Prekinuti porodiljni dopust: da ili ne?

Lijep pozdrav drage moje! Evo postavila sam pitanje koje me već poduže vrijeme muči.Ići na posao ili biti kod kuće sa svojim mališanom…Naime,rodila sam četvrto dijete ,sinčića,a imam i tri cure od 15,12 i 8 godina.Velika su mi pomoć oko kuće , a i oko bebe.No zbog velikih troškova,režija,kredita..razmišljam prekinuti porodiljni dopust na koji imam pravo tri godine. Nedavno smo proslavili prvi rođendan pa me sad proganja odlazak na posao.Suprug se ne slaže te se naveliko prepiramo oko toga.Kud ću s dijetetom,baka bolesna,itd. No moje cure nisu male pa bi mogle uskočiti na sat ili dva koliko bi trebalo dok se jedno od nas ne vrati s posla.Biti će teško u početku ali bi se navikli pa tako i uhvatili neku rutinu kako bi sve funkcioniralo.Znam da te dvije godine neću moći vratiti,ali ovako s ovom porodiljnom od 1600 kn jednostavno ne ide.Molim vaše mišljenje, što je po vama ispravno učiniti?

mislim da puno mama ima tu dilemu i sve bismo htjele ostati s bebom bar dok napuni tri godine, ali treba i djecu nahraniti, a vremena nisu laka… što god odlučila nije lako, ali opet toliko je beba u jaslicama i eto ljudi guraju nekako… možda da nam neka mama koja je dala bebu s god dana ispriča svoja iskustva, možda bi bilo lakše donjei odluku. i mene muči ista stvar…

Ja sam bila na porodiljnom 1.g., muž je ostao bez posla u međuvremenu, ali smo uspjeli nekako izgurati. I ovako živimo skromno, ali uspjeli smo se organizirati. Sada se nadamo dobiti mjesto u vrtiću u svibnju kada su upisi, jer je dečkić dosta zaigran i samostalan, tako da mislim da bi se dobro uklopio, a i dosta je brbljav pa zna reći i pokazati kad nešto treba. Mislim da će mi zbog toga biti lakše ga pustiti u jaslice, nego da je šutljiv i stidljiv, bilo bi  teže. Ovako će još biti malo s tatom doma, dok ne pronađe posao, a onda u jaslice. Svako zlo za neko dobro.

probajte još pola godine- godinu izdržati, dok bude još malo veći, pa na posao.

evo ja sam mama troje, cekamo cetvrto. svi su isli sa godinu u jaslice i sve je super proslo. tako ce i ova beba a mozda cu morati raditi i prije isteka godine dana. vremena su teska, a ja ne zelim da zivotarimo i mislim da i jaslice imaju puno prednosti pa biram rad. sa suprugovom placom i mojom porodiljnom ne bi prezivjeli.  a djeci nista ne fali, dapace.

Ja se moram nakon 8 mjeseci vratiti na posao i to mi je najteža odluka koju sam morala donijeti. Ne želim ali stvarno moram jer ne možemo više financijski izdržati. Sreća pa imam baku koja će mi čuvati bebu.

Ja sam se prvom vratila nakon 9 i pol mjeseci. Štoviše, nisam se vratila već sam startala na novom poslu. S drugom sam se vratila kada je imala 6 mjeseci. Kada bi mi neke žene pričale kako se samo treba “stisnuti” to me uvijek beskrajno ljutilo-jer ako se samo “stisnem” onda će mojih 13 jedinica fiksnih, NEPROMJENJIVIH troškova postati manje (odnosno više nećemo jesti, grijati se, platiti kredite i tako to…) Jer kao, žene idu raditi ranije da bi se oblačile u max mari i išle na jahtanje!!! No, onda sam shvatila da sve do jedne od tih žena imaju “sponozore” u obliku muževih i/ili svojih roditelja koji im plaćaju kredit (pa i više od toga) dok su one “stisnute” na porodiljnom. Tako bi se i ja znala stisnuti, a ne raditi ludo radno vrijeme, spavati par sati i obvljati stotine kućanskih poslova obzirom mi je muž bio na terenu. Žene koje ostave dijete, idu raditi jer MORAJU. Jer su preuzele odgovornost za sebe i svoju obitelj i ne očekuju da drugi riješe njihove egzistencijalne probleme. Tako da me ta priča o “stiskanju” uvijek fascinirala. Stisneš se i od 10 jedinica dobiješ 20-samo tako. U konačnici, meni su moji teško stečeni sati s djecom nakon posla-neprocjenjivi i one su razlog zašto to sve i radim.

To prvenstveno sama moraš odlučiti, odnosno ti i tvoj muž. Sve na papir, prihodi, rashodi pa da vidimo.
Ja sam se nakon trećeg djeteta vratila na posao kad je on imao 8mj. Za taj period života kažem da mi je bio najgori. Djete mi je prohodalo ja sam bila na poslu, kad je bio bolestan zvao je baku, a ne mene itd. da ne nabrajam
Kad sam sa četvrtim ostala trudna, odmah sam na početku trudnoće rekla da se ne mislim vraćati na posao dok ne iskoristim tri godine porodiljnog. I vjeruj mi, nisam požalila.
Financijski gledano bilo je teško, ali smo nekako preživjeli. Nitko mi nije plačao režije ni kredite. U dogovoru sa bankom dali su mi poček na kredit, tako da sam ga počela otplačivati kad sam počela raditi, znači nakon isteka porodiljnog. Nekako smo uspjeli i jako mi je drago zog tog, a iskreno sad kad radim i imam veća primanja nego taj porodiljni od 1600 kn., imam osjećaj da i nemam nešto više nego prije.