Postoji niz mitova koji se često vežu uz alergije na hranu kod djece, a mogu odgoditi ili omesti dijagnozu bolesti. Stoga ih je dobro imati na umu ako sumnjaš da bi tvoje dijete moglo biti alergično na neku hranu.
Alergije na hranu kod djece su nešto o čemu se sve češće govori. Razlog leži u tome što je alergija jednostavno sve više. Općenito, alergije na hranu uistinu narušavaju kvalitetu života djeteta i obitelji u mnogim slučajevima. No, tu je i onaj dio kad alergija još nije potvrđena ili se na nju čak niti ne sumnja. Neki mitovi koji se uporno vežu uz alergije na hranu mogu zapravo navesti na krivi put i odgoditi dijagnozu.
Mitovi koji okružuju alergije na hranu sežu daleko u prošlost. Počeli su s pogrešnim baratanjem ovim pojmom. Naime, pod pojam „alergija na hranu“ svrstani su mnogi poremećaji vezani uz nuspojave na hranu, a da zapravo svi oni nisu i alergija na hranu. Evo nekih najčešćih mitova:
1. Svaka neugoda nakon jela predstavlja alergiju na hranu
Netočno.
Jedan od najčešćih mitova koji se tiču alergija na hranu kod djece je brkati ih s intolerancijom na hranu. Intolerancije su nuspojave koje nisu povezane s imunosnim sustavom, za razliku od alergija na hranu, koje jesu.
Alergija na hranu pokreće se nakon izlaganja nekoj hrani i nestaje ako je nema. Reakcija imunosnog sustava može biti na razini tjelesnih tekućina ili stanica.
Intolerancija na hranu je posljedica nedostatka enzima, kao što je intolerancija na laktozu ili fruktozu, ili zbog farmakološkog učinka. U drugim slučajevima nema organskog objašnjenja za ovaj fenomen.
2. Djeca nasljeđuju alergije svojih roditelja
Nije potpuno točno.
Neki stručni podatci govore da nisu sve alergije naslijeđene, budući da utjecaji iz okoline također igraju ulogu u njihovom nastanku. Dijete može razviti alergiju na hranu čak i ako je roditelji nemaju. Isto tako, dijete možda neće razviti alergiju iako je roditelj alergičan na hranu.
3. Rano izlaganje alergenima iz hrane može uzrokovati alergiju
Netočno.
Zapravo potpuno suprotno ovom mitu, trenutne smjernice sugeriraju da rano izlaganje dojenčadi hrani može biti korisno. Isto tako, studije su pokazale da izloženost kikirikiju može smanjiti učestalost alergija među djecom koja imaju visoki rizik od razvijanja alergija.
4. Jedenje "samo malo" hrane koja izaziva alergiju ne šteti
Netočno.
Pogrešno je ne pridavati važnost određenim simptomima koji se mogu javiti nakon konzumacije određene hrane, ma koliko oni blagi bili. Postoji mogućnost da u sljedećem kontaktu s hranom alergijska reakcija bude veća ili opasna po život. Reakcija se čak može pokrenuti dodirom ili udisanjem.
5. Alergije na hranu uvijek su ozbiljne
Netočno.
Iako alergije na hranu mogu biti opasne, pa čak i opasne po život, nisu sve reakcije anafilaktički šok. Vodič za dijagnostiku i liječenje alergija na hranu objavljen u časopisu Nutrition Research navodi da su reakcije vrlo raznolike i ovise o više čimbenika.
6. U slučaju sumnje na alergiju na hranu, hranu treba prestati konzumirati
Nije potpuno točno.
Ako se hrana potpuno povuče, to može utjecati na rezultate testova i, posljedično, dijagnozu. Alergolog je najprikladniji stručnjak za određivanje treba li neku namirnicu povući iz prehrane ili ne. U slučaju povlačenja, alergolog će također reći kako to provesti.
U isto vrijeme, kao roditelji, moramo biti spremni prepoznati uobičajene simptome alergije na hranu i ne zamijeniti ih sa simptomima intolerancije na hranu. Na taj način pomažemo u postavljanju dijagnoze.
Kako se manifestira alergija na hranu?
Najčešće reakcije kod alergije na hranu su urtikarija, odnosno pojava koprivnjače na koži praćene oticanjem. Ona se pojavljuja u 70-80% slučajeva unutar prvog sata nakon uzimanja hrane. Ove kožne manifestacije popraćene su respiratornim simptomima kao što su rinokonjunktivitis i bronhospazam. Mogu se javiti i mučnina, povraćanje, proljev, kolike i pad krvnog tlaka.
Još jedan čest simptom je oralni alergijski sindrom (OAS), koji je karakteriziran osjećajem svrbeža i peckanja u usnoj šupljini i ždrijelu. Također može svrbjeti oko usta.
Za zaustavljanje akutne reakcije koriste se antihistaminici, a u težim slučajevima i drugi lijekovi koje odredi liječnik. Na primjer, u slučajevima anafilaktičkog šoka, rješenje je injekcija adrenalina.
