Lina Đulvat, geštalt psihoterapeutkinja, odgovara na pitanje čitateljice kako se boriti s tjeskobom nakon poroda te je li normalno što joj se događa
Rodila sam prije 10 dana. Kad sam došla kući, pojavio mi se osjećaj tjeskobe. Simptomi su grčevi u želucu, znojenje, jako lupanje srca, bezvoljnost i nesanica. Ne mogu jesti i zaokupljena sam negativnim mislima. Kako ću ja to i jesam li uopće dobra mama tako lijepom i dobrom bebaču? Muž radi stalno i bojim se sama sve prolaziti, sve faze njegovog života. Samo mi se to vrti po glavi i nezainteresirana sam za okolinu i pitam se je li moj život sada stao. Jučer popodne je bilo bolje i bila sam nekako sretnija i jutros opet isto. Jako mi je teško i psihički sam opterećena. Kako da se maknem od takvih misli?
Promjene raspoloženja nakon poroda su najčešće normalna i uobičajena pojava. Dolazak novog bića zahtjeva prilagodbu koja iziskuje vrijeme. Obično je preporuka angažirati nekog iz obitelji tko bi mogao biti uz majku te obavljati sve što je potrebno (kuhanje, spremanje) kako bi majka imala vremena za povezivanje s djetetom. Također, takva osoba može pomoći i oko djeteta u prvim danima kako bi se majka mogla odmoriti ili posvetiti malo sebi. Čini mi se da je kod vas to izostalo te je moguće da ste iz tog razloga više uplašeni i zabrinuti.
Jeste li samo umorni ili je to postporođajna depresija?
U radu sa ženama u babinju primjećujem da postoje još neki faktori koji utječu na lakše i brže povezivanje majke s djetetom. Jedan od najvažnijih su svakako naša očekivanja. Činjenica jest da su naša očekivanja produkt osobnog iskustva ili pak ideje o tome kako bi nešto 'trebalo biti'. Ako smo roditelji po prvi puta, očekivanja su vezana uz ideju, a ne stvarno iskustvo. Ta ideja ponekad nije realna te je pitanje kako se nosimo s razočarenjem. Netko lako uvidi i prihvati realnost, dok drugi i dalje vrlo čvrsto vjeruju da je ideja ispravna te da s njima nešto nije u redu kad je ne mogu ostvariti.
Pokušajte koliko god je moguće angažirati nekog od obitelji ili prijatelja te ako ovo vaše opisano stanje potraje još neko vrijeme (osjećaj trajanja je subjektivan i isključivo ovisi o vama!) potražite stručnu pomoć obiteljskog liječnika ili psihoterapeuta koji vam mogu pomoći ili po potrebi vas uputiti drugim stručnjacima, to jest specijalistima.
