Kad bismo pitali djecu, ona bi htjela da ih slušamo i razgovaramo s njima cijeli dan. Djeca su uglavnom 'u trenutku' i vjeruju da su njihove brige i problemi najvažnija stvar na svijetu.
Djeca imaju puno toga za reći i puno toga za pitati, a njihov izbor trenutka nije uvijek idealan. Gotovo kao da se čini da čekaju trenutak kada su roditelji najmanje dostupni za slušanje jako duge priče ili za odgovaranje na jako teško pitanje. I kada roditelji prestanu s onim što rade kako bi slušali - ono što čuju je nezrelo, impulzivno i ponavljajuće. Djeca znaju preuveličavati, izmišljati i od muhe stvoriti slona.
Djeca misle da su mudra i pronicljiva, zrela i briljantna, a ispituju pitanja jer žele odgovore i žele našu pažnju posebno ako osjete da smo zauzeti i da nam je pažnja odvučena. Kad bismo pitali djecu, ona bi htjela da ih slušamo i razgovaramo s njima cijeli dan. Djeca su uglavnom 'u trenutku' i vjeruju da su njihove brige i problemi najvažnija stvar na svijetu.
Dr. Harley Rotbart, pedijatar, savjetnik za roditelje i autor mnogih knjiga o roditeljstvu - izdvojio je tri stvari koje treba imati na umu kada je u pitanju slušanje djece:
1. Čak i bebe znaju kada im ne pridaješ pažnju
Stručnjaci naglašavaju kako i jednomjesečne i dvomjesečne bebe komuniciraju s roditeljima - s plakanjem, kako bi izrazili glad, nelagodu, pospanost, ali i osmijehom, mahanjem ruku, udaranjem, gugutanjem i žamorom. Svi roditelji prepoznaju tu komunikaciju instinktivno i vežu značenja bebinom ponašanju. Ipak, istraživanja su pokazala kako čak i novorođene bebe osjećaju naše 'slušanje' i promatraju naše oči i izraze lica. Svaki roditelj zna kako je lako biti ometen prljavim posuđem, rubljem, obavezama. No, čak i u najranijoj dobi, bebe traže svojevrsnu potvrdu od roditelja. Razgovarajte s bebom kada guguće, kada maše ručicama i kada se smije, pokažite joj da je slušate. Bebe obožavaju imitirati roditelje, proizvodite prenaglašene zvukove poput 'la la' i gledajte je kako vam uzvraća micanjem usana i jezika. Otvorite širom usta kao da ste iznenađeni i gledajte bebu kako se smije!
2. Obećaj da ćeš poslušati cijelu priču kasnije
Djeca obično traže našu pažnju u najnezgodnijim trenucima, primjerice ujutro, na školskom parkingu, kada trebaju izaći iz auta. Zaborave da su nam trebali ispričati o današnjem testu u školi ili o nečem značajnom što se dogodilo dan prije na igralištu. Teško je slušati kada zazvoni školsko zvono, kada kasnimo na posao ili kada smo iscrpljeni nakon dugačkog dana. No, upravo to je vrijeme kada se trebamo najviše truditi kako bismo slušali monolog djeteta. Iako se čini kao da je sada apsolutno nemoguće slušati djetetovu priču, obećajte mu da ćete kasnije imati vremena i slušati ga. Čvrsto obećajte da ćete kasnije poslušati cijelu priču, od početka do kraja.
3. Osvježite pamćenje svoje djece
Kada kasnije sjednete sa svojim djetetom, ono je možda u potpunosti zaboravilo na jutarnju krizu, ali podsjetite ga! Pitajte dijete kako je prošlo, kako je riješilo problem, je li sada sve u redu. Važno je da pokažemo djeci da smo zapamtili kako su uzrujani bili i kako smo obećali kasnije ih poslušati. I baš kao i s bebama, pokažite djeci svoj izraz lica, svoje strpljenje i pažnju i riješit ćete sve probleme zajedno. Zbog toga, jednom kada odrastu, djeca će vas uključiti u svoje živote i svoje veće krize.
