Roditelji Sretna mama 02. siječnja 2014.

'Nema veće duhovnosti od majčinstva'

Maja Prebeg
Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

'Oduvijek sam znala da ću jednog dana biti mama, ali dok Ena nije došla na svijet, nisam mogla ni zamisliti kako će to na mene utjecati', kaže mlada mama Maja Prebeg, koja nam je otkrila i kako se nosi s problemima s dojenjem i čestim noćnim buđenjima svoje djevojčice

O tome kako joj je majčinstvo promijenilo život razgovarali smo s mladom mamom koju je pravo zadovoljstvo vidjeti u igri s njezinom veselom osmomjesečnom djevojčicom Enom. Predstavljajući se, 30-godišnja Maja Prebeg, po struci vizažistica-stilistica, ističe kako je oduvijek težila duhovnom razvoju, istraživala razne tehnike i meditacije, sve do Eninog rođenja.

"Još uvijek ulovim vremena za meditaciju, ali sada znam da nema veće duhovnosti od majčinstva, koje me promijenilo u korijenu, donijelo mi ljubav, svjesnost i odgovornost. Mislim da je priroda žene počastila ulogom majke i svim predivnim iskustvima koje ona nosi. Oduvijek sam znala da ću jednog dana biti mama, ali dok Ena nije došla na svijet, nisam mogla ni zamisliti kako će to na mene utjecati. Ta sinergija između nas dvije moj je život potpuno ispunila ljubavlju i učinila smislenim", kaže Maja, koja je sada ponovno trudna.

Prirodno roditeljstvo

Puno stvari koje su odredile njezin pristup roditeljstvu Maja je, kaže, naučila u Centru Prirodno roditeljstvo, gdje se održavaju predavanja i radionice za roditelje, no i prije nego što je uopće čula za prirodno roditeljstvo, vidjela ga je u praksi kod bliskih prijatelja i njihovog sina Filipa: 

"Meni se to što je on bio smireno i dobro dijete činilo prirodnim i normalnim, ali u usporedbi s drugom djecom uvijek je odskakao. Onda sam počela primjećivati kako se njegovi roditelji i drugi ljudi iz bliže okoline prema njemu odnose: baš uvijek su ga u potpunosti uvažavali, vidjeli i osjećali, što je rezultiralo dramatičnim skokom u razvoju. Sigurna sam da svako dijete ima taj potencijal, samo je pitanje koliko ga okolina vidi i razumije", priča Maja.

'Znam da ljubavlju neću razmaziti dijete'

Maja Prebeg | Author: Jurica Galoić/PIXSELL Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

"Nikad nisam razumjela zašto majke izgube kontrolu nad sobom, viču na svoju djecu, ugrožavaju taj sveti odnos, dok na predavanjima u sklopu tečaja 'Roditeljstvo 0-6' nisam uvidjela da sve to rade iz svojih trauma, zbog utisaka iz vlastitog djetinjstva. I tako se to prenosi generacijama, nitko nije kriv, ali s obzirom na dostupne informacije i znanja, mislim da je vrijeme da roditelji preuzmu odgovornost i počnu mijenjati pristup i odgoj. Zato sada svim svojim prijateljima preporučujem radionice ili videotečaj Prirodnog roditeljstva", entuzijastična je Maja.

Kaže da je za nju prirodno roditeljstvo stalno osluškivanje i odgovaranje na signale koje dijete šalje, te bliskost u svakom trenutku, a na komentare poput "razmazit ćeš ju, nemoj da ti je toliko na rukama, pa stalno je dojiš", ima samo jedan odgovor: "Ja to želim i znam da postupam ispravno, jer ljubavi ne može biti previše"

Katarza kroz probleme s dojenjem

Iako sve to djeluje idilično, Maja nam je otkrila da se suočila i s nekim teškim situacijama, a poseban izazov bilo je dojenje: 

"Na žalost, u trudnoći nisam otišla na tečaj dojenja, jer sam bila uvjerena da se to jednostavno zbiva samo po sebi. No par dana nakon poroda pojavile su se strašne ragade, koje su inače najčešći uzrok prestanka dojenja. U uvjerenju da će proći, nastavila sam dojiti u bolovima i suzama, dok nakon mjesec dana nisam završila u krevetu s temperaturom 40 i bez mlijeka. Ušla sam u tromjesečnu katarzu. Svi koji su vidjeli kako je to loše izgledalo i u kojem sam ja stanju bila, uvjeravali su me da prestanem dojiti.

