Mama 18-mjesečnog djeteta zabrinuta je jer dječak ne reagira na svoje ime. Pročitaj odgovor psihologinje Ivane Grabar
Imam sina od 18 mjeseci. Do sada je sve brzo učio, nema problema s motorikom, jako je spretan i hrabar, voli se igrati, brzo uči. Zna dati pet i deset, imitira baku kad kašlje, zna kako ptica leti, maše, papa, ali... ne odaziva se na svoje ime, odnosno odazove se rijetko, ali zaista rijetko kad. Ne znam da li me ignorira ili se pravi lud ili imamo neki ozbiljniji problem? Zanima me kako djeca u toj dobi reagiraju na ime, da li se odazivaju, koliko dugo traje taj "neposluh" i kako da mu pomognem da shvati da treba reagirati kada ga zovem?
Prema svemu što ste naveli, dijete napreduje odlično. Dijete prepoznaje svoje ime do kraja prve godine života. Dakle, što se tiče vašeg problema, prema navedenim aktivnostima vašeg djeteta ne bih rekla da ima problem sa sluhom. Očito je da zamolbe: 'Daj pet' izvršava bez problema. Ne bi mogao imitirati baku kako kašlje ako dobro ne čuje. Moguće je da se radi o tvrdoglavoj fazi u koju već ulazi.
Glavno pitanje koje je u glavi vašeg djeteta u ovoj fazi jest: Treba li mi pomoć drugih ili ne? Procjenjuje težinu radnje koju želi izvršiti i ne dopušta pomoć ako procijeni da mu ne treba.
U toj fazi je jako važno dopustiti djetetu da istražuje vlastite mogućnosti te mu pomoći tek onoliko koliko on želi. Ako smatra da ćete ga pozivanjem njegovog imena spriječiti u nečemu što je naumilo, dijete se neće odazivati. Ponekad dijete igra svoje unutarnje igre. Iako je malo, ono može na intuitivnoj razini prepoznati kako se osjećamo, što želimo, jesmo li tužni ili radosni. S druge strane, iako je dijete za sve to sposobno, nema dovoljno riječi da se njima izrazi. Zato upotrebljava neverbalnu komunikaciju. Ako pretpostavimo da je to njegov neverbalni govor, možemo se upitati što bi on značio?
Njegovo ne odazivanje na ime može značiti različite misli, a vi ćete među ovima najbolje prepoznati koje bi mogle pripadati vašem djetetu:
- Opet me želi zaustaviti u nečemu.
- Ovo mi je baš zanimljivo, nemam vremena pogledati u onog tko me zove.
- Želim sam napraviti ovo, ne treba mi pomoć.
- Sada baš neću okrenuti glavu, tako da se čude i pitaju što mi je.
- Povrijeđen sam jer mi se ne sviđa kako se odvijaju stvari oko mene, neću se okrenuti.
Bilo bi dobro da pokušate s nekom vrstom ugode koju ćete pružiti djetetu kada ga zazovete imenom. To može biti neki ugodan doživljaj: djeca vole škakljanje, 'bacanje u zrak', neku omiljenu igračku ili omiljenu vrstu hrane. Ako to 'vježbate' nekoliko popodneva, vjerujem da će se situacija promijeniti.
Isto tako, ako vam roditeljska intuicija i dalje govori da nešto nije u redu, odvedite dijete pedijatru radi vašeg mira i sigurnosti, te mu izrecite vaše nedoumice i brigu.
