Nova istraživanja ukazuju na to da veza između dojena bebe i njenih kognitivnih sposobnosti možda nije toliko jaka kao što se prije vjerovalo
Prednosti dojenja su neupitne. Međutim, novo istraživanje dovodi u pitanje utjecaj dojenja na dugoročne kognitivne sposobnosti djeteta.
Dojenje, kognitivni i nekognitivni razvoj u ranom djetinjstvu: Studija stanovništva naziv je istraživanja koje je objavljeno u časopisu Pediatrics u travnju 2017. godine. Analiza se vršila na uzorku od 8.000 obitelji iz Irske, odnosno na njihovoj dojenčadi. Istraživači su koristili izvješća roditelja i učitelja, te standardizirane procjene kako bi razumjeli problematična ponašanja, izražajan vokabular i kognitivne sposobnosti djece, starosti od tri i pet godina. Informacije o dojenju prijavljivale su mame.
Prethodna istraživanja su otkrila vezu između dojenja koje je trajalo najmanje šest mjeseci i uspješnijeg rješavanja problema djece koja su navršila tri godine. Međutim, u ovom novom istraživanju, istraživači su utvrdili da, kad dijete navrši pet godina, ne postoji statistički značajna razlika u kognitivnim sposobnostima između djece koju su majke dojile i djece koju nisu. Važno je imati na umu da ovo istraživanje ima svoja ograničenja, naime, ono ne može objasniti druge višebrojne faktore koji pridonose dječjim kognitivnim sposobnostima.
Nadalje, ovo istraživanje ne mijenja preporuku da mame trebaju dojiti prvih šest mjeseci, te nastaviti s dojenjem do prve godine i dulje, dok polagano uvode druge namirnice. Dr. Lydia Furman naglašava mnoge prednosti dojenja, uključujući i to da dokazano smanjuje infekcije i druge uzroke s kojima je povezana smrtnost beba, a kod majke smanjuje šansu za rak dojke i kardiovaskularne bolesti.
Međutim, dr. Furman naglašava kako ovo istraživanje doprinosi literaturi o dojenju te nije otkrilo nikakav esencijalni učinak dojenja na kognitivne sposobnosti djeteta.
Autorica istraživanja dr. Lisa-Christine Girard sa Sveučilišta u Dublinu, izjavila je: "Vjerovanje kako djeca koja su dojena imaju prednosti u kognitivnom razvoju, tema je rasprave već dulje od jednog stoljeća. Ono što treba naglasiti u ovom slučaju je pojam uzročnosti. Djeca koja su dojena imaju tendenciju postići više bodova kada se, tijekom vremena, mjere njihove kognitivne sposobnosti, ali to može, u velikoj mjeri, biti rezultat drugih čimbenika.”
„Naši rezultati sugeriraju da dojenje samo po sebi, ne može biti uzročni čimbenik odgovoran za ‘pametniju djecu’, iako može biti povezano s majčinim osobinama”, dodala je dr. Girard.
Za majke koje su u mogućnosti, dojenje pruža bogatstvo dokumentiranih pogodnosti, kako za njih, tako i za bebe. Važno je naglasiti da rezultati ovog istraživanja, posebice kad se radi o kognitivnom razvoju, ni na koji način ne poništavaju prednosti dojenja.
