Mi živimo s mojom bakom…. Još gorje :D Nekad prije objasnim svojoj dvogodišnjakinji zašto nekaj nesmije nego baki. Svaki dan ista priča. Od kad je počela jest krutu hranu, ruča između pol 12 i 12. Al baka uredno njoj trpa bombone il grickalice poskrivečki jer zna da joj ja nedam! Katastrofa. Onda ova poludi jer nije gladna al nije ni sita, pa neče ni ić spavat ni niš! Ili kad se dere na nju da nešto neće i lupi ju pa ju pošaljem u kaznu jer se to nesmije, ova viče da je ona još mala i zakaj ju kažnjavam. Pa kad će naučit nego sad?! Užas. Trebaš se držat svojeg i ne popuštat, uzmi dijete i staVI na spavanje il mu daj jesti jer je za to vrijeme bez obzira kaj dede i bake govore
Ne mogu dvije obitelji pod isti krov.
U nekoliko navrata sam vlastitim očima vidjela da to ne funkcionira.
Nije vrijedno tolikog stresa, pokušaj naći način da odseliš, znam da je to teško u ovim vremenima, osobito za mlade roditelje kojima je potrebna sva moguća pomoć, ali tako je najbolje i za vas i za dijete. neće biti bolje, bit će samo gore, a jedino selidba može to riješiti,
Drage moje, kad vidim u kakvim se vi situacijama nalazite onda postanem sretna što je kod nas obrnuto. Naime, moje curke na sreću ili žalost imaju samo dvije bake. A te iste bake kad se sjete posjetiti svoje unuke, jedna jednom na dva-tri mjeseca a druga malo ipak češće, jedamput mjesecno, čudom se čude zašto unuke bježe od njih i sakrivaju se meni iza nogu. Jer naše bake misle da su vrečicom slatkiša i tim jednim posjetom riješile svoju obavezu prema unukama. Tako da neznam dal da budem sretna što nam se nitko ne petlja u život i odgoj ili tužna što nikog nije briga…
Ne popuštam više nikome..složila sam ja sebi neke stvari u glavi…ja sam mu mama i ja odlučujem kako ću ga odgajati i nitko više!! Imamo problem sa dedom jer mu isto stalno trpa slatkiše….iako mu svi govorimo da to ne radi…čak se i svekrva s njime posvađa oko toga….tako da sam mu pokupila sve slatkise za koje znam gdje stoje…svekrva mi stalno govori :“Ako nešto hoćeš imati moraš i trpjeti”….ah…stari ljudi….
sličan problem i ja imam jer živimo s muževim roditeljima..nije da imam nešto protiv njih ali ako sam i svojim roditeljima izričito rekla da se ne miješaju u odgoj naše djece, ne vidim razloga zašto bi se svekar i svekrva miješali samo zato što živimo u njihovoj kući…
kod mene je situacija bila izričito teška na početku jer su me smatrali samo osobom koja će njima “roditi unuka” tako su mi rekli…
da bi kad se unuk rodio, sve poslove oko djeteta preuzeli oni, držali ga u dijelu kuće gdje su oni a dijete su mi donosili samo na dojenje…osjećala sam se tako bespomoćno i jadno…govorili mi kako nisam dobra majka jer nemam iskustva (kao da ga je ona imala kad je rodila svoje prvo!!!), itd..
nažalost ni muž nije bio na mojoj strani…trpila sam i kada sam shvatila da je vrag odnio šalu i da me vlastito dijete više ne prepoznaje nego plače meni u rukama a kod njih je miran, pokupila sam svoje stvari i dijete i otišla…
tada je počeo jos veci pritisak na mene…nek se izvolim vratiti gdje sam do tada bila, otela sam dijete ocu itd…slali policiju itd..
e, pa tada sam ja rekla muzu biraj ili ja i dijete ili tvoji roditelji!!
naravno, on se odlucio za mamu i tatu..
pokrenula sam rastavu braka sve objasnila na suda i rekla mu pred sutkinjom da mu dajem zadnju šansu s tim da moramo živjeti ON, JA I DIJETE kao jedna obitelj za sebe, a ne sa njegovim starcima da nam se mijesaju u brak i odgoj djeteta…
pristao je, i sada je sve puno drukčije..neću reći idealno jer i dalje se miješaju u nekim stvarima što se tiče dijeteta ali ja ne dozvolim više po njihovom..sada znaju da mi proturijece da bi otisla zauvijek!!!
