Uvijek kažem da mogu partneri biti u braku i 10 godina ali prve tri poslije rođenja djeteta su najkritičnije.tu se partneri moraju držati skupa i trebaju si biti na prvom mjestu.oko djeteta se naravno brinu svi i tu nema rasprave ali se često zapusti odnos između partnera i sve se raspada.lako je biti tu jedno za drugo kad je sve u redu,a kad je kao kod nas kad tata radi po cijele dane a ja doma s dvoje djece,dječak od 14 mj i curica od 2 mj.često smo preumorni,neispavani,nervozni i zaboravljamo da se još uvijek volimo,zaboravljamo da trebamo jedno drugo,samo vičemo,ko što i koliko radi,tko je umorniji,tko je manje spavao.zato mislim da kad dođu djeca ‘'nas’' treba staviti ipak na prvo mjesto jer dječica odrastaju a odnos koji je zapušten teško se vrati na staro…
Evo da ja oživim ovu temu, nadam se da moj post otprilike tu spada. Dakle moj odnos s mužem se nakon rođenja bebe potpuno raspao. Prije je sve bilo u redu, bili smo sretan par s puno pužnje jedno za drugo. Nakon što se L rodila moj muž je nastavio izlaziti kao da je sve po starom dok sam se ja doma raspadala sa bebicom s cjelodnevnim kolikama. Jedan dan sam pukla, skoro dobila živčani slom i nakon toga je počeo rjeđe izlaziti ali postao strašno živčan i frustriran. Njemu jako smeta što ja puno pažnje poklanjam bebi i on više nije na prvom mjestu. On radi, ali ja doma sve obavljam, kupujem, kuham i bavim se bebom. Sada je još i došao na ideju da si kupi play station za koji uopče nemamo novaca jer on to strašno želi i ne može bez toga. Da ne govorim o tome da jedva spajamo kraj s krajem s novcima i da play station jednostavno s malom bebom u kući i njegovom plačom ne možemo kupiti. Duri se jer sam protiv play stationa u ovom trenutku. Ukratko ponaša se ko malo dijete i bjesni na mene kao da sam mu mama i da previše tražim od njega kad mu dam bebu da je uspava i slično. Ne razumijem to jer je dijete naše a ne samo moje. Ja sam i prije udaje za njega znala da on ima problema s nezrelosti (nismo mladi, ima 33 godine) zbog njegove mame koja je opsesivno sve radila za njega, ali je naš odnos bio dobar, mogli smo o tome razgovarati i on je to htio rješavati. Sada kad se L rodila mi kaže da se predomislio, želi ostati dijete i da bi bio radije slobodan bez nas. Ne moram ni govoriti koliko me to potreslo pošto imamo bebicu od 3 mjeseca. Što bi ja sad trebala? Otići od muža s bebom pa da mi tako malo dijete ostane bez oca? Ako je koja imala sličnu situaciju neka mi udjeli savjet…očajna sam. Samo mi nemojte savjetovati razvod i slično jer bi ja ipak prije toga htjela sve moguće pokušati zbog bebe.
[tickerfactory.com]
[tickerfactory.com]
Gle, mos ti pokusat sta god oces al sve dok on nije spreman promijeniti se tu pomoci nema. Ne mozes ti volit za oboje niti bit i otac i majka bebi ako shvacas sta ocu rec. On treba poslozit prioritete u zivotu a ako mu je prioritet kupovat PS pored lose financijske situacije i male bebe doma, onda stvarno neman rijeci. Probajte ko ljudi popricat, reci mu sta ti smeta i na cemu bi volila da poradi..mozda i njemu nesto smeta, ugl razgovorom se sve da rijesit. U svakom slucaju ako kupi PS stuci mu ga od glavu!
Problem je što on ne želi razgovarati. Najgore od svega je što smo prije imali baš lijep odnos i puno mi je pomagao u trudnoći. Sad valjda teško podnosi da je tu netko treći tko sada treba postati važan i da je meni na prvom mjestu briga oko L dok je tako mala bebica. Jasno mi je da njemu puno stvari sada fali, ali zaboga pa fali i meni koja sam s njom cijele dane još i više! Ali to je moje dijete, naravno da ću biti uz nju koliko mogu. Ne znam, jedino se mogu nadati da će biti bolje kad L bude malo veća i da je to početna kriza nakon rođenja bebe…
[tickerfactory.com] [tickerfactory.com]
Gle svakome se na ovaj ili onaj nacin promijeni odnos s partnerom.. nemas vremena ni za sebe kamoli za njega, sve razumin.. manje intime, manje seksa i sve to vuce jedno za drugim. Mislim da se oni osjecaju ugrozeno kad dodje beba i to je na neki nacin tako jer im to malo bice “ukralo” zenu. Meni je recimo jako tesko presaltat se sa mame na suprugu i sl. Mislim da ce s vremenom to u svakoga bit bolje. Moj muz je razumna i realna osoba i jako je tolerantan tako da nemamo problema nikakvih osim sto falimo jedno drugom al tjesim se da ce to opet doc na staro. U svakom slucaju treba njegovat odnos izmedju supruznika jer cinjenica je ta da dica odu za svojim zivotom a mi ostajemo zajedno.. prvenstveno nas odnos s muzem treba biti zdrav da bi sve ostalo moglo funkcionirat, pa tako i dite. Nema ne zeli razgovarat, kad beba zaspe sjedni ga i ocitaj mu i zapriti mu da ces otic ca. To uvik upali
Sortiraj odgovore
Najstariji