Igra je glavni način učenja i komunikacije. A igra s lutkama, i za djevojčice i dječake, omogućava izuzetno mnogo učenja
Iako igra izgleda kao nešto banalno, radi se o biološkom nagonu koji se javlja kod sve djece urednog razvoja i predstavlja glavni način učenja i komunikacije djeteta. To možemo podržati osiguravanjem širokog spektra igračaka i spontani odabir djeteta. A igra s lutkama, i za djevojčice i dječake, omogućava izuzetno mnogo učenja:
• razvija se fina motorika (manipulacija s lutkama, oblačenje…)
• stvaranje priča s lutkama razvija simboličku igru koja je izuzetno važna za cjelokupan razvoj, uključujući i inteligenciju, razvoj govora, način izražavanja osjećaja i rješavanja problema
• suradnja s drugom djecom u toj igri pridonosi razvoju socijalnih vještina, vještinama pregovaranja, rješavanja konflikata…
• teme njege i brige koje se prorađuju u toj igri, uče našu djecu, bez obzira bile djevojčice ili dječaci, kako biti empatični i brižni u stvarnom životu
• igra dječaka s lutkama ne uzrokuje promjenu spolne orijentacije djeteta već potiče razvoj
Radi se o razvojno kompleksnoj igri koja potiče cjelokupan razvoj. Njenim kontroliranjem ili zabranjivanjem smanjujemo prilike za učenje što može negativno utjecati na općenit razvoj, odnos između djeteta i roditelja, kao i stvaranje emocionalne nesigurnosti.
Izbor igračaka ne određuje spolnu orijentaciju
; Dječak se igra s lutkom
Naime, s obzirom da je igra primaran način na koji se djeca izražavaju, kontroliranje ili ograničavanje načina igre jednako je kao i da odrasloj osobi pokušamo "narediti" što da misli i govori. S druge strane, time izravno djetetu komuniciramo da ga ne prihvaćamo uistinu onakvo kakvo jest. A upravo roditeljsko prihvaćanje i način na koji to pokazuju postaje djetetova slika o sebi samom i dio njegova identiteta.
