Dragi roditelji,
nova sam ovdje,,,i želim vam iznijeti svoj problem..oprostite na dužem postu unaprijed..
razvela sam se prije 4 godine,otišla od supruga s dvije vrečice odjeće ,bez posla i krova nad glavom…roditelji su me primili k sebi dok se nisam osovila na svoje noge,,,imam troje djece,sa mnom je dvoje,stariji sin je ostao s bivšim suprugom,,,u početku je bio sa mnom ali je na njegov nagovor i sažaljenje ostao s njim i bivšom svekrvom…sve sam pokušala da mi dođe,trudim se oko njega,volim ga neopisivo i srce me boli isto toliko…on ima 13 godina,skoro 14,,znam da je sad u pubertetskoj fazi ali po njemu ja sam krivac jer sam ostavila njegovog oca i jer se na njegov nagovor nisam htjela vratiti…pokušala sam razgovarati s njim,objasniti mu ali on me uvijek dočeka na “nož”..ne govorim im protiv oca,naprotiv,uvijek idu k njemu kad god žele i nikad,od samog početka,nikad ih nisam pokušala okrenuti protiv njega…doista se trudim da djeca taj razvod osjete što manje i da se prema njemu ponašaju kao prema meni,,,i sigurna sam da sam uspjela u tome….sasvim drukčije je ponašanje mog starijeg sina prema meni,,,moram ga moliti da mi dođe,da me poljubi,da ga zagrlim…često je otresit i bezobrazan prema meni :((((((
neznam što da radim :((((
želim samo reći,razvela sam se jer sam doživjela psihički slom i završla na antidepresivima nakon 11 godina zlostavljanja,,,tukao me,vrijeđao,ponižavao,morala sam ga moliti za svaku kunu kako bih kupila najosnovnije u kuću,nije mi dao raditi,prijetio je da će me izbaciti iz kuće ako nije onako kako on kaže,,,često me je i izbacio van,na dvorište,kao zadnjeg psa…doista,bila sam odlična kuharica,majka,žena,,,no njemu nikad nije bilo dovoljno dobro…i nikad kraja,,,mislila sam da će moja patnja završiti razvodom,ali ne, ne prestaje,,,,moj sin je moja bol i ne znam kako da je ublažim,,,hvala svima :(((
teška i bolna situacija. ja se često sjetim jednog letka koji je tiskao UNICEF na kojem je stajao veliki naslov “djeca uče ono što doživljavaju”. i tvoj sin je godinama proživljavao ponašanje svoga oca i vjerojatno se poistovjećuje s tim jer misli da je ispravno.
sjećam se i svojih tinedžerskih godina kada su mi roditelji išli na živce i radili sve “krivo”. sve su to faze koje moraju proći.
budi uz svoga sina, neka zna da uvijek može računati na tebe. voli ga bez ograničenja i dalje. nemoj ga nagovarati na neke razgovore ili radnje, kad bude stariji i kad se hormoni izbalansiraju moći ćete u miru razgovarati o svemu. sigurna sam da on primjećuje sve tvoje kvalitete, ali hormoni su jači od njega.
sigurna sam da boli i rastužuje, ali budi jaka i ustrajna. sigurna sam da će doći dan kada će se ploča okrenuti u tvoju korist. sretno. 
Evely mogu ti reći moje iskustvo pa ti možda i pomogne. Istina je da vrijeme liječi sve rane. Rastala sam se od bivšeg supruga još 2003. Kćer je imala 4 godine i bila je jako vezana za bivšeg. A on je bio kreten koji je svaki dan pio i bio je nasilan i stalno smo se svađali. Bilo bi tu puno roga za pisati zašto smo se rastali ali bitno je to da je kćer jako teško podnijela naš razvod. On joj je govorio stalno protiv mene i iako ju je sud dodijelio meni više je vremena provodila kod njega. Kad bi došla k meni i čula se s njim telefonom počela bi vrištati i tražiti da ide kod tate. Ja sam sve to strpljivo podnosila i dopuštala joj da ako želi da bude kod tate a dok je kod mene radila sam sve da ju usrećim i nisam pričala ništa loše protiv tate. Sve je to trajalo neke dvije godine i mogu reći da mi je bilo jako teško, ali znam da je njoj bilo još teže. Polako je prihvaćala situaciju i sve je bilo lakše. I evo nakon 12 godina imam sretan brak, još dvoje djece a moja velika kćer predivno se slaže sa oćuhom i postala je predivna djevojka. Tatu sve manje viđa jer kao da nema potrebu više biti s njim. Uglavnom kod nas je bilo potrebno puno strpljenja, ljubavi ali i vremena da kćer prihvati naš razvod i shvati što je dovelo do njega. Da nije mama ta koja je bila vještica i ostavila tatu. Ali ja joj nisam pričala protiv tate. Na žalost sama je imala priliku upoznati njegovu tamnu stranu. Tako da možda i tvoj sin nakon nekog vremena shvati da njegov tata nije savršen kao što misli a ti ćeš biti tu za njega uvijek. A i pubertet je definitivno kriv za dio ponašanja. Samo budi tu za njega kad te bude trebao i nemoj ništa forsirati da ga još više ne udaljiš. Znam da će biti teško ali evo kod mene je dobro prošlo i sad je sve kao u bajci. I svaki dan zahvalim Bogu na tome što sam imala snage boriti se za svoju sreću. Iako su svi bili protiv mene, čak i moji roditelji. Samo budi jaka i želim ti svu sreću i nadam se da će ti ove moje riječi barem malo pomoći.
[lilypie.com]
Sortiraj odgovore
Najstariji