klokanica postala
Nemoj uvjeravati dijete da će mu u školi biti odlično i da će odmah naći nove i dobre prijatelje, jer ako ne bude tako, djeca se odmah na početku mogu osjećati neuspješno
Prije polaska u školu važno je upoznati djecu s njihovim novim početkom, što škola je i što se tamo događa. Pored uobičajenih razgovora oko knjiga, bilježnica, pernice, torbe, odjeće i sličnih stvari, važno je djeci reći i sljedeće:
- Učiteljica će očekivati da djeca sjede po 45 minuta koliko traje školaski sat. Razgovaraj s djetetom kako mu se to čini.
- U razredu je xy djece, učiteljica je jedna. Ponekad će dijete moći izraziti svoje mišljenje, ponekad ne. U obitelji djeca često dobiju punu pažnju i članovi obitelji ga mogu u potpunosti saslušati. U školi često nije tako. Razgovaraj o tome kako se dijete nosi s tim.
- Također, upoznaj dijete s činjenicom da je vrijeme za fiziološke potrebe planirano prema satnici i da se od njega očekuje da se užina ili odlazak na toalet obavlja pod odmorom.
- Pokaži djetetu da si tu za njega od samog početka, da si zainteresirana za njegova iskustava, budi rame za plakanje kada je potrebno i daj mu do znanja da na tebe može računati. Pri tome ne mislim da si tu da pišeš djetetovu zadaću.
- Uči djecu od početka samostalnosti i nemoj činiti stvari umjesto njih.
- Prvih dana škole razgovaraj i o tome što su domaće zadaće i dajte do znanja djetetu da je zadaća njegov posao, odnosno pripada njemu i nastavniku. Susrećem mnoge roditelje koji postanu ponovno učenici 1.-8. razreda, onda ponovo srednjoškolci i silno su frustrirani zbog toga. Čitaju lektire, pišu sastavke, nabavljaju plastelin kasno na večer po susjedstvu... Oblikuj svoj odnos prema ovome od samog početka i vidite želite li ponovo u školu. Ako odlučiš da želite, onda nemoj biti frustrirani zbog toga.
- U redu je djeci pomoći oko zadaće ili lektire kada vas traže, no nije dobro preuzeti odgovornost za poslove koji pripadaju djeci, što roditelji često čine. Bitna je razlika između pomoći oko nečega i preuzimanja odgovornosti.
- Budi pažljiva prema djeci u prvom polugodištu dok se polako navikavaju na svoj novi ritam. Razgovaraj s njima i reci im što je možda vama nedostajalo kada ste krenuli u školu (npr. više igre) i zajedno nađi načina da aktivnosti koje su voljeli prije škole ostanu dio njihovog života.
- Nemoj uvjeravati dijete da će mu u školi biti odlično i da će odmah naći nove i dobre prijatelje. Ponekad se tako ne dogodi i djeca se odmah na početku mogu osjećati neuspješno. Radije im reci da će u školi biti puno djece i da vjerujete da će s vremenom naći prijatelje. Pokaži da te zanima kako će im biti, poželi im sreću i sa zanimanjem prati njihove školske avanture.
- Ako u životu tvog djeteta postoji bilo što zbog čega se i inače ne osjeća dobro pred drugom djecom ili u socijalnim situacijama (npr. neka djeca ne vole nositi naočale; neka se ne osjećaju dobro u velikoj grupi, neka djeca mogu biti opterećena nekim aspektima svog fizičkog izgleda i sl.) razgovaraj i o toj temi i probaj zajedno vidjeti što dijete može napraviti da smanji svoju napetost. Polagano i duboko disanje i usmjeravanje pažnje na dah uvijek može biti od pomoći u ovakvim situacijama te pomoći da se dijete vrati sebi.
- Djeca su gotovo uvijek sretna zato što kreću u školu. Pokušaj podržati djetetov entuzijazam vezano uz školu i učenje. Daj sve od sebe da taj entuzijazam opstane što dulje. Stoga, ne opterećuj se ocjenama, radije se usmjeri na to kako dijete može ostvariti svoj intelektualni, emocionalni i socijalni potencijal - njegov, upravo takav kakav je, neusporediv s drugima.
- Po povratku prvih dana iz škole prihvatite sve djetetove reakcije - i kada je sretno i kada je tužno ili povrijeđeno nečim. U tom osjetljivom periodu važno je da ima svu vašu podršku - ne tako da ga uvjerava da to nije ništa strašno, nego tako da zna da može sve reći i da ćete ga čuti, te zajedno vidjeti što može (i treba li što) učiniti. U školi djeca počinju graditi jedan novi život i važno je da se uče oslanjati na vlastite, unutarnje snage.