Srce mi je pucalo na tu pomisao, bila sam bijesna na doktore i sustav koji ti nemilo povećava cijene pregleda kako trudnoća napreduje, što sestra u bolnici urla na trudnice s trbusima do brade koje su naručene u isto vrijeme i čekaju tri sata, a nemaju gdje sjesti, a nitko ti ne kaže baš ništa o dojenju, pa kad se nađeš u problemu, svi savjetuju isto: 'kupi formulu i skrati si muke'.

Gledala sam Enu i mislila kako joj ne želim uskratiti njeno pravo na dojenje da bih sebi olakšala. Znala sam da to mora proći i da ćemo uz strpljenje i malo vremena pobjediti. Tako je i bilo. Pomogle su mi Rode i preporučile odličnu doktoricu na Svetom Duhu koja mi je, uz antibiotik, došla kao melem na ranu. Pitala sam ju hoće li Ena opet prihvatiti cicu nakon svega, a njen sabran komentar neću nikad zaboraviti: 'Gospođo, da vi imate dijete koje ne voli cicu, vaše dojke ne bi ovako izgledale'.

Maja Prebeg | Author: Jurica Galoić/PIXSELL Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Čvrsto sam odlučila da ću se izdajati svaka tri sata i to ručno, jer izdajalica trga postojeće rane, i da ću izdojenim mlijekom hraniti Enu, a kad muke prođu, vratiti je na cicu. Nakon bezbroj komentara da dijete ne želi cicu nakon bočice, Ena i ja smo se jedan dan igrale, nisam imala majicu i ona je sama prionula na posao. Naravno, opet sam plakala, ovaj put od sreće, i od tada uspješno dojimo", ispričala nam je Maja.

Uspavljivanje bez plakanja

Sljedeći izazov bila su česta noćna buđenja, koja su počela kad je Ena imala četiri mjeseca: "Kao da je zamislila da sam ja otvoreni šank koji radi 0-24, a ja sam se osjećala gore ujutro nakon buđenja, nego navečer nakon cijelog dana. S obzirom na znanja o razvojnim procesima i fazi simbioze s mamom u tom periodu, koja sam dobila na tečaju u Centru Prirodno roditeljstvo, odlučila sam 'igrati' po njenim pravilima i bilo je puno lakše. Ona bi se javila, dobila cicu, pusice i u zagrljaju bismo obje nastavile spavati. Onda sam shvatila da sam opet trudna i da mi se drastično smanjila produkcija mlijeka, pa je Ena ostala bez noćnog obroka na koji je navikla. S obzirom da neće bočicu, dizala sam ju i hranila žlicom usred noći i ona bi se bez problema digla, pojela i ponovo zaspala", otkriva Maja. Trenutno ona i suprug pokušavaju naučiti Enu da spava cijelu noć pa nam je opisala i kako to izgleda: 

"Prvo mi je u ruke došla knjiga 'Svako dijete može naučiti spavati', koja uključuje plakanje i ostavljanje u krevetiću. Ta nam se metoda činila previše agresivnom, pa sam na Internetu pronašla knjigu 'No cry sleep solution' Elizabet Pantley, koja je majka četvero djece koja piše iz vlastitog iskustva. Po njezinoj metodi privikavanje na cjelonoćno spavanje traje nešto duže, ali je i za nas i za Enu puno prihvatljivije. Već nakon četiri dana imamo rezultate, Ena spava po sedam sati u komadu, a ukupno 11 sati na noć. Zbog toga smo jako sretni i puno odmorniji."

Vrijeme za sebe

Za unutarnji mir, kaže, puno joj znači meditacija svaku večer kad Ena zaspi, a za punjenje baterija zahvaljuje suprugu koji Enu zabavlja sat-dva ujutro kad mu posao dopusti, najčešće vikendom, pa ona može još malo odspavati.

"Njegova podrška je u stvari ključna, on i Ena imaju svoj svijet u kojem ona uživa. Dok joj tata svira gitaru, ona pleše u hopsalici. Nekad se probudim, a njih dvoje kuhaju ručak, ona sjedi u stolcu za hranjenje i gleda što tata radi. A nakon cijelog dana, kad nakon kupanja Ena zaspi, suprug i ja jedva čekamo jutro da se probudi. Život nam je prebacila u potpuno novu dimenziju i na tome smo joj beskrajno zahvalni", kaže ova sretna mama.

