Bez obzira koliko razumijevanja imali, cendranje može i najstrpljivijeg roditelja razljutiti i izluditi do granice da redovito popušta pred zahtjevom djeteta samo da galama prestane.
Dok se neka djeca odriču navike prenemaganja već u prvom ili drugom razredu, drugima ta navika može potrajati i nešto dulje. Većina roditelja traže od djece da prestanu cmizdriti, ali to vjerojatno neće spriječiti dijete da cvili ako je loše volje, frustrirano, umorno, gladno ili se osjeća loše.
Iako bi mališani mogli imati problema s kontroliranjem svog cviljenja, oko 3. ili 4. godine, dijete bi trebalo biti sposobno izraziti iste riječi, bez prenemaganja i cviljenja. Pitanje je kako ih roditelji mogu natjerati da promijene ton glasa?
Srećom, postoji jednostavan trik koji bi roditelji mogli iskoristiti i koji može spriječiti cviljenje kao naviku. Iako su mnogi roditelji svjesni ove tehnike, ona često ne uspije kada je isprobaju jer se ne pridržavaju presudnog uvjeta postavljanja ograničenja i napora za promjenu navike, a to je apsolutna stopostotna dosljednost, objašnjava psiholog za Psyhology Today.
Kako uspješno smiriti cendranje?
1. Dijete treba zamoliti da s priča normalnim tonom glasa, a ne otegnutim, bebastim glasom. Nije na odmet reći djetetu da su bebe te koje plaču i cvile, a on ili ona više nije beba, pa bi bilo bolje da priča svojim "normalnim" glasom. Takva primjedba obično stvara dobru podlogu za smireniju diskusiju.
2. Ignoriraj cendranje. Ukoliko si smirenim tonom rekla "ne", pa čak i objasnila zbog čega mališan nešto ne može dobiti, dijete te je čulo, a ignoriranjem plača mu pokazuješ da svoju odluku nećeš promijeniti. To je ponekad teško, jer teško je vidjeti te velike suze na licu voljenog djeteta ili pak je teško ostati smiren kada ti živci rade sto na sat. Ali je izvedivo.
3. Ponudi djetetu alternativu i mogućnost izbora te mu priznaj osjećaje. Ako želi čokoladu prije doručka, reci mališanu "vidim da si ljutit/a jer ne možeš dobiti čokoladu za doručak, ali zato možeš dobiti nešto drugo. Želiš pahuljice ili sendvič?'". Ili u nekoj drugoj sitaciji "znam da si tužan i ljutit jer ne idemo na igralište, ali kod kuće spremam nešto zabavno za tebe. Želiš li crtati ili ćemo slagati puzzle?".
Da bi ova tehnika uspjela, roditelji moraju reagirati na ovaj način i to sa stopostotnom dosljednošću dok se navika ne promijeni. Što ste dosljedniji, navika će se brže mijenjati, tvrdi psiholog.
