Posljednje je tri godine Romana Brežni je certificirana doula, ali prije tog veliki je dio svog života bila savjetnica za dojenje. Ne čudi stoga što je osmislila kartice za podršku mamama u razdoblju postpartuma, a reakcije mama korisnica su sjajne.
Od svega što radi u životu, Romana Brežni najdulje je savjetnica za dojenje. Iako je, kaže, njen put bio odavno zacrtan, posljednje je tri godine i certificirana doula. Na to se odlučila nakon svog trećeg poroda – predivnog, medicinski asistiranog poroda kod kuće, na kojem su sudjelovale i primalja i doula. To je iskustvo Romanu ponukalo da shvati da je pružanje podrške ženama ono što želi raditi u životu. Nakon tog, ubrzo se otvorio put za njenu prvu edukaciju u organizaciji Balkan Association of Birth Workers.
„Moja prva edukacija bila je za postpartum doulu, a kasnije su se druge samo nadovezale, kao logična nadogradnja mog znanja,“ govori Romana, koja ima svoj profil na Instagramu pod nazivom Ro'Doula. „Sljedeća je edukacija bila za porođajnog edukatora (CBE), zatim za savjetnicu za dojenje. Odlučila sam se za to jer želim biti topla podrška ženama na njihovom putu trudnoće, poroda, postpartuma, dojenja i ranog roditeljstva.“
No, prije svega, važno joj je, kaže, ženama pružiti informacije utemeljene na dokazima, jer je danas u moru informacija teško znati što i koga slušati. Budući da se radi o vrlo ranjivim trenutcima u životu žene, razdoblju iz kojeg bi trebale izaći presretne, osnažene - a često bude sasvim suprotno i žene s poroda izlaze ranjene i pamte svoj porod kao svojevrsnu traumu – Romana je shvatila koliko je važno kako rađamo i kako se pritom osjećamo – za rodilju, za bebu i za cijelu obitelj.
„Žena će zauvijek pamtiti kako se osjećala na svom porodu i periodu neposredno nakon njega i zato je izuzetno važno imati uz sebe osobu od povjerenja koja joj može pružiti informacije, podršku, oslonac, savjet,“ kaže doula Romana.
Važno je osluškivati potrebe
Iako doula želi pružiti podrušku ženama u svakom trenutku, postoje oni neki trenutci kad to nije moguće – kad doula nije dostupna, usred noći, u nekom nezgodnom trenutku… Naravno, to nije izborom niti jedne od njih nego jednostavno stjecajem okolnosti. Ali tada su tu za mamu - Mamine misli.
Otkako je postala savjetnica za dojenje, Romana svoje znanje o dojenju samo nadograđuje. Iza nje je stotine mama koje je savjetovala, slušala, osluškivala njihove potrebe. Ono što je mogla zaključiti iz sveg što je doznala jest da je ženama najviše potrebna podrška.
„Uspješno dojenje je velikim dijelom uvjetovano podrškom koja ženama zaista manjka u našem sustavu,“ ističe Romana, pa pojašnjava kako to čini karticama: „Karticama za podršku mamama u dojenju želim pružiti upravo to, podršku i kad nisam uz njih, podršku kad u gluho doba noći doje već 5. put, umorne su, počinju sumnjati u sebe i svoje tijelo, da se podsjete koliko su čudesne i moćne. Da znaju da nisu same i da ih podsjetim koliko su njihova tijela savršena.“
Svaka od ovih lijepo osmišljenih kartica predstavlja jednu misao, jednu poruku podrške ženi uz divnu, ohrabrujuću ilustraciju. Kartice se mogu umetnuti u drveni stalak tako da određena kartica, koja tog dana ženi odgovara i pomaže, bude uvijek u vidokrugu.
„Njihov konačni cilj je da pomognu ženi na način da ju ohrabre i "dignu" kad im je teško, naporno, kad sumnjaju u sebe ili u svoje tijelo,“ kaže Romana.
