Nakon što je njezin sin, koji ima sindrom Down, zbog srčane mane s devet mjeseci završio na operaciji srca, mama Jillian Benfield njegovom je kirurgu napisala pismo, koje je postalo viralni hit
Kad je mama Jillian Benfield saznala da njezin sin Andreson mora na operaciju srca, utjehu je pronašla na mjestu na kojem ju je najmanje očekivala - u bolnici. Anderson, koji ima sindrom Down, rođen je sa srčanom manom, a kad je imao devet mjeseci, saznali su da mora na operaciju.
Iako su se bojali, Jillian i njezin muž Andrew obratili su se dr. Johnu Nigrou, pedijatrijskom kardiokirurgu u Dječjoj bolnici u Phoneixu. On je operirao Andersona i Jillian mu je željela izraziti zahvalnost, ne samo jer je njezinom sinu spasio život, nego i jer je u svemu tome pokazao izuzetno suosjećanje prema njoj i njezinom suprugu.
Na svom blogu objavila je dirljivo pismo upućeno kirurgu, koje se u međuvremenu proširilo Internetom:
Dragi dr. Nigro,
nisam vas željela upoznati. Zapravo, bila sam ljuta tijekom dvoipolsatne vožnje do vaše ordinacije. Vidite, rekli su mi da moj sin neće trebati na operaciju zbog srčane mane. Onda sam se, iznenada, osjećala kao da ja ekplodirala bomba i suprug i ja smo bili na putu k vama nekoliko dana kasnije.
Stigla sam pripremljena. Novinarka u meni istražila je članke, pregledala grupe na Facebooku posvećene srcu; oboružala sam se olovkom i papirom. Nisam htjela dopustiti da otvorite prsa mom sinu samo zato što ste najbliži pedijatrijski kardiokirurg.
Pitala sam vas: "Jeste li ikad izgubili bebu na ovakvoj operaciji srca?" Pognuli ste glavu i rekli: "Da." Bila je jedna djevojčica, jedna među tisućama, koja je također imala sindrom Down, koja je otišla kući i umrla u snu. Iako se taj gubitak dogodio prije više od 10 godina, vidjela sam da vas srce još uvijek boli zbog toga. Tada sam znala da ste vi onaj pravi.
Na dan operacije, vidjeli ste da sam emocionalno uzdrmana, dali ste mi maramicu i uvjerili me da će biti dobro. Bili ste više nego sigurni. To je ono što vi radite. Iz dana u dan spašavate živote naše djece.
Da je moj sin rođen u 80-ima, očekivana duljina njegova života bila bi oko 25 godina. Sada je 60. Velikim dijelom, to je zbog ljudi poput vas.
Znam da ste studirali ukupno osam godina i bili na različitim specijalizacijama. Potrošili ste oko 20 godina svog života i učili da biste sada mogli izvoditi ova, gotovo čuda.
Vidjela sam da ste dolazili i u subotu i u nedjelju u svojim kaki hlačama i s razbarušenom kosom. Znam da ste pokušavali imati malo normalnosti u životu, ali ste morali provjeriti kako su svi vaši pacijenti prije nego ste mogli pokušati uživati u svom vremenu van 5. kata bolnice. Znam da vas vaša supruga rijetko vidi. Znam da ste posvetili svoj život spašavanju tuđih života.
Koliko god se naš medicinski sustav činio loš, vi ste svjetla točka. Provodite većinu svog života u operacijskoj sali ili na odjelu intenzivne skrbi, zbog poziva da mijenjate živote i budućnost činite boljom.
Dok smo djeca, uče nas da superheroji imaju velike mišiće i plašteve. Kao odrasla osoba, shvatila sam da često nose kirurške kape i odijela. Hvala vam za vašu ogromnu predanost. Hvala vam za sve godine koje ste posvetili usavršavanju svojih vještina. Hvala vam što ste srce mog sina učinili cijelim. Hvala vam što ste svoj život posvetili poboljšanju njegovog.
An Open Letter to My Son's Heart Surgeon: "When we are kids, we are taught that super heroes come with big muscles and...
Posted by News Anchor to Homemaker on Wednesday, August 19, 2015
