Kao roditeljima, odgoj naše djece iznimno je važan za to kako će se ponašati kad odrastu i kako će se suočiti sa stvarima iz stvarnog života.
Vrlo brzo shvatimo da roditeljstvo nije lako, pogotovo jer svi želimo živote naše djece učiniti boljim nego što smo mi imali.
Ali djeca koja su naučila da se svi njihovi zahtjevi ispunjavaju i do dobiju ono što žele, ponekad imaju probleme kad odrastu. Upadaju u nevolje na poslu i u svakodnevnom životu jer nastavljaju vapiti za pomoć, samo što sada ne plaču. Jeste li se ikada zapitali jeste li vi ili neki vaši prijatelji bili razmaženi kao djeca?
Evo znakova koji otkrivaju ljude koji su bili razmaženi kao djeca.
1. Očekuju poseban tretman
Egocentrični ljudi ne razumiju zahvalnost. Oni ne smatraju da drugi imaju brige kojima bi se trebali pozabaviti, a koje su jednako važne. Uvijek biraju koju će igru igrati, a ako im ne ide kako su zamislili, uzrujaju se. U konačnici, ljudi koji očekuju poseban tretman često žele da se stvari rade na njihov način i to cijelo vrijeme.
2. Ne cijene ono što imaju
Ako zapravo ne primjećujete male stvari i jednostavna iskustva i ne uživate u njima kao većina ljudi, to bi mogao biti znak da ste bili razmaženi kad ste bili dijete. Ako je vašoj obitelji uvijek bilo stalo do otmjenih stvari, možda ste zaboravili biti zahvalni za jednostavne stvari. Zato vas možda nitko nije naučio koliko je važno reći hvala za ono što imate. Ako ste i sami roditelj, pokušajte pomoći svom djetetu da shvati radost davanja čineći dobre stvari drugima. Jednostavna vježba je da podijelite igračke s djecom kojoj su potrebnije. Srećom, nikad nije kasno naučiti zahvalnost i prenijeti je na druge. Jednom kada počnete cijeniti male dobre stvari, cijeli će vam život biti puno bolji.
3. Ne vole gubiti
Ljudi koji su bili razmaženi kao djeca često se ne mogu nositi s činenicom da stvari ne idu kako žele. Nisu navikli suočavati se s razočarenjem. Kad ste razmaženi kao dijete, navikli ste na sve što želite, bilo da se radi o zadnjoj kriški pizze ili pobjedi u društvenim igrama. Zato vam je poraz u odrasloj dobi stran koncept. Uvijek ste dobili ono što ste željeli, pa gubitak postaje svojevrsni šok za vaš sustav, a graciozno prihvaćanje gubitka zapravo nije vaša jača strana. Također, roditelji su vas vjerojatno previše štitili od razočaranja. Ali pogodite što? Razočarenja se događaju u životu i morate naučiti živjeti s njima.
4. Ne žele slijediti pravila
Postavljanje granica nije lak zadatak. Morate razmisliti o kreativnijim načinima kako da se vaše dijete lijepo ponaša i slijedi jednostavna pravila. Postavljanje nekih granica i učenje da slijede određena pravila je način da djecu pripremite za ono što dolazi kasnije u životu. Ako smo navikli često prilagođavati ili kršiti pravila kod kuće, što će nas onda spriječiti kasnije u životu?
5. Teško rade u timu
Ako ste navikli da stvari budu kako ste ih zamislili i da ne morate previše razmišljati o tome što drugi žele, onda vjerojatno niste dobar član tima. Vama i ljudima oko vas je teško. Vi, jer ne možete dijeliti zadatke ili ih odbijate raditi zajedno. A drugi, pa, jer se osjećaju napuštenima. Nije baš zabavno stalno se osjećati kao da se sami suočavate sa životnim ili radnim izazovima.
Ukratko, ako netko uvijek izbjegava pomagati u kućnim poslovima ili zadacima i smišlja isprike da ih preskoči, to je jasan znak da zapravo nije timski igrač.
6. Nemaju baš strpljenja
Ljudi koji se lako iznerviraju ili frustriraju vjerojatno su razmaženi kao djeca. Ako ste jako nestrpljivi, to znači da vam je jako teško čekati u redovima u trgovini. Vjerojatno i vi često prekidate ljude u razgovoru. Obično unosite više turbulentne energije u prostoriju. Vrlo brzo se uzrujate jer ste navikli dobivati stvari odmah.
Ljudi koji su ponekad naučili čekati i stvari su dobili nešto kasnije, smirenije podnose čekanje. Ali dobra je stvar što se strpljenje može vježbati i njegovati.
7. Ne podnose kritiku
Budimo iskreni, nitko ne voli kad mu se govori što bi mogao bolje. Ako vam je teško prihvatiti korisne savjete o svom poslu i osjećate da je to napad na vas osobno, to bi moglo biti povezano s vašim odgojem. Ne priznajete kada pogriješite i ne preuzimate odgovornost za neuspjele intervjue ili odbijanja.
Jednostavno ne možete razmišljati o činjenici da kritika nije napad na vašu osobnost i vašu vrijednost, već način da poboljšate svoje vještine i učinak. Dakle, ako ste kao dijete bili pretjerano zaštićeni ili razmaženi, suočavanje s kritikama moglo bi vam malo teže pasti.
Ponašanje može varirati i neće svaka osoba koja je bila razmažena kao dijete pokazati sve ove znakove. Više se radi o prepoznavanju obrazaca koji bi se mogli pojaviti kod nekih ljudi ili kod vas samih. Iako je namjera dobra, ponekad roditelji malo pretjeraju, olakšavajući stvari svojoj djeci. A to može ozbiljno utjecati na to kako se nose sa životom kao odrasli.
Kao odrasli, učimo da život nije laka šetnja i da djela dolaze s posljedicama. Ali znate što? Većina nas to shvati u hodu, čak i ako smo imali prilično opušteno djetinjstvo! A ako ne, pa svatko se može promijeniti i pokušati biti bolji.
