Problemi s dojenjem

Drage mame, jeste li imale problema s dojenjem? Kako ste ih riješile? Podijelite s nama svoja iskustva!

Drage moje zene! I ja sam imala veliki problema u rodilistu,rodila sam isto na carski rez,to je bilo mojih sest najgorih dana u bolnici (jedino sto me je maleni prvorođendacveselilo).Razlog tome je bio isto dojenje i ovo je moje rodiliste “prijatelj djece”  ja nisam imala mlijeka,a oni su forsirali dojenje,ne kazem da nisu donosili adaptirano mlijeko,ali i to sto bi donili maleni bi popio pola a ono ostalo bi otislo u bradu.Dok ja nisam rekla da zelim bocu s dudom da ga nahranim,a oni meni lijepo “mi smo bolnica prijatelj djece mi vise ne dajemo djeci piti iz bocica”!!Ja sam im na to rekla “a sto ste prije bili neprijatelji”…Uglavnom bila sam uporna, ali naravno nisam dobila bocicu neko sam rekla suprugu da mi je donese od doma,jednostavno nisu mi mogli nista!Malenoga sam i dalje tako nastavila hraniti, mlijeka nisam imala,dobro je napredovai i dobro se osjecao sto mi je najbitnije,evo danas ima nepune dvije godine i zvir je prava… Uglavnom htjela sam reci budite uporni i naporni da dobijete sta hocete jer vi ste majka i ne moze vam nitko nista

moje tj naše dojenje je jedna velika bolna priča koju još nisam preboljela, a beba ima već 7 mjeseci.
bila sam aktivna trudnica, sve u redu, radila do kraja… i  u noći puknuo vodenjak… u bolnici do jutra nije bilo trudova…nakon dripa ništa… bilo je neizbježno da moram na carski… bila sam sva u šoku…plakala sam… nisam mogla doći k sebi kak je to moguće nakon savršene trudnoće???!!!
poslije su mi dijete samo pokazali i odvezli me na intenzivnu. u noći su me prebacili na odjel s rodiljama i dovezli mi dijete u krevetiću koje je spavalo do jutra… uopće se ne sjećam da li je dijete tko hranil…ono je spokojno spavalo. ujutro sam se uz pomoć sestri digla i forsirale su dizanje i ja sam uspjela se polako već drugi dan dizati uz pomoć ručki.
ne znam više koji dan je pedijatrica rekla da mi pomognu hraniti dijete. i počela je balada… inače, pripremila sam se za dojenje mnoštvom pogledanih filmova, pročitane literature i bila sam sigurna da će to uspjeti!! pa to je prirodno!!!!
no, ali dijete je bilo stalno uspavano (malo žuto), a kad nije grozno je plakalo. stalno sam sestrama zvonila da mi pomognu, da provjere položaj… ali dijete nikak nije htijelo… znala sam da treba vremena da dođe mlijeko…ali osjećala sam da ima kolostruma i da može nešto potegnuti…ali dijete je samo vrištalo…da ne pričam o bolnim bradavicama…raskrvarenim… sestre su ju dolazile hraniti jer su vidle da se trudim… i onda je ona puno spavala… nisam znala da ju moram buditi za hranjenje… ugl. bilo mi je to koma… doma još gore… patronažna je bila divna…dugo je dolazila i pomagala, ali morali smo bebu dohranjivati jer je bila žuta… ugl…nakon prestanka žutila rekla je patronažna da možemo samo na prsima… ali njoj i nakon 8 sati na prsima nije bilo dosta…probali smo tak nekoliko dana…i nije išlo. nakon nekoliko sati na prsima dok je napokon zaspala izdajala sam se i nakon sljedećeg dojenja sam joj to davala, ali ni to nije bilo dosta, nego smo još adaptirano slagali jer je vrištala… i kolko god mi je bilo naporno tak smo nastavili i uhvatili neki ritam. bila mi je pola sata na prsima i onda izdojeno mlijeko i još adaptirano… sve je to nekak išlo dok nisam dobila mastitis… odgađala sam odlazak dr i mučila se da to izdojim jer me previše boljelo kad bi dijete stavila na dojku… Nakon toga sam još probala ju stavljati na prsa, ali jednostavno niej htijela i koliko god dugo ju ostavljala bez flašice ona je tolko dugo vrištala i poplavila bi već. onda sam se jednog dana razljutila i budući da nakon mastitisa sam imala više mlijeka zbog stalnog izdajanja, prestala sam ju stavljati na prsa i samo sam se izdajala. imala sam za 2/3 obroka. budući da je beba bila u nekom periodu da uopće skoro nije spavala po danu nisam se stigla na prazno izdajati d apovećam količinu da bude samo na mojem mlijeku… da skratim, izdajala sam se do negdje 5 mjeseci i onda sam polako smanjivala izdajanje i do 6. mjeseca sam prirodno prestala s izdajanjem. beba sad pomalo papa krutu hranu i imamo drugih briga… ali ja vidim da sam bila u totalnoj depresiji. iz bolnice sam došla s kilama na nuli, a u tih 6 mjeseci sam se udebljala 13 kg!!! polako se oporavljam, ali znam da me to uvijek bude boljelo kaj nisam uspjela s dojenjem, a i porod me muči… zašto je to sve bilo ne znam… sad znam da moram uživati u svakom trenutku sa svojim anđelom bez obzira na sve. trudila se jesam. tj trudili smo se - ne smijem izostaviti supruga koji je isto bio divan. nije išlo. jako želim sljedeći put prirodno roditi i dojiti. ali ako nebude išlo, nadam se da ne budem u takvoj depresili… A sad se usput bavim skidanjem kilograma :P