a ako mi nesto i prigovore…zato imam 2 uha..da bi kroz jedno ušlo unutra, a kroz drugo van!!! :))))))))
sorry, ja nisam pola moj tata a pola moja mama. također, moje dijete je osoba koja sam ja rodila i koju ću odgajati kako najbolje znam. ona je sva svoja. ja sam joj samo putokaz a ne štaka. bake i djedovi su bake i djedovi, nisu četvrtine moje kćeri. mogu se družiti i voljeti moje dijete ali ne mogu mu biti putokaz, to su bili svome sinu koji je moj muž. roditelji odgajaju dijete
Ne znam koliko je još aktuelna ova tema, ali tek sada sam pronašla ovaj forum i jako me je sve dodirnulo, podsjetilo na moje probleme sa bakom i djedom.
Geslo mog svekra i svekrve je bilo da baka i deda više vole unučad nego mama i tata. Kako sam i ja kao većina Vas fino odgojena pa nisam išla s njima u konflikt zbog toga samo sam u sebi rekla da je tako bake i djedovi bi rađali djecu a ne mame i tate.
Od tada je prošlo puno godina, moja djeca sada imaju svoju djecu, a ja sam došla na poziciju bake, no s vremenom sam pročitala mnogo različitih knjiga, prošla životnih i drugih škola i saznala kroz to da postoje mnoge nama u svakodnevnom životu nevidljive, nejasne i nepoznate stvari i sile. Da nas pokreću i upravljaju s nama i sa drugim osobama oko nas.
I ponekad nam se čini da te druge osobe rade protiv nas i nije nam jasno što im je, zašto nam to čine?
Ja sam odgovore na ta pitanje dobila kroz metodu OBITELJSKIH KONSTELACIJA.
Odgovori su najkraće rečeno složeni jer ima različitih dinamika koje se javljaju u iznesenom slučaju.
Ali ja ću pokušati najkraće moguće. Možda ćete odustati s čitanem nakon prvih rečenica a možda izdržite do kraja i uberete plodove Vašeg strpljenja.
Iznesena situacija o konfliktu između snahe i bake i djeda je sasvim površinska, ne površna. U biti se tu radi o sasvim nečemu drugom što baka i djed traže a snaha neda. To je poštovanje starijih, to je poštovanje svoga muža i njegove obitelji i prihvaćanje njih u svoje srce, jer jedino će tako i oni snahu moći prihvatiti u svoje srce i poštovati njena pravila i želje.
Kada se udajemo ili ženimo, i uzimamo svog partnera - partnericu, koga osim njih uzimamo u svoj život, s kim krećemo dalje u život? A uostalom, tko je on - ona?
On - ona, je tako lijep, idealan, upravo s njime, s njom, želimo imati djete, koje će biti kao on i ja u jednoj osobi.
On je kao i naše dijete roditelji u novoj osobi.
Dakle, moj suprug je pola njegova mama, pola njegov tata, baš kao što je naše dijete pola ja i pola suprug.
Do kuda nas je to dovelo?
Pomislite na to kad sljedeći put budete grlili i ljubili svog supruga. Koga grlite i ljubite ljubeći njega… Koga će grliti i ljubiti vaša snaha kad bude ljubila Vašeg sina…
Hoćete li se i Vi morati boriti za njenu ljubav preko unuka? Ili će Vas ona svojom mudrošću već imati u svom srcu.
Moji svekar i svekrva su to činili dok ja nisam shvatila, a trebalo mi je dugo vremena.
p.s. ispričavam se, zaboravila sam kliknuti da se moj prvi komentar odnosi na ovu kobasu :)
sorry, ja nisam pola moj tata a pola moja mama. također, moje dijete je osoba koja sam ja rodila i koju ću odgajati kako najbolje znam. ona je sva svoja. ja sam joj samo putokaz a ne štaka. bake i djedovi su bake i djedovi, nisu četvrtine moje kćeri. mogu se družiti i voljeti moje dijete ali ne mogu mu biti putokaz, to su bili svome sinu koji je moj muž. roditelji odgajaju dijete
slazem se u svemu!! odlican komentar! :))
Sortiraj odgovore
Najstariji