Školarci Slobodne aktivnosti 18. studenoga 2013.

Preko scene do dječjeg samopouzdanja

Malo kazalište bajki
Foto: SOS Dječje selo Hrvatska
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Kroz Malo kazalište bajki djevojčice i dječaci iz SOS dječjeg sela Lekenik integriraju različite doživljaje sebe, osjećaju se prihvaćeniji u grupi i postižu uspjeh. Pet djevojčica i tri dječaka iz ove dramske grupe čak su sudjelovala u filmu Šegrt Hlapić

Djeca koja dolaze u SOS Dječje selo su djeca bez adekvatne roditeljske skrbi. To znači da ili nemaju roditelje ili roditelji zanemaruju svoje roditeljske dužnosti, ili ih čak zloupotrebljavaju, ili pak privremeno nisu u mogućnosti brinuti o djetetu. Djeca se smještaju u druge oblike skrbi ako se procjenjuje da je to u njihovom interesu. I da, takve djece ima. Poneki roditelji iz razno-raznih razloga nisu u mogućnosti brinuti o najboljem interesu svog djeteta. Tada mi preuzimamo dio te brige.

Neki kažu da je roditeljstvo najteži posao na svijetu. Tako, preuzimajući ulogu brige za najbolji interes djeteta, moramo puno raditi, razmišljati i truditi se, dati sve od sebe da djeca rastu i razvijaju se u sigurnom okruženju. Djeci koja su izdvojena iz vlastite obitelji treba puno. Vrlo često odrastaju u nesigurnom okruženju, visoko su traumatizirana, zapuštena, naučena na neprimjerene oblike ponašanja. I uz to vrlo hrabra i puna potencijala. No, mnogo postupaka je potrebno da bi se oni počeli osjećati sigurno, voljeno i samopouzdano.

Kazalište je prostor za učenje

U SOS Dječjem selu Lekenik trudimo se djeci pružiti mogućnosti za vlastiti rast i razvoj kroz razne aktivnosti. Od eko patrole do psihoterapije. U ovom tekstu osvrnut ćemo se više na rad Malog kazališta bajki, koji ne samo da kao rezultat pokazuje izvrsne predstave, već kao proces doprinosi dječjem razvoju vlastitih potencijala, stvaranju sigurnosti, kreativnosti, razvija mnoge vještine. Kako? Postoje razne vrste rada s dramskim tehnikama (od art terapije, dramske psihoterapije, teatra potlačenih, drama kao tehnika učenja, terapija igrom i slično). Malo kazalište bajki Dječjeg sela nije psihoterapija, no može imati iste rezultate i učinke. Kako to? Malo kazalište bajki omogućuje djetetu da izrazi sebe bez osuđivanja, daje prostor za istraživanje i slobodno izražavanje.

Malo kazalište bajki je prostor u kojem se uči. Tekst predstave je samo mali dio učenja, ali nije zanemariv. No, važnije je to što je metoda rada u našem kazalištu pretežno grupna. Tako djeca uče o pripadanju grupi, podjeli grupnih uloga i odgovornosti, komunikaciji unutar grupe. Nauče kako pojedinci u grupi preuzimajući odgovornost za svoju ulogu stvaraju zajednički rezultat grupe u konačnici, no svaki dio je važan. Uče međuvršnjačkim odnosima. Uče o sebi. Uče odgovornost jer ako ne rade i ne dolaze na probe, neće biti u predstavi. Uče kako se prezentirati.

Jačanje samopouzdanja i samopoštovanja

Osim učenja, djeci se događa i promjena u emocionalnom doživljavanju. Kroz Malo kazalište bajki integriraju različite doživljaje sebe, osjećaju se prihvaćenije u grupi, postižu uspjeh i to je, nekima od njih, prvi doživljaj istog. Postaju svjesni da se trud isplati. Misle bolje o sebi, osjećaju se bolje u svojoj koži. Razvijaju svoje vještine i stvaraju pozitivniju sliku o sebi.

Naše kazalište utječe na povećanje samopouzdanja i samopoštovanja. Dobrih stana ima još, loše još nismo pronašli. No važno je znati da to nije metoda koja odgovara baš svoj djeci. Važno je da ona jesu motivirana za isto i da ih se na istu aktivnost ne prisiljava. I ne zaboravimo još jednu važnu dobru stranu Malog kazališta bajki: igra, zabava, veselje i kreativnost!

film Šegrt Hlapić | Author: SOS Dječje selo Hrvatska Foto: SOS Dječje selo Hrvatska

Glume u filmu Šegrt Hlapić

Svakako je poseban dragulj u radu malih glumaca Malog kazališta bajki sudjelovanje u prekrasnom filmu Šegrt Hlapić! Cijeneći njihov rad, njihov šarm, otvorenost i samopouzdanje kojim zrače, redatelj Silvio Petranović je angažirao pet djevojčica i tri dječaka, koji su dali svoj doprinos igrajući u filmu, ali su i na svoj život utisnuli snažan pečat iskustva u snimanju tako značajnog projekta. Nije li san svakog dječaka i svake djevojčice igrati u filmu?

A eto, mališani iz SOS Dječjeg sela Lekenik imali su takvu čast i zadovoljstvo, njihova nasmiješena lica sjaje s velikog ekrana, a uskoro i s malih TV ekrana (u serijalu koji je u pripremi) i to posve zasluženo, oni su se svojim radom, svojim strpljenjem i svojom željom nametnuli, jer su uporno gradili svoje kazališne likove na mnogobrojnim probama i predstavama.

No, gradili su i izgrađivali sami sebe!

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.