  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Avatar Zeko123
    Zeko123

    E pa o tome ja govorim... Prave i realne priče!!! Normalno je da svaka majka voli svoje dijete i umrla bi za njega, ali isto tako je NORMALNO da bi koji put iskočila iz kože ili kako neki kažu bacila i sebe i bebu kroz prozor ;). A te sjajne i bajne priče o svemu samo rade gore kad dodješ u tu situaciju, misliš da s tobom ili tvojom bebom nešto nije u redu. Sve je to dio roditeljstva i nema veće sreće na svijetu od tih malih bića. :) Ne možeš to razumijeti dok nemaš svoje dijete... Mi imamo sreću da nam je beba dobra i spava cijelu noć već mjesec dana nakon rođenja, a opet ima dana kad nam je teško i kad ga navečer stavimo u krevet, pogledamo se i kažemo "kako je moguće da jedna tako mala beba umori dva odrasla čovijeka" i padnemo u krevet ko pokošeni. :) A ujutro njegov smješak... Imaš osječaj da možeš "pobijediti svijet" i opet sve ispočetka. ❤️

  • Avatar missha
    missha

    Svaka čast mami na upornosti i uspješno nastavljenom dojenju :) Moja prva curka mi je isto užasne ragade napravila, plakala sam kod svakog dojenja, al nisam odustala. 3 mjeseca me je boljelo ali nisam htjela kupit formulu jer imam mlijeka i mogu to :) I uspjela sam :) Druga curka je cicoovisnica, ona pak ništ drugo ni ne prizna, sad jedino žličicu uz cicu ;) Drugim mamama i bakama je čudno kako moja djeca nemaju bočicu s čokolinom ili mlijekom za spavanje, ja ih na to nisam učila jer mi je iskreno to bez veze. Em davanje takvih kemija, em jelo na bočicu ak cica :D S manjom sam cijele dane i noći presjedila/ležala na cici, nekad sam i kuhala dok je cicala jer nije htjela pustit. A bome se i po njoj vidi :D Zeko i bela, ja recimo jedva čekam da odem radit i odmorim se malo od svojih kćerki :D Kad se sjetim kolke večeri sam htjela skočit van kroz prozor jer manjoj nije niš pomagalo kod grčeva.... 5 mjeseci.... A da ju čujete kak plače, prestravile bi se... Al to je njen normalan plač i ja se ne brinem oko toga. Sad kad na to pogledam, skoro da se i ne sjetim više te strave, a prošlo je par mjeseci. Kad se sjetim da je veća cicala svakih sat i pol noću, s tim da sam ju još pšol sata uspavljivala, nisam spaala ni po pol sata.. Al sad se ni ne sjetim toga. Moji porodi su bili super, bolilo me je, al bome puno slabije nego kod zubara i radije bi išla rodit nego popravljat zub (ja neću da mi da injekciju jer me strah pa trpim)... U glavnom, majčinstvo je užasno naporno i mislim da ljudi to uzimaju zdravo za gotovo a ne ko najvažniji posao. Više manje mi vele kad se požalim na nekaj da sam si sama kriva jer sam si tak složila život. Ah.... Ja sam iskrena i realna. I nije me sram kad mi dojdu nenajavljeni gosti a kuća mi je u rasulu jer ne stignem. A ja nemam živaca za odgoj bez vike :D Jer kao prvo, kad normalno pričam, to je jako glasno. Kao drugo, svi tak pričaju i ak ne vičem, dijete me ne doživi :D Moja veća cura živi u svom svijetu i često ju je teško trgnut ak se ne zagalami. Znam da se to ne čini lijepo, al tak je. Ne tučemo ju, postoje kazne i uvjeti koje treba ispoštovat. Al usprkos tome moram priznat da je malo razmažena, jer ju nismo htjeli zakidat kad je seka došla, pa smo joj popuštali, a sad je zbog toga mali buntovnik i sve mora bit po njenom pa se često svađamo. Al bude i to prošlo i za par mjeseci se nebudem ni tog sječala :D

  • Avatar Zeko123
    Zeko123

    Slažem se s Belom. Mislim da svi uživaju u majčinstvu i da je to najljepša stvar na svijetu... Imati to svoje malo biće i dati mu svu ljubav i pažnju. ALI živciraju me te kao "super-extra-čudesne mame" koje su totalno nerealne i sve u oblacima. Kojima je beba (sva plava, sluzava, iskrivljena) nešto najljepše na svijetu, porod je bio čudesan (tu u jednom članku sam čitala da je malo odrijemala jedna na porodu), cijelonoćna buđenja i spavanje bebe sa vama u krevetu odlično, dojenje uz bolne ragade i cijelodnevno bacakanje po sisama najljepsi osjećaj na svijetu. Ma dajte molim vas... Nema tog roditelja kojem u nekon trenutku nije teško, uostalom život ti se s djetetom od danas do sutra "okrene naglavačke". Ipak to je ono za šta živimo i trenutci ljubavi i sreće su nezamjenjivi. I kad jednom imaš to dijete, ono ti je cijeli svijet i ne možeš više zamisliti život bez njega. Samo kad bi ti članci i "ispovijedi mladih mama" bili s ove planete i malo iskreniji.... 😊

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.