Analiza prema broju djece provedena je u Sjedinjenim američkim državama i Kini, i to na temelju podataka o mentalnom zdravlju tinejdžera.
Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna! Stara je to izreka s kojom se itekako slažemo. I volimo velike obitelji i sve što one sa sobom nose. Neprestano se čudimo mamama koje imaju strpljenja i živaca i snage imati više od, na primjer, troje djece. I svi se uvijek pitamo – pa dobro kako su uvijek ta djeca mirnija i bolja i strpljivija od one djece koja su sama ili imaju možda jednog brata ili sestru.
Zato nas je pomalo iznenadila vijest o analizi koja je provedena u Sjedinjenim američkim državama i Kini, a pokazala je da djeca, odnosno tinejdžeri iz većih obitelji u pravilu imaju lošije mentalno zdravlje od onih koji su odrasli u obiteljima s manje braće i sestara.
Pokazalo se, naime, da u SAD-u što se tiče mentalnog zdravlja najbolje stoje jedinci i oni s jednim bratom ili sestrom, dok su u Kini najbolje rezultate imali djeca jedinci. Rezultati ove opsežne analize objavljeni su prije nekoliko dana u časopisu Journal of Family Issues.
Rezultati su pokazali također da su najviše što se tiče mentalnog zdravlja patila djeca u obiteljima gdje su djeca imala male razmake u starosti. Najviše problema pojavilo se kod djece i tinejdžera koji imaju braću i sestre rođene u razmaku od godinu dana.
Voditelj ove analize, odnosno istraživanja, Doug Downey, profesor sociologije na Državnom sveučilištu Ohio, izjavio je da se ovi rezultati mogu vjerojatno najbolje objasniti „razrjeđivanjem resursa“.
„Ako o roditeljskim resursima razmišljate kao o kolaču, jedno dijete dobiva cijeli kolač - svu pažnju i resurse roditelja,“ rekao je Downey u priopćenju. „Ali kada dodate više braće i sestara, svako dijete dobiva manje resursa i pažnje od roditelja, a to može utjecati na njihovo mentalno zdravlje.“
Ovo objašnjenje dobiva dodatnu težinu kad se u obzir uzme činjenica da se braća i sestre bliski po dobi češće natječu za roditeljsku ljubav, odnosno „resurse“, kako je to Downey nazvao. Upravo to može imati dodatno negativan utjecaj.
Situiranost je važna
Naravno, nije isti slučaj u svim velikim obiteljima, jer stanje u obitelji ovisi o puno čimbenika. Na primjer, i u Kini i u SAD-u obitelji koje su bile najbolje situirane imale su najbolje mentalno zdravlje, što ne čudi, iako zapravo nije nikakva garancija.
"Ono što smo otkrili jest da je, kada zbrojite sve dokaze, učinak braće i sestara na mentalno zdravlje više negativan nego pozitivan", rekao je Downey.
No, kao i svako istraživanje, studija, analiza, tako i ova ima jedan važan nedostatak, a to je da podatci nisu uključivali kvalitetu odnosa između braće i sestara. Snažni i pozitivni odnosi između braće i sestara mogli bi biti korisniji za djecu i imati pozitivne učinke na mentalno zdravlje.
Ranije su istraživanja pokazala, pak, suprotno ovom, da je više braće i sestara povezano s boljim društvenim vještinama među djecom u vrtiću i manjom vjerojatnošću razvoda među odraslima. Zato je stručnjake, čak i one izravno uključene u istraživanje, iznenadio ovakav rezultat.
Za potrebe studije, istraživači su analizirali podatke prikupljene od više od 9400 učenika osmog razreda u Kini i 9100 američkih učenika osmog razreda kao dio studija koje su u tijeku u svakoj zemlji. Kineska djeca u prosjeku imaju jednog ili manje braće i sestara (0,89), dok djeca u SAD-u imaju prosječno 1,6 braće i sestara.
Isto tako, jedna trećina kineske djece su jedinci, u usporedbi sa samo 13% američke djece, pokazuju podaci.
