Sin je neposlušan i ne piše zadaće - što da radimo?

Roditelji smo 10-godišnjeg dječaka koji pohađa 4. razred osnovne škole. Ovo je prva godina bez boravka, ujedno i prva godina uz pomoć bake kod kuće. Primijetili smo da naše dijete ne sluša baku. Baka se pokazala kao nikakav autoritet, što naše dijete debelo koristi. Mi očekujemo da dijete u jutarnjim satima obavi zadaću, spremi knjige u torbu i pripremi se za polazak u školu i slično. Međutim događa se da dijete gubi vrijeme, 100 puta ga se opomene i mi zapravo non-stop zovemo na telefon i provjeravamo je li se držao dogovora koji smo večer prije dogovorili. Najčešće ga se mora upozoriti. 

Ne znamo kako da riješimo taj problem, dijete prema baki nije pristojno, odgovara i slično. To nije uvijek slučaj, ali se događa. Baka se ne zna s tim nositi, dolazi do povišenih tonova i sve pada u vodu. Pokušavamo da baka brine samo o djetetovoj prehrani i sigurnom odlasku u školu, bez da radi zadaću i tjera ga na njegove obveze. Baka nije za taj dio, i mi smo s tim pomireni, ali ne želimo da naše dijete odgovara bezobrazno i slično i da ga se opetovano poziva na školske obveze.  

Prema nama roditeljima nije nepristojan i za takve situacije ide u kaznu ako se dogode (branimo treninge nogometa), ali za školu moramo stalno ponavljati da izvrši zadatke do kraja. Najčešće mu se prilikom pisanja zadaće i čitanja spava. 

Želimo da dijete jasno zna koje su njegove obveze i da ih ispuni, ne očekujemo ništa van njegovih mogućnosti, ali očigledno radimo nešto krivo kada ne možemo postići željeno. Na pitanje kako da mu pomognemo ne dobivamo odgovor. Imamo osjećaj da  kazna nije dovoljna, jer svako izricanje kazne ne učini željeni efekt. Nadam se da sam bila dovoljno jasna, i da ćete mi moći odgovoriti na pitanje i dati konstruktivne savjete. 

Prelazak iz "boravka" u "klasični" razred predstavlja promjenu i djetetu je potrebno određeno vrijeme da se na nju prilagodi: da se nauči samostalno organizirati i učiti. 

Za početak bi bilo važno da djetetu prepustite odnosno vratite odgovornost za njegove školske obaveze (one su odgovornosti učenika i učitelja, a ne roditelja, kako se često podrazumijeva). Naročito je to važno ako su prisutni svakodnevni sukobi. To možete napraviti tako da djetetu kažete da vidite da imate sukobe oko zadaća i da vam se to ne sviđa te da ste se do sada ponašali kao da su njegove školske obaveze i pisanje zadaće vaša odgovornosti pa ste ga zvali, upozoravali i opominjali, no da sada to više ne želite raditi. Pitajte dijete što misli kako bi mogli dalje te ga poslušajte što će reći. 

Foto: Thinkstock

Dajte djetetu povjerenje da će samo izvršiti sve obaveze. Ono je sposobno za to! Možda to neće napraviti onako kako biste vi željeli ili očekujete, možda će u početku pisati zadaću u zadnji čas ili će zaboraviti nešto napisati, možda će dobiti slabiju ocjenu, no jedino tako će postati samostalno i samo odgovorno za svoje školske obaveze i uspjeh, sada i u budućnosti. 

Ponekad je važno postaviti i određena pravila odnosno dogovoriti privilegije koje dijete može imati kada izvrši školske obaveze (gledanje televizije, računalo, posebne izlaske i slično). Dogovor znači da i dijete ravnopravno sudjeluje u razgovoru i postavljanju pravila, da iznosi svoje potrebe i očekivanja, predlaže rješenja. No to ne znači da će sve uvijek biti "po njegovom" i kako ono želi.

Prepustiti djetetu odgovornost ne znači da se vi nećete uključivati i sudjelovati u njegovom školovanju. Vaša uloga je da mu ponudite pomoć i podršku (u organizaciji učenja, samom učenju, ispitivanju…), pokažete interes, a na djetetu je da traži pomoć i da ju prihvati ili ne. Ukoliko budete blagi i umjereni u tome i ako stvarno budete nudili pomoć, a ne kontrolu (što mi roditelji često radimo) vjerujem da će vam se dijete obratiti kada će biti potrebno. 

Kada pričamo o "nepristojnom ili uvredljivom" ponašanju, mnogim roditeljima desetogodišnjaka ono će biti poznato. Čak i uobičajena komunikacija ili dobronamjerno pitanje može se pretvoriti u raspravu. A roditelj (ili drugi bliski odrasli) koji to doživi može se osjećati povrijeđen, zabrinut ili nesiguran. U podlozi takvog ponašanja stoje određeni razvojni razlozi.

Dijete te dobi počinje isprobavati svoju samostalnost, razvija i testira svoje vrijednosti, uči izražavati svoje ideje i propituje do sada naučene, dok se do ove dobi ono uglavnom prilagođavalo roditeljskim vrijednostima i svjetonazoru. Djeca te dobi još uvijek ne mogu u potpunosti kontrolirati svoje impulse i još uvijek uče izražavati svoje osjećaje na socijalno prihvatljiv način tako da su moguće intenzivne i jake emocije. Još uvijek uče i o posljedicama koje njihove odluke, ponašanje ili riječi imaju na druge. Stoga je za očekivati povremene sukobe i neugodu u komunikaciji s njima. 

Što možemo učiniti kada je dijete "nepristojno"? Važno je djetetu jasno reći što je za nas prihvatljivo ponašanje, a što nije, te reći koja su naša očekivanja. Npr. "U ovoj obitelji drugima se obraćamo s poštovanjem. To znači da ne govorimo ružne riječi jedni drugima". Za razgovor s djetetom odaberite pravi trenutak (zajedno dogovorite vrijeme poštujući i svoje i djetetove potrebe), budite mirni i orijentirajte se na djetetovo ponašanje, a ne na njega kao osobu. To znači da možete reći: "Ono što si rekao/napravio nije mi se svidjelo/povrijedilo me" ili "Kada tako (npr. tim tonom ili riječima) razgovaraš sa mnom osjećam se povrijeđeno". Kažite mu kako biste voljeli da se ponaša ili razgovara. 

Kako ste i sami iskusili, kazne obično nemaju željeni učinak i ne motiviraju dijete na ponašanje koje cijenimo i očekujemo, bilo da se radi o učenju ili ponašanju i odnosu s drugima. 

Razvoj samostalnosti ključan je dio odrastanja, a iskazivanje vlastitih vrijednosti, ispitivanje granica i sukobi važan su dio na tom putu. Iako dijete teži i uči se samostalnosti, uloga roditelja je i dalje važna. Topao odnos pun poštovanja, podrške i međusobnog uvažavanja najbolji je način vođenja djeteta na putu samostalnosti i odrastanja.

Udžbenike i školski pribor po najboljim cijenama potražite na mondo.hr