oprostite na predugom komentaru…

Kod mene je porod prošao bez problema iako se radilo o indukciji.. Mlijeko je odmah naišlo i započeli smo super, zatim je stigla žutica koja nam je sve zaribala. U bolnici sam bila 3 sata sa bebicom pa je bio 3 sata pod lampom.. Kada bi ga donjeli u sobi rekli bi mi da ga moram podojiti prije nego ponovno ode što sa i činila. No drugi dan terapija već nije išlo jer je bio izmoren od lampi i koliko god pokušala nisam ga mogla probuditi.. Zvala sam sestre da mi pomognu i pokušala sam sve što su mi savjetovale ali uzalud.. Došlo je vrijeme da mora pod lampu i tu je došlo do prvog okršaja sa jednom starijom sestrom u bolnici koja me napala da zašto nisam podojila dijete jer imam mlijeka i da ga sada one moraju bezveze nadohranjivati.. Na to sam joj rekla da se mučim već zadnjih sat vremena i da sam zvala sestre već nekoliko puta.. Nakon 3 dana žutica se još nije povukla i tu je došlo do još većeg šoka.. Rekli su mi da neće biti beba samnom 2 dana nego će biti u dječjoj sobi radi terapije. Izdajala sam se ali uzalud jer ga nisu hranili mojim mlijekom niti su me pitali išta. 2 dana je jeo adaptirano mlijeko i još su ga na dudu navukli. Pa toliko o tome da su strogo samo za dojenje bez flašice i da ne smije biti duda varalica. Kada smo došli doma nakon 9 dana muke u bolnici i njihovog režima bila sam sretna što je priča sa bolnicom iza nas, ali tada je krenuo novi šok.. Prvi dan kod kuće a ja nemam mlijeka.. ni jedne jedine kapi.. poludjela sam.. Nisam znala zašto obzirom da je do tada koliko toliko bilo dobro. Poslala sam supruga po adaptirano mlijeko.. Idući dan moje je opet naišlo i forsirala sam dojenje ali bi nakon što izvuče mlijeko koje je bez da vuče iz cice iscurilo počeo plakati i tu je započela priča sa dojenjem i nadohranjivanjem. Sve u svemu dojila sam ga do 3 i pol mjeseca i tada prestala jer je odbio cicu a ja sam kasno zasnala da je samo štrajkao pošto smo promijenili okolinu jer smo mjesec dana bili odsutni od doma i da sam trebala još forsirati, i sada mi je žao što nisam bila odlučnija u svemu tome. Isto ću žaliti što nisam mogla dojiti kako spada i što mu nisam mogla pružiti najbolje a to je majčino mlijeko.. sve u svemu imam zdravo dijete i sretna sam zbog toga.. Ima 8 mjeseci i odlično jede i napreduje..

