučite manipulirati njime jer kaznama ćete postići samo to da će s 13 god pobjeć od kuće

potpisujem svaku vašu riječ!

Smatram da veliku ulogu u dječijim ispadima bjesa imaju roditelji ali i  karakter djeteta.
Moja djeca su različita, imam dva sina jedan ima 13, jedan 5, i kćer 10. Dakle ono što ja mogu reći iz svog iskustva je da dječje emocije nisu odraz našeg odgoja,al ipak postoji neki utjecaj.To znači da će se djete osjećati loše u nekom trenutku, biti bjesno, ljuto ili tužno al će to pokazati na različite načine.
Ja nikad nisam imala problema u vrtičkoj dobi sa svojom starijom djecom..npr vrištanje, bacanje po trgovini,ili neka situacija nezadovoljstva koja bi mogla biti iznenadjujuća.Stvarno sam imala sreće, što se toga tiče.Odlasci u vrtić,zubaru,trgovinu…Sve su prihvatili bez problema..Danas je situacija malo drugačija..Oni su veliki, imaju svoja prava, nesmije se ništa prigovarati jer si odmah neprijatelj, lupanje vratima (kao vrhunac bjesa) te naravno da mama nezna i nerazumije puno toga..Sada bih se rado vratila u vrtić, nebi spavala noću,i mnogo toga zamjenila za ovu fazu njihovog odrastanja..Svoje emocije pokazuju burno,glasno i jasno, svaka kazna za takvo ponašanje je samo ulje na vatru…Pubertet je u svom usponu..i često i dugo igramo igru “riječ na riječ”, al ne tako zanimljivu kakva je to inače igra..

Imala je ispade nekoliko puta. Kad smo kod kuće, kažem joj nek ide u sobu i nek tamo vrišti i plače , jer mene bole uši kad se ona toliko dere. I nek se vrati kad se smiri (to pod uvjetom da je plač iz nekog zaista bezveznog razloga. Ako postoji problem, onda se problem naravno ide riješiti).
Jednom je imala jedan ispad na igralištu. Dobila je jednu opomenu koju naravno nije fermala pol posto, a nakon toga sam ju uzela, spakirala u auto i odvezla doma. Scene u javnosti ne podnosim! Nakon toga nikad to više nije ponovila. Meni. Suprugu je. Sjela je na pod dućana i plakala na sav glas da hoće neku igračku. On je sjeo pored nje, rekao joj da može plakati koliko god hoće al da igračku neće dobiti i da će ju on pričekati da se smiri. I tako, sjedili oboje na podu kauflanda (vjerojatno su ih ljudi čudno gledali ) još nekih 30tak sekundi. Onda se ustala i ušutila kao da se ništa dogodilo nije.
Nije to nikad više ponovila

Meni se čini kako raste moje dijete tako idemo iz jedne fazu u sljedeću…svaka od njih ima pluseva i minusa…sad mi je trenutno teže vidjeti plus u ovim ispadima bijesa, al nadam se da će vrijeme pokazati koja je dobra strana toga….pretpostavljam da ćemo nešto naučiti iz toga i ja kao roditelj (kako se postaviti kad dijete od mene želi nešto što ne mogu ispuniti) i moje dijete u smislu funkcioniranja svijeta (da se ne vrti sve oko njega).
U svakom slučaju. događaju se ispadi, nekad ih je više, nekad pomislim da smo ih prerasli. Kad se dogode preusmjeravam pažnju, ignoriram, čekam da pođe, grlim, vičem…svašta…U konačnci nije to pojava koja se događa samo zbog roditelja koji ne zna, ne može, nema strpljenja, vremena itd., ili samo zbog dijeteta kojetestira granice, zločesto je razmaženo …Mislim da je to jedna normalna pojava, kod nekoga više ili manje izražena jer nisu svi isti, imamo različite karaktere. Evo npr. dok nisam imala dijete čudila su me ta ponašanja po trgovinama i mislila sam da se jednostavno radi o zločestim klincima, sad to uopće ne primjećujem ako se ne radi o mojem dijetetu.

rijetko… i to ima ispade samo kada smo npr. u dućanu ili  negdje gdje ne ide samnom često, vjerujem da sam ga trebala više voditi sa sobom kada je bio mali. sada redovito to ignoriram, nikada se ne baci na pod ali vrištati naravno zna i to kvalitetno! prođem pored njega i kažem da to nemože dobiti. uskoro se smiri i dođe se grliti i ispričati… ne znem kako drugačije… savjet?

alexandra_zg

Mišljenja sam da je karakter urođen i određen genetikom pa tako niti svako dijete nije isto i ne ponaša se isto. Mislim da neko dijete koje ne pokazuje ispade bijesa ne mora nužno biti i dobro odgojeno već je možda mirnije naravi i/ili svoje emocije pokazje na neki drugi način. Djeca koja su temperamentnija na burniji način pokazuju svoje emocije. Znači li to odmah da je roditelj podbacio? Da dijete ima nezadovoljene potrebe? Hmmm, po meni ovo baš i ne drži vodu jer ako govorimo o dijetetu koje je staro godinu i pola o kakvom to točno odgoju pričamo..? U ovoj dobi teško da možemo reći da je dijete neodgojeno.  Čime b ga to trebalo u toj najranijoj dobi odgajati a da on to razumije i odmah promijeni ponašanje? Batinama? Galamom? Kaznom?  Teško da dijete od godine i pola možete samo tako urazumiti objašnjavajući mu i da će ono odmah shvatiti i prestati.  Moj maleni ima 19 mj. Izrazito je pametno ali i jako temperamentno dijete koji svoj karakter pokazuje još od rođenja. Usprkos činjenici da prakticiramo povezujuće roditeljstvo koje iskljčuje bilo kakav oblik agresije a podrazumijeva fokusiranost na dijete, moj sinčić ipak ima ispade bijesa. Jednostavno bez ikakvog jasnog razloga zna urlat kao ranjena zvijer jer eto, gledao bi crtić a mi mu sugeriramo da izađemo u šetnju. Da li je to ponašanje vidio u jaslicama ili je to jedna od faza odrastanja, ne znam. Ali znam da mi kao roditelji dajemo sve od sebe, fokusirani smo 100% na njega, a isto tako vjerujem da su i sve njegove potrebe zadovoljene. Stoga, mislim da je ipak "ispad bijesa" malo kompleksnija stvar od pukog teoretiziranja da je roditelj kriv.

Potpisujem ovaj post od riječi do riječi. Roditelji koji imaju “mirniju” djecu, odn. djecu mirnijeg temperamenta ne znaju što to znači pa automatski “osuđuju” druge roditelje ili pretpostavljaju da im isti previše popuštaju i sl. Moja curka isto ima “buran” temperament.Još od rođenja.  Uz to je odnedavna i dosta inatljiva (isti otac - ne možeš od genetike pobjeć). Koliko imam snage i živaca pokušavam tome doskočiti raznim tehnikama povezujućeg roditeljstva i sl., ali zaista to ne pali uvijek niti ja uvijek za to imam živaca. Ono što se zaista trudim je uvijek biti dosljedna  (zato jako pazim kada ću i s čime prijetiti), trudim se obuzdati vlastiti temperament (koliko mogu - ipak i ja sam samo čovjek) i dajem sve od sebe NE tući dijete (to mi ponekad zna biti Jaaaakoooo teško, moram priznati, ali dosad sam uspijevala). Ali da me izludi ponekad, izludi me skroz. Osobito taj inat.