Odmah sam rekla da ne želim odustati. Nastavila trudnoću, usprkos tome što su me svi doktori nagovarali na kiretažu. Govorili su mi da, čak i ako rodim živo dijete, neće dugo živjeti, a u svakom slučaju će mu život biti pretežak
Čim se upoznaš s Helianny, shvatit ćeš zašto ju obitelj i svi ostali koji joj se javljaju opisuju kao borca. Njena majka Soleannys Carolina Lugo Estrada iz Venezuele napisala je svoju ispovijest na web stranici CafeMom, a prenosimo je u cijelosti.
Uvijek sam željela biti majka. Kada sam saznala da sam trudna, bila sam najsretnija žena na svijetu. Nisam mogla prestati razmišljati o toj maloj osobi koja će se pridružiti našoj obitelji i koju bi moj muž i ja tako voljeli. Prva tri mjeseca trudnoće bila su puna radosti, radoznalosti i mnogo pitanja: Je li dječak ili djevojčica, koje ćemo ime izabrati... Bili smo jako uzbuđeni. Svaki mjesec smo bili na pregledu i na UZV pratili razvoj. Sve se to promijenilo kad sam došla do četvrtog mjeseca trudnoće.
Na ultrazvuku je ginekolog vidio da nešto nije u redu, ali nije želio ulaziti u detalje dok sve ne provjeri, te su me poslali na 3D ultrazvuk. Uskoro smo saznali da naša Helianny ima mnogo deformiteta. Po licu, rukama, nogama, usnama, lubanji, mozgu. Jedino što je bilo neoštećeno su kralježnica i unutrašnji organi. Uskoro smo saznali da je u pitanju sindrom amnionskog benda, grupe rijetkih kongenitalnih anomalija koje nastaju kada se oko fetusa omotaju fibrozne amnionske trake. Mojoj kćeri ove trake omotale su se oko cijelog tijela, onemogućile cirkulaciju i razvitak tijela.
Kako moja beba može izgledati tako savršeno, a biti tako bolesna?'
Kad smo čuli strašne vijesti, muž i ja smo se prvo isplakali. Onda mi je suprug šapnuo: "Hajde da ne odustanemo. Hoćeš?".
Odmah sam rekla da ne želim odustati. I tako sam nastavila trudnoću, usprkos tome što su me svi doktori nagovarali na pobačaj. Govorili su mi da, čak i ako rodim živo dijete, neće dugo živjeti, a u svakom slučaju će mu život biti pretežak.
"Molim vas, želim da svoju trudnoću iznijeti do kraja. Tretirajte me kao i svaku drugu trudnicu", odgovarala sam.
I usprkos svim sumornim prognozama, Helianny je rođena 21. kolovoza 2015. godine, u 39. tjednu trudnoće. Rođena je carskim rezom i imala je četiri i pol kilograma.
Prvi dani su bili preteški. Ja sam bila u lošem stanju poslije porođaja pa su mi dozvolili da dijete vidim tek nakon 24 sata. U međuvremenu, sestre su počele pričati da ne želim vidjeti svoje monstruozno dijete.
Priznajem, njen izgled jest šokantan. Kad se rodila, nije imala ni oči ni obrve. Imala je izražene vene na čelu koje su izgledale kao da će pući svakog trenutka. Imala je dvije nozdrve, ali zatvorene. Nije mogla disati kroz njih. Ali meni je bila prelijepa, na neki svoj način.
Od nje sam naučila da budem bolja i jača.
Ne volim kada na ulici pilje u nas. Ne volim kad je zovu izvanzemaljcem. Ne volim kad se gurkaju i šapuću ružne riječi. Moja djevojčica je napunila tri godine, na iznenađenje svih osim nas najbližih. Nama je jasno kakav je ona borac.
Ne susrećem se s osudama i vrijeđanjima samo na ulici. Na internetu me redovno osuđuju što sam rodila "izvanzemaljca" i "monstruma". Ne odgovaram uvredama. Samo im kažem da i njima može da se dogodi da im se životna situacija preokrene u sekundi i da odjednom postanu potpuno ovisni od nečije pomoći.
'Što poručujem roditeljima djece koja bulje i pokazuju na moju kćer?'