Ah, s carskim rezom uvijek problemi, Naš je bio gotovo mjesec dana ranije i naravno da mlijeko nije moglo odmah doći. kad sam se probudila nakon 3 sata su mi ga donjeli vidjeti, on je samo spavo, valjda 24 sata, ja sam se masirala, ali ništa, ništa. Tek treći dan je mlijeko nadošlo, I sve super, on vuče, o.k. mali je i slab (2640), pa ga budi jer zaspi tjekom dojenja, al, ok, drube bebe svaka 3 sata, on svaka 2. I tad problemi, nakon podoja, sestra ga uzme odnese, izvaže, i vrati nije dosta, JA MU NE DAJEM… UUUFFFF, ludila sam, jer rodila sam s 30, pa nisam se dala njima. I što se događalo, on ne pojede koliko bi morao, one ga izvažu, aha, ije dosta dobio, i NALIJU GA ADAPTIRANIM M. vrate ga meni ja ga podignem da podrigne, a on iz sebe IZLIJE more mlijeka, pa, sa rekla, Bože dragi, jesu li normalni, pa pojede koliko može, ako traži češće znači da je gladan iz tog razloga, a vjerovatno ima i manji želudac od bebe teže 1 kg. Kad sam odlazila kuči zvala sam glavnu sestru s pedijatrije(mamina prijateljica), da mi kaže, k je tu lud, jer mi ove pričaju moraš da vati i adap., ovo je premalo… a,ona… pa joj da malo je, a ja opet bla, bla, i on je … itd. Na odlasku sestra na sprati i još jednom preporučujem vam dohranjujte ga. DOŠLA SAM KUĆU, UMJESTO SRETNA ZBUNJENA I UPLAŠENA, Što sad, dal da mu dajem još, i taj prvi dan sam se izdajala i nakon njegovog dojenja davala mu još, KO LUĐAK. On je naravno baca višak. drugi dan je došla patronažna( cura od 22god. koja NIŠTA NE ZNA) I rekla ma kakva dohrana i izdajanje, On će tražiti kad mu treba. HVALA BOGU ZA NJU, potvrdila je moje. Noa je sisao svaka dva sata, i na prvom vaganju s 1 mj. dobio 1300g, drugi mjesec 1000g. od početnih 47cm dužine 1 mj. 6cm više, drugi 3cm.  SISALI SMO DO OVOG PROLJEĆA, 2 GODINE I 5 MJESECI. prvih 6 mjeseci samo dojenje i NIKADA NIŠTA DRUGO. I TO SVE ZA INAT TIM “babama” KOJE SVE ZNAJU!!!  Zdravi smo, veseli, i veći od svih vršnjaka.

Prvu bebu sam dojila mj dana jer sam nazalost pala pod utjecaj baba oko mene i onih fora `slabo mlijeko`i sl.Sad drugu bebicu iskljucivo dojim vec 4 i pol mj :)Vec su se pocele cuditi zasto ne krenem da dohranom al mi ne pada na pamet.Super napreduje i prije napunjenjih 6 mj nista osim dojenja.

Od prvog dana moje dojenje nije baš išlo kako treba.Prvo su krenuli problemi sa bradavicama pa smo koristili šeširiće ,ali bez velikog uspjeha.Kako je mlijeko nadošlo, a malena je dobila žuticu , počela sam sa izdajanjem da dobije moje mlijeko dok je na kvaracanju.U bolnici su već počeli nadihranu jer je bila stalno gladna.Dolaskom kući i dalje ne prihvaća sisu stalno već nastavljam sa izdajanjem i tim mlijeko idem na bočicu uz dodatak adaptiranog mlijeka ukoliko još traži hranu.8 dana poslije poroda upalili su mi se limfni čvorovi od začepljenih kanalića , što je rezultiralo visokom temperaturom i završila sam na antibioticima.Iako je liječnica rekla da smijem nastaviti dojenje beba je odbijala mlijeko.Temperatura mi se pojavljala još nekoliko puta i svaki put odbijanje sise.Kada smo došli do dana da je odbila bočicu ja sam bila presretna ali nije dugo trajalo.Sada smo mjesec dana,ja imam jako malo mlijeka,malena ne sisa opet,izdojim se jednom dnevno jer nema više od 30-40 ml i onda joj dam da to popije.
Sada ne znam da li da nastavljam sa izdajanjem i to malo što imam mlijeka jer se bojim upale.I sa prvo dvoje djece do njihovih mjesec i po ja nisam imala mlijeka jer se dešavala ista stvar sa temperaturama i žlijezdama.

