Bok svima! Mama sam dviju predivnih djevojčica, 5 i 3 godine koje još uvijek spavaju s nama u krevetu. Starija je prije nije imala potrebu spavati s nama, samo ponekad nam je dolazila u subotu i nedjelju ujutro, ali u zadnje vrijeme malena se boji mraka, ima noćne more, često se budi pa smo joj dopustili da spava s nama. A naravno zato i starija želi spavati s nama. Ponekad je sve to slatko, kad se svi zajedno izležavamo i mazimo i družimo ujutro, ali sad si ne mogu zamisliti da bi ih mogla naučiti da spavaju u svojoj sobi! Možda smo “preslabi”???
Mi smo bili u sličnoj situaciji, imali smo par pokušaja odvojenog spavanja i uspjelo nam je tek kada smo odlučili biti daleko uporniji od svoje djece a pretpostavljam da znaš koliko djeca znaju biti uporna. Naoružajte se strpljenjem, budite dosljedni i mirni. Kad odlučite da bi djeca trebala spavati u svom krevetu, ostanite pri svojoj odluci i provedite ju do kraja koliko god da je teško. Sretno!
happy mum
Može i drugi pristup: ako se ne gurate u krevetu i svi se naspavate i sretni ste ujutro, ne mijenjajte ništa. Oko 7.godine, kako krenu u školu, djeca sama odluče imati svoj krevet i privatnost. Ako oba roditelja rade, djeca ih preko dana ustvari viđaju jako malo pa se bliskost može nadoknaditi zajedničkim spavanjem.
Može i drugi pristup: ako se ne gurate u krevetu i svi se naspavate i sretni ste ujutro, ne mijenjajte ništa. Oko 7.godine, kako krenu u školu, djeca sama odluče imati svoj krevet i privatnost. Ako oba roditelja rade, djeca ih preko dana ustvari viđaju jako malo pa se bliskost može nadoknaditi zajedničkim spavanjem.
Apsolutno se slažem, mi smo se odlučili na promjenu zbog nespavanja.
happy mum
neznam da je to norma ni tako ne doživljavam,
nego privatnost roditelja koju nemaju više jutro, podne i uvečer,
pa da onda ostane noć :)
My little sunshine :D
https://www.youtube.com/watch?v=-Uv8zta3myI [youtube.com]
Prije nek se naše dijete rodilo, suprug i ja odredili smo neka pravila kojih smo se odlučili držati i provoditi kad se dijete rodi. Jedno od tih pravila je bilo da dijete spava u svom kinderbetu/krevetu i da ga ne stavljamo spavati u krevet zajedno s nama. Nikada nismo prekršili to pravilo i moram vam reći da se isplatilo. Zadržali smo svoju privatnost i miran san, a mislim da je i dijete zadovoljno.
Nama je curka spavala prvih par mjeseci u svom krevetiću no ja sam se budila noću i kad se ona ne budi, ustajala sam ne znam ni ja koliko puta, pa sam je tako malo po malo u neke lude ure znala staviti kraj sebe, To mi je bila nirvana. Ona je vrlo brzo pošla spavat cijelu noć a ja sam se osjećala mirno i sretno i sigurno osjećajući je kraj sebe. Onda je uslijedila prva prehlada i nakon toga više nije izašla iz našeg kreveta. Nekako sve troje uživamo u toj toplini i blizini, inače smo i ja i suprug jako bliski i prirodno smo htjeli u tome i svoje dijete. Ja mnogo bolje spavam kad je kraj mene, a intima nije narušena. Kako rekoh, dosta smo povezani i bliski, Curka preko dana spava i tri sata u komadu - i mi imamo sobu samo za sebe ;) A i navečer ne idemo leći kada i ona. :D
Nama je curka spavala prvih par mjeseci u svom krevetiću no ja sam se budila noću i kad se ona ne budi, ustajala sam ne znam ni ja koliko puta, pa sam je tako malo po malo u neke lude ure znala staviti kraj sebe, To mi je bila nirvana. Ona je vrlo brzo pošla spavat cijelu noć a ja sam se osjećala mirno i sretno i sigurno osjećajući je kraj sebe. Onda je uslijedila prva prehlada i nakon toga više nije izašla iz našeg kreveta. Nekako sve troje uživamo u toj toplini i blizini, inače smo i ja i suprug jako bliski i prirodno smo htjeli u tome i svoje dijete. Ja mnogo bolje spavam kad je kraj mene, a intima nije narušena. Kako rekoh, dosta smo povezani i bliski, Curka preko dana spava i tri sata u komadu - i mi imamo sobu samo za sebe ;) A i navečer ne idemo leći kada i ona. :D
Potpis!
Glumica 2007
Fakin 2011
Bok svima,
naš mali ima 3 god. i 7 mj. i priznajem da smo ga razmazli. Isto još spava s nama, jer je od prvog dana, pa čak kad je bio u buši skoro nikako nije spavao ili loše spavao/spava, tako da smo odlučili da bude s nama u krevetu, da ga možemo lakše utješiti.
Sada je već veliki i naravno da je još s nama. Lijepo nam je i uživamo, a vjerojatno nebi bili toliko vezani uz njega, da ga nismo čekali 14 godina :). Ali kao što je rekla “siroandi” ne guramo se, već uživamo pa mislim da je to uredu.
Sortiraj odgovore
Najstariji