Roditelji Kolumne roditelja 13. travnja 2016.

Zbog djece se iznova preispitujemo i rastemo s njima

mama, dijete
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

U redu je da djeca nisu svaki dan poslušna i da su ponekad prgava i svojeglava, jer su baš poput nas odraslih zasebne ličnosti. Malene osobe koje imaju svoje stavove, svoje emocije i svoje loše emocija baš poput nas

Koliko sam samo sebi puta postavila ovo pitanje. Koliko bi samo jednostavnije bilo da su sva djeca ista i da u rodilištu dobijemo upute za korištenje. Vjerujem da bi na prvu većina roditelja pristala na to, no onda bi se izgubila čar djetetovog odrastanja, sa svim svojim lošim, ali i onim divnim i veselim stvarima. Odgojiti dijete nije nimalo jednostavno niti lako. Dakako da postoje lakši dani i periodi, ali kako to biva u ljudskoj prirodi teže nam padaju oni teški, izazovni i emitivno zahtjevniji.

Koliko kod priručnika, knjiga, tekstova i radova pročitala na temu odgoja, nekako mi se uvijek pojavi zaključak kako je sve što u biti trebamo to da osluškujemo i slušamo svoje dijete. I to mislim na način da ga čujemo i razumijemo, da ga pokušamo shvatiti, razumjeti osjećaje koje ono trenutno prolazi. I koliko god jednostavno zvuči, čini mi se da nam je svima taj dio najteži.

Reagirati na ispravan način i u pravom trenu

Kako u trenutku kada ste opterećeni raznim izazovima i problemima, zastati i usredotočiti se na ono najvažnije? Jer vaše dijete je najvažnije zar ne? To je nešto što ja i suprug pokušavamo naučiti i usvojiti, kako bi s djecom stvorili kvalitetan odnos, uzajamnog poštovanja i povjerenja. No moram priznati da nam učenje ide sporije nego što bi htjeli, no priznajemo si i to što se trudimo i što ne odustajemo. Pošto nas svakodnevne situacije često tjeraju na propitkivanje svojih odluka, vjerujemo da smo odabrali ispravan put.

Naše dvoje djece potpuno su karakterno drugačija i ono što sa jednim iziskuje veliki trud, sa drugim ide kao od šale i obrnuto. Vjerujem da je tako i u većini obitelji. Reagirati na ispravan način i u pravom trenutku tajna je koju svatko od nas mora naučiti sam za sebe i tu nema nikakvog čarobnog recepta.

Osobno mi je najveći izazov smiriti buru kada krene simultano kod oboje, i dok jedno cvili jer ne može samo otvoriti pipu i pustiti vodu, drugo je ljuto jer mi baš u tom trenutku ima za reći nešto od velikog značaja. Izazovne su mi i situacije u parku kada moja petogodišnjakinja želi da je sa zanimanjem pratim u osvajanju novih vrhunaca na penjalici ili novim vratolomijama na toboganu, dok se istovremeno zaigrani dvogodišnjak na drugom kraju parka pokušava popeti na ljuljačku.

Male osobe sa svojim stavovima i emocijama

Tada se nerijetko povjetarac pretvori u buru, a kako sve ne bi eskaliralo orkanskom burom i nenadano ranim povratkom doma tu je uloga mene kao mame da nađem način da sve to pomirim. I ima dana kada mi to odlično uspijeva i kada mislim da sam konačno na pravom putu, a ima dana kada mi se čini da je smak svijeta jer svatko tupi po svom, kada orkanska bura puše od jutra i kada jedva čekam da navečer zaspu. I to je sve normalno i u redu.

U redu je da djeca nisu svaki dan poslušna i da su ponekad prgava i svojeglava, jer su baš poput nas odraslih zasebne ličnosti. Malene osobe koje imaju svoje stavove, svoje emocije i svoje loše emocija baš poput nas. Kada zastanem i razmislim, sretna sam jer imamo djecu koja iznova propitkuju naše odluke i testiraju naše granice, jer na taj način prisile i nas da se iznova preispitamo i rastemo zajedno s njima. Sa svakim takvim danom i oni mi naučimo nešto novo i povežemo se na novi način.

Cilj ovog teksta nije bio dati tajne sastojke i savršen recept koji uvijek pali, jer svi znamo da tako nešto ne postoji. Cilj ovog teksta bio mi je podsjetiti sebe samu da je u redu griješiti i da je u redu biti samo čovjek. Osvijestiti činjenicu da imamo sreću i privilegiju biti roditelji upravo svojoj djeci; jedinstvenoj, divnoj, teškoj, zahtjevnoj, pametnoj, spretnoj, bistroj, duhovitoj, osjetljivoj, ćudljivoj, tihoj , glasnoj i sve što vam padne na pamet na pomisao o svojoj djeci. Da im dozvolimo da budu vlastite ličnosti i da im damo podršku da se razvijaju i izrastaju u osobe na koje ćemo jednog dana, baš kao što smo i danas, biti neizmjerno ponosni.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.