Prvo dijete sam dojila do 6 mjeseci,sa nadohranom smo počeli sa 3 mj.  Nadohrana je počela jer nije dobio dovoljno na kilaži,sisao je samo da preživi! Ja sm se izdajala je sam često dobijala upale sa temperaturom,on ni to nije mogao popiti na bočicu koliko je bio uspavan,imao je žuticu i pod svjetlom je bio 3 dana. Dan danas je lijen za jesti al hvala Bogu zdrav i veseli dječak sa normalom kilažom za svoju dob! :)
Drugo dijete sam rodila prije 3 ipo mijeseca,u 35 tj.trudnoče.7 dana je bio u inkubatoru,za to vrijeme sam se svaka tri sata izdajala i on je pio mlijeko na injekciju,bojala sam se kako če to izgledati kad bude morao povuči sisu i najesti se…ali valjda smo toliko oboje željeli da taj trenutak dođe jer kad sam ga stavila na prsa sve je krenilo zaa 5 podoji su bili višeee nego super!
Nakon dva dan smo bili kući zahvaljujući malom borcu!
1 mj. 1600  5,5 cm
2 mj. 1700  5,5 cm
3 mj. 1100  3,5 cm
Mislim da je stvar samo u količini dojenja što više dojiš više mlijeka se stvara! Menstruaciju sam dobila već 2 mj. primjetim da je samo malo nervozniji tada jer mu slabije ide.
Dva potpuno različita sisavca!

Kao da čitam svoje iskustvo samo što je meni prvi put brže došlo mlijeko. Mučno mi je kad se sjetim prvog poroda odnosno onoga što sam prošla od trenutka dolaska na odjel babinjača. Osoblje bi stvarno moglo komotno radit u konclogoru. Drugi put, iako sam teže podnijela sam zahvat oporavak je tekao puno lakše, a ja sam znala da se trebam drugačije postaviti - zahtijevati, a ne skrušeno moliti. Da sama nisam odlučila dojiti mislim da bi mi ovi tzv. prijatelji djece skroz zgadili tu radnju i da bi iz inata davala adaptirano mlijeko. Dojila sam jer sam htjela i usprkos svim stresovima dojila prvo dijete 3 godine i 3 mjeseca, a drugo 2 godine (prvu curicu sam dojila do samog poroda, kroz cijelu drugu trudnoću - podojila prije odlaska u bolnicu, rodila drugu curicu, vratila se doma i dojila ih u tandemu 2 godine). Mlađa je napredovala za poludit jer je očito pila puno zadnjeg (masnijeg) mlijeka. Sa 5.5 mjeseci je imala 10 kg, a ja sam se bojala dal će za nju ostati dovoljno :)

mommy

Prvu bebu sam dojila mj dana jer sam nazalost pala pod utjecaj baba oko mene i onih fora `slabo mlijeko`i sl.Sad drugu bebicu iskljucivo dojim vec 4 i pol mj :)Vec su se pocele cuditi zasto ne krenem da dohranom al mi ne pada na pamet.Super napreduje i prije napunjenjih 6 mj nista osim dojenja.

Ista stvar se i meni dogodila…svi oko mene su govorili nemas mlijeka,slabo ti je,daj bebi bocu i takve stvari…doslovno me doveli do ludila,toliki pritisak da sam nakon mjesec dana odustala,nazalost i nikad to necu prezalit.Sad znam da cu s drugim pametnije :D