Zbog utjecaja biologije i psihologije, i mame i bebe osjećaju se zadovoljnije kada zajedno spavaju
Vodeći svjetski stručnjak za spavanje majki i beba James McKenna u članku Zajedničko spavanje i biološki imperativi: Zašto ljudske bebe ne spavaju i ne bi smjele spavati same objašnjava kako je blizina majčinog tijela nužna za normalan razvoj djetetova mozga.
Profesor biološke antropologije James J. McKenna, ravnatelj Laboratorija za proučavanje sna majki i djece na američkom Sveučilištu Notre Dame i autor knjige Sleeping with Your Baby: A Parent's Guide to Cosleeping (Spavanje s bebom: Roditeljski vodič za zajedničko spavanje) podržava spavanje djeteta u istom krevetu s roditeljima, pod uvjetom da se uvažavaju sva pravila sigurnog zajedničkog spavanja. Takav stav temelji na rezultatima svojih istraživanja kako se i zašto zajedničko spavanje prakticira, što ono znači majkama i kako biološki djeluje na bebe.
U maminoj blizini bebe duže spavaju i bolje napreduju
Kada se u obzir uzmu biologija i psihologija, postaju jasni fiziološki i socijalni čimbenici koji majku motiviraju na zajedničko spavanje s djetetom i objašnjavaju potrebu roditelja da dodiruju svoju bebu i spavaju u njezinoj blizini, piše McKenna.
Objašnjava da zbog niskog kalorijskog sastava majčinog mlijeka, koje je posebno prilagođeno još nerazvijenom probavnom sustavu dojenčeta, beba ima potrebu za čestim noćnim podojima. Zbog toga majke koje doje, čak i ako ranije nisu imale namjeru spavati zajedno sa svojim djetetom, obično brzo shvate koliko je dojenje jednostavnije i koliko su one same zadovoljnije ako beba spava s njima u krevetu.
Dojenje nije jedina stvar zbog koje mame spavaju zajedno s bebama. I same bebe imaju svoje mišljenje o tome, i ne daju se uvjeriti upozorenjima kako bi spavanje u krevetu s mamom moglo biti opasno. Umjesto toga, urođene neurološke reakcije dojenčeta na majčin miris, blizinu i dodir smanjuju dječji plač i pozitivno utječu na disanje, temperaturu tijela, iskorištavanje kalorija, razinu hormona stresa, imunološki status i oksigenaciju.
Uglavnom, zajedničko spavanje (u istom ili u odvojenim krevetima u istoj sobi) potiče pozitivne kliničke promjene uključujući duže vrijeme spavanja i izgleda da jednostavno bebe čini sretnima. Drugim riječima, osim ako se prakticira na opasan način, spavanje uz majku je dobro za bebu. James McKenna smatra da je glavni razlog zbog kojeg je ova pojava toliko česta, to da bi baš tako i trebalo biti.
Većina roditelja u nekom trenutku uzme dijete k sebi u krevet
Trebamo imati na umu, pojašnjava, da se, unatoč dramatičnim kulturološkim i tehnološkim promjenama na industrijaliziranom Zapadu, ljudske bebe još uvijek rađaju kao neurološki najnezreliji primati, sa samo 25 posto volumena mozga odrasle osobe. Čovjek je jedinstven po tome da se biološki može normalno razvijati samo uz trajan kontakt i blizinu majke – budući da je majčino tijelo i dalje jedino okruženje na koje je dojenče istinski prilagođeno, i za koje čak ni moderna tehnologija još uvijek nije našla zamjenu.
Ovu biološku datost posve zanemaruju oni koji pokušavaju strogo zabraniti spavanje s bebom u krevetu, ali ona na jednostavan način objašnjava zbog čega većina roditelja koji stavljaju dijete na spavanje u kolijevku, u nekom trenutku ipak osjeti potrebu da ga uzmu k sebi u krevet. To je i znanstveno dokumentirano na Laboratoriju za proučavanje sna majki i djece na Sveučilištu Notre Dame, čiji je McKenna ravnatelj.
Kad bi imale izbora, čini se da bi ljudske bebe uvijek izabrale majčino tijelo radije nego madrac i pamučnu posteljinu. S druge strane, majke primjećuju ovakve sklonosti svojih beba i spontano im izlaze ususret, zaključuje James McKenna.
Pročitajte i druge članke u specijalu "Vodič za neispavane roditelje"!
