5 provjerenih trikova koji će ohrabriti tvoje dijete da samostalno jede

Kad govorimo o prehrani, obično razmišljamo o sastavu i količini obroka te eventualno o prehrambenim navikama. Iako ponekad komentiramo da netko jede brzo, a netko sporo, rijetko zapravo razmišljamo o načinu jedenja. Primjerice, ni mi odrasli nemamo stalno na umu da probava počinje već u ustima i da bismo hranu trebali žvakati dulje nego što običavamo.

Svaki početak je težak 

Već prvi način hranjenja djeteta, dojenje, nosi mnoštvo izazova kao što su briga je li dijete dovoljno pojelo i pronalaženje optimalnog položaja dojenja. Većina stručnjaka za dojenje preporučuje da za sljedeći korak - uvođenje bočice, pričekaš dok beba napuni barem mjesec dana i popuno svlada dojenje. Ako se vraćaš na posao, počni hranjenje bočicom barem dva tjedna ranije da biste se oboje naviknuli. Sisanje mlijeka iz bočice zahtijeva drugačije pokrete usta i jezika u odnosu na dojenje, stoga daj djetetu vremena. Pritom su osnovni savjeti: 

• djetetu ponudi bočicu navečer nakon redovnog hranjenja da se navikne na dudu; počni s malom količinom majčina mlijeka, otprilike 15 ml
• ako se dijete lako zagrcne, pokušaj s dudom koja je slabije protočna
• neka netko drugi da djetetu prvu bočicu jer onda neće biti zbunjeno što ga majka ne hrani
• nastoji biti izvan kuće jer će dijete teško prihvatiti bočicu kad može namirisati majku

Prstići u akciji

Kada dijete može samostalno stabilno sjediti i spontano počne vježbati ono što radi pinceta, tj. pokušava spojiti palac i ostale prste da bi uhvatilo neki predmet, vrijeme je da ga poslužiš zalogajčićima hrane (kad odraste, to će zvati finger food), a to se obično događa u sedmom ili osmom mjesecu života. Prijelaz sa žlice i dude na jedenje prstima može biti frustrirajući proces i za tebe i za dijete (djetetu ispada hrana iz ruke, a ti kasnije moraš čistiti nered). Srećom, u tom periodu aktualni su i drugi načini jedenja, pa nemoj raditi oštre rezove. Djetetu se mogu ponuditi kašice u praktičnoj vrećici na istiskivanje. Ovakav tip ambalaže djeci je zanimljiv te ih ohrabruje da se hrane stamostalno, a učenje možeš prakticirati doslovno bilo gdje, od parka do plaže ili tijekom šetnje gradom. Kad se počinje s krutom hranom, većina djece isprva samo zahvati hranu šakom i prinese ju ustima. Obično između 9. i 12. mjeseca dijete će posve svladati potreban zahvat i moći podizati manje objekte kao što su zrna graška. 

Kako djecu ohrabriti da sama jedu?

Kao i ostalu hranu, ovakve zalogajčiće valja dati djeci samo kad sjede, ne dok pužu, igraju se ili trče uokolo. Budući da djetetovi zubi još nisu posve razvijeni, poželjno je da ponuđena hrana bude takve konzistencije da se može rastopiti u djetetovim ustima, dakle da nije potrebno žvakanje. Za početak, rasporedi 4 ili 5 komadića na plastični tanjur ili na djetetov stolić na stolici za hranjenje. Kad počinju jesti sama, djeca svu ponuđenu hranu često pokušaju odjednom staviti u usta ili odbiju ponuđeno tako da svu hranu jednim pokretom ruke bace na pod. Stoga je pametnije servirati manje porcije i dodavati još hrane kako dijete jede. Također, možeš uhvatiti komad hrane prstima pa potaknuti dijete da prihvati tvoju ruku i privuče je do svojih usta ili držati hranu na dlanu i dati djetetu da je uzme s njega.

Foto: Guliver

Priprema malih zalogaja

Da bismo djetetu pomogli uhvatiti klizavo voće kao što su banana i kruška, možemo ga posuti „prašinom“ koju dobijemo mljevenjem cjelovitih žitarica. Počni s hranom koju je dijete dobro prihvaćalo u obliku pirea dok je bilo hranjeno žlicom i u dovoljno malim kockicama i komadićima da bi se izbjeglo gušenje. Ponudi mu čvršću hranu kao što su sir, kuhano povrće i vrlo zrelo voće u veličini zrna graška. Kao što je već rečeno, izbjegavaj hranu koja se ne može rastopiti u ustima, zalijepiti za desni ili lako dospjeti u dušnik. Ne preporučuju se nekuhane grožđice, cijela zrna graška, svježe čvrsto voće i povrće kao što su mrkva i jabuka te komadi mesa. Prošlogodišnje istraživanje Sveučilišta Swansea utvrdilo je da za djecu nakon 6. mjeseca života rizik od gušenja kad samostalno jedu nije veći u odnosu na hranjenje djeteta žlicom.

Redoslijed i bonton

Dijete mora naučiti samostalno jesti, ali pritom nemojte da bude samo. Hranjenje je i socijalni čin. Bitno je također da odrasla osoba koja nadzire hranjenje razlikuje simptome (ponajprije zvukove) gušenja i podrigivanja. Preporučeni je raspored uvođenja pribora za jelo žlica pa vilica, i to primjerci manje veličine i težine te zaobljeni oblik da dijete njima može lako baratati i staviti ih u usta. Kao i u drugim aspektima odgoja, i pri jelu djetetu treba dati dobar primjer i pohvaliti ga kad pravilno jede. Iako ima svoju posebnu stolicu, preporučljivo je da ne jede posebno nego s ostalim članovima obitelji. Ovisno o dobi, po mogućnosti i barem neku od namirnica koje ostali jedu. Zajedničko jedenje, po mnogim studijama, pojačava emocionalnu povezanost unutar obitelji i trajno će djetetu stvoriti pozitivnu asocijaciju na hranjenje.

Usvajanje dobrih navika

Mnoga uvjerenja i navike vučemo iz djetinjstva, stoga se na vrijeme pobrini da djeci zdravo hranjenje postane sasvim prirodno. Evo nekoliko trikova kojima je to moguće postići:

• povedite dijete u trgovinu zdrave hrane i omogućite mu da samo odabere voće ili povrće po volji
• naučite djecu razliku između užine i slastice: užina mora biti zdrava i obavezan je dnevni obrok, a slastice se jedu u posebnim prilikama
• ako ste na izletu, putovanju ili šetnji, nemojte kupovati ono što vam se nudi na usputnim štandovima i trgovinama, radije ponesite hranu pripremljenu kod kuće ili povjerene gotove kašice u vrećici na istiskivanje koje djeca samostalno mogu jesti
• prošlo je vrijeme kad je vrijedilo pravilo "Treba pojesti sve s tanjura", neka dijete jede dok se ne zasiti
• uključi dijete u kuhanje jer su mnoge studije pokazale da je veća vjerojatnost da će htjeti jesti zdravu hranu ako ju sama pripremaju
• započnite natjecanje sa svojom djecom tako da onaj koji pojede najviše voćaka u nekom periodu dobije neku nagradu.