Čitateljicu koja je imala dva spontana pobačaja zanima treba li se u sljedećoj trudnoći liječiti niskomolekularnim heparinom, na što joj odgovara Petra Podobnik Brlečić, spec. ginekologije i opstetricije, uži specijalist humane reprodukcije
Ovo mi je već drugi spontani pobačaj, u istom tjednu oba puta, 7. tjednu trudnoće. Nakon prvog spontanog, ustanovljene su mi mutacije heterozigot na MTHFR I PAI 1 4/5 G. Ostali faktori su mi uredni. Rečeno mi je nakon prvog spontanog da to neće utjecati niti je utjecalo na spontani, pogotovo u tako ranim tjednima. Naime, čula sam da postoji povezanost između ranih gubitaka trudnoće i takvih mutacija te da osobe koje čak i preventivno dobiju niskomolekularni heparin kao terapiju iznesu trudnoću urednu i sve bude ok. Uz to, imala sam endometričnu cistu, na lijevom jajniku, veličine 22 mm, koja se smanjivala i prije nego što je došlo do trudnoće, navodno potpuno nestala (tako su mi rekli na ultrazvuku prije trudnoće). Sada je ona odjedanput opet vidljiva, ili je to možda nova, veličine 16 mm. Rečeno mi je da je endometrična cista također mogućnost tako ranog spontanog pobačaja. Ponovno planiram trudnoću i stvarno ne želim opet prolaziti kroz sve to pa me zanima jesam li ja kandidat za niskomolekularni heparin, barem preventivno, i je li endometrična cista u mom slučaju razlog spontanom pobačaju?
S obzirom na to da je uzrok ranih spontanih pobačaja uglavnom nepoznat, a većina se događa zbog kromosomskih grešaka u oplodnji na koje ne možemo utjecati, terapija je također vrlo upitna. Razlozi koje navodite (relativni rizik za trombofiliju i mala endometrioza) mogu, ali i ne moraju biti uzrok u vašem slučaju. Ovako maleno endometriotično žarište (kako navodite, 16 mm) ne liječi se operativno te ne možemo na njega utjecati kao potencijalni uzrok spontanim pobačajima, a i za to je izrazito malena vjerojatnost. Što se tiče mutacije za MTHFR i PAI-1, one mogu predstavljati relativni rizik, ali bez ostalih podataka o vama i eventualnim rizičnim čimbenicima, teško je reći je li potrebna terapija u sljedećoj trudnoći.
Dosadašnja istraživanja pokazala su da takve mutacije ne zahtijevaju liječenje niskomolekularnim heparinom, ali iz kliničkog iskustva možemo vidjeti da trudnice koje ga uzimaju imaju uspješne trudnoće (pitanje je je li to slučajnost ili je zaista povezano s terapijom heparinom). Mogu vam jedino preporučiti da uzimate barem niske doze acetilsalicilne kiseline (Andol ili Aspirin 100 mg) u sljedećoj trudnoći, a s vašim liječnikom raspravite i o opciji liječenja heparinom koje isto dolazi u obzir.
