Poslušno ili svojeglavo dijete? Prosječno ili darovito?

Što vam se čini, koji poseban dar ima vaše dijete?

Tri odgovora koja nam ostavite od četvrtka 14. do srijede 20. svibnja, nagradit ćemo knjigom ‘Svako dijete je darovito’ u izdanju Harfe.

https://klokanica.24sata.hr/vrticka-dob/razvoj-od-4-do-6-godine/poslusno-ili-svojeglavo-dijete-prosjecno-ili-darovito-2854 [klokanica.24sata.hr]

Otvorenost, društvenost su njegovi posebni darovi.. Od najranije dobi, mislim da će mu to u životu puno pomoći da će lakše prolaziti kroz život.. Ima 3 godine i svaki dan je u nekoj novoj fazi a jedino što se ne mijenja je ta njegova komunikativnost i što jako voli društvo i da nas je puno, da je veselo i da se svi smijemo i veselimo :D

Ja bih rekla ono što karekterizira moje dijete jest snalažljivost, iznenadila me u nekoliko specifičnih situacija gdje uopće nisam niti očekivala tako nešto s obzirom da joj je pet godina. Pokazuje veliku zainteresiranost za crtanje i većinu svojih razmišljanja prenosi na papir.

Od prvog dana znam da moje dijete ima poseban dar govora. Već mu je u bolnici s nepunih 2 dana medicinska sestra rekla “Ti si rođen za filozofa ili fiškala, stalno mi nešto uvjerljivo pričaš”. S navršenom godinom dana liječnik neuropedijatar u jednom nalazu piše “Dijete govori u rečenicama”. (Čuvamo taj nalaz i uvijek se nasmijemo).Danas s nepunih 9 godina on i dalje neprestalno ima nešto za reći, dodati na već rečeno, pojasniti, verbalno se boriti za svoja prava… Čak i dok spava :)

Mislim da sam jako sretna jer me mama učila da baš svaka osoba na svijetu ima svoj jedinstveni talent koji može obavljati/izražavati bolje od svih drugih i to je ono što ta osoba treba pridonjeti ovom svijetu. Ja sam se tijekom odrastanja vodila tom mišlju i pripisujem svoje uspjehe tom učenju na kojem sam mami jako zahvalna. Trebam roditi za mjesec dana i mislim jednog dana i svojoj curici uputiti te riječi. Ako pustimo dijete da se slobodno i bez zadrške izražava na različite načine i pritom uživa vjerujem da je lakše uočiti koji je njegov talent. Ono s čime se ne slažem, a često čujem od ljudi koji rade s djecom, je da im je teže raditi s djetetom koje nema puno talenta za npr. slikanje. Svaka bi se osoba trebala likovno izražavati na svoj način bez obzira što je slika nekog drugog u likovnom smislu ‘'bolja’'. Ne smatram da umjetnost, sport i slične sktivnosti trebaju biti rezervirane isključivo za velike talente, već trebaju služiti svima u terapijske svrhe.

Nasem dvogodisnjaku jako se svidja glazba, ritam, instrumenti, ples. Pogodi tonalitet, otpjeva melodiju i giba se u ritmu. Rekla bih, prvo je propjevao, a tek kasnije progovorio hrvatski. Prilazi ulicnim sviracima, sudjeluje, plese, dira gitare, pojacala, sav je zainteresiran za cijelu glazbenu pricu - od zica do pjesme. Nek se raduje! 

Imam sina od 10 godina. S 1,5 godina uspavljivali smo ga pejsmama Olivera Dragojevića. Samo mu je to odgovaralo za spavanje. Od malena je pokazivao svoju umjetničku stranu. Zanimali su ga samo glazba i crtanje. S 4 godine dobio je nagradu za svoj crtež, a sada pjeva u crkvenom zboru kao solista. Mislim da ta njegova umjetnička duša izlazi iz njegovih radova, bilo glazbenih ili slikovnih. Jaki je alergičar, te je većinom u kući, i kada nema obveza prema školi, on samo crta.

Nisam sigurna da li kod mog sestogodisnjaka primjecujem poseban dar za nesto. Trenutno ga interesira voznja biciklom i sve u vezi bicikla. Prosli tjedan sve u vezi svemira. Prije mjesec dana lopta, lopta i nogomet. Vidim da je danas na dnevnom redu istrazivanje i pokusi. Neka sam istrazuje i odluci sa vremenom sto zeli. A mi smo ti da ga podrzavamo.

Imam dvije prekrasne curke od 4,5 odnosno 6,5 godina.
Starija ima jaku kreativnu crtu u sebi i potrebu da radi s rukama, bilo da su to kolači, plastelin, olovka i papir, škare i kolaž ili igla i konac, ona se udubi u stvaranje i tada ju gledam i shvaćam da je preda mnom velika mala umjetnica. Njenu mlađu seku krasi šarm kojem ne mogu odolijeti ni članovi obitelji, a kojiput ni slučajni prolaznici:) Kad se ona smije, smije se srcem, i kad se veseli, trči raširenih ruku prema dragoj osobi i u tom trenutku svijet je stao…dok ona ne skoči u zagrljaj. I duhovita je, strašno voli sipati fore i pričati viceve…uz to izvodi i čitave mjuzikle, ma prava mala stand up komičarka. Potpuno su različite njih dvije, a opet su obje čarobne i posebne.

Moja je  djevojčica vrlo darovita u smislu kreativnosti. Ona na neki način ,,svijet oko sebe,, vidi drugačije. Oblak nije samo oblak, već nalikuje nekom liku, životinji i slično. Samo nekoliko kamenčića dovoljno je da načini djevojčicu, brodić, stablo.  List salate za nju predstavlja raskošnu haljinu, kolutići mrkve gusjenicu i tako u beskonačnost.  Sa puno ljubavi rado prati razne dječje predstave, kreativne radionice za nju su radost i veselje. Vjerujem da su razne edukativno-zabavne dječje manifestacije, također doprinjele da još više potaknu kreativnost koju je uvijek imala i izražavala. Želio bi spomenuti i njene ,,male,, glumačke sposobnosti kroz koje se  također prepoznaje darovitost. Moja djevojčica vješto glumi odraslu osobu, malenu bebu, životinje raznih vrsta…jednostavno sve te ,,transformacije,, za nju predstavljaju igru i iznimno veselje. Puno je kreativnih trenutaka , ideja nikada ne nedostaje, uprljanih prstića od tempera, ljepila,šarenih papirića također. U našem domu uvijek vlada neka vrsta kreativnog nereda u kojem uživa cijela obitelj, a ponajviše moja djevojčica.

I zaista divno je kada ti dijete ,,otvori oči,, i zapravo ukaže, koliko je uistinu  lijepo i zabavno biti kreativan bilo kada i bilo gdije.