Takoder izgubila majku u prvoj trudnoci. Kad sam bila dijete puno puta mi se ucinilo da me ta zena jednostavno ne voli, ali nisam si mogla pojmiti da jedna majka moze ne voljeti svoje dijete pa sam sve mela pod tepih. Kroz pubertet se taj odnos normalizirao, a sad kad sam ja mama dvije curice, i jos bez nje koja bi mi jedina umjela pomoc, znam tocno kako se ona osjecala. Ne mogu rec da ne volim svoju djecu ali vidim ih kao prevelik teret i jedva cekam da odrastu, samo do tad ode meni moja mladost. Mrzim biti majka. Zavele me romantike. Pa sad osudujte ne osudujte.. Nitko o tom ne govori, svi pumpaju pricu o divnoći i njeznosti i prekrasnoći.
Sortiraj odgovore
Najstariji