Iako je doula tu za ženu kroz trudnoću, porod i nakon tog, Romana je svoje kartice odlučila usmjeriti upravo na razdoblje postpartuma, odnosno babinja. Najčešće se to odnosi na prvih 40 dana nakon poroda, iako je zapravo razdoblje trajanja individualno i u redu je ako nekoj ženi treba više od 40 dana za oporavak.
„To je posebno i osjetljivo razdoblje za svaku ženu, kad se puno toga događa u njenom tijelu, fizički i emocionalno,“ pojašnjava Romana svoju odluku, te dodaje: „Također, u tom periodu se uspostavlja dojenje i statistički najviše poteškoća događa se baš u tim prvim tjednima. Zbog toga sam simbolički osmislila 40 kartica kako bi sve te dane mame imale po jednu karticu podrške.“
Mame koje su kroz svoje razdoblje babinja prolazile uz kartice Mamine misli itekako ih cijene i hvale, kaže Romana: „Najsretnija sam kad mi jave kako ih dignu i utješe kad im je težak dan, kad im je dosta dojenja i svega, pročitaju neku poruku koja ih podsjeti zašto to rade. Tad mi je srce na mjestu, jer to im zaista i je namjena. Biti tu uz ženu i podsjetiti ih koliko su čudesne.“
Ipak, dok je ženama kroz ovo razdoblje potrebna možda najveća i najsvestranija podrška, Romani su kao douli porodi trenutci koji se ipak malo više ističu među svim ostalim. Neopisiv je osjećaj, kaže Romana, biti na izvoru života, podržavati ženu u trenutku kad postaje majkom, masirati ju u trudovima i podsjećati koliko je moćna i snažna, svjedočiti bebinom prvom udahu i sreći na lici žene kad ugleda svoju bebu.
„Kad gledam kako beba leži mami na prsima nakon što je prošla težak put do tog trenutka i kad mi još uz to kaže koliko joj je značila moja podrška... Ne mogu zamisliti ništa bolje od toga.“
Doula ne odlučuje, nego pruža podršku
Ono što će Romana, ali i svaka doula, istaknuti je da doule ne odlučuju umjesto žene, niti sugeriraju kako bi njen porod ili postpartum trebao izgledati, već su tu da pruže informacije kako bi žena mogla donijeti informiranu odluku. Doule su tu da njihove odluke podrže. Isto tako, želi istaknuti još jedan mit koji nije točan – da doule angažiraju samo žene koje rađaju doma, ili u bolnici potpuno prirodno, bez epiduralne i sl.
„To je apsolutno pogrešno,“ pojašnjava Romana. „Doule su tu za svaku ženu, neovisno gdje i kako ona izabere roditi, planira li dojiti ili ne, doule ne osuđuju, ne nameću svoje mišljenje. Doula je zaista tvoja osoba, netko tko te u potpunosti podupire, tebe i tvoje izbore.“
Kroz sva ta razdoblja trudnoće, poroda, babinja – naravno da bude različitih emocija, a ono što doule znaju i ističu je da su sve emocije dozvoljene. Ma kolikim porodima svjedočila u svom životu, Romana priznaje da još uvijek pusti suzu na svakom.
„Ja sam tu da se s njom smijem i plačem. Sve prođemo, ovisno u kojoj smo fazi. Trenutak kad žena primi svoju bebu na ruke i onaj pogled kad shvati 'uspjela sam!' me nikad neće ostaviti ravnodušnom. Mislim da ću i za 20 godina dočekati svaku bebu za suzama radosnicama, jer me uvijek snaga žene razoruža,“ priznaje Romana.
Nerijetko se sprijatelji sa ženom kojoj je bila doula, a sve joj žene i parovi ostanu u sjećanju još dugo. I uvijek se zahvali svakoj što ju je pustila tako blizu u najvažnijim trenutcima svog života. Ne čudi to jer ono što prođe s nekim ženama uistinu je intenzivno i za sjećanje.
„Bilo je tu svega i teško mi je izdvojiti, od jurnjave na porode na koje sam jedva stigla, gdje sam filmski uletavala, do poroda na kojima smo prehodale kilometre da pokrenemo i dočekamo bebu. Plesalo se u trudovima, jelo, peklo kolače, pjevalo iz sveg glasa u autu na putu do rodilišta…“
