Puštanje bebe da plače protivi se roditeljskom instinktu

dakle ne ne ne i ne. 

prvo taj koji je to pisao i istrazivao isto je napravio na malom uzorku tako da nemoze tvrditi obratno. 

ja ne zelim nikoga uvjeravati niti vam savjetovati sta da vi radite, ali vam mogu podjeliti zenino i moje iskustvo koje ce vam mozda pomoci. 

imamo malo dijete sada staro godinu u 4 mjeseca. 

od pocetka je bilo onako sa spavanjem vise manje ok do nekih 2 3 mjeseca. kada je pocela los spavati i buditi se non stop po noci. 

dizali smo se zena i ja svako po jedno 5 6 puta po noci ovisno o noci dakle jedno 12 dizanja i po jedno 5 do 10 min ju uspavljivali. 

i to je islo sasvim ok i navikli smo se i uopce nam nije bilo tesko. 

i tako je islo do negdje 8 mjeseca kada se nesto razbolila (dobila prvi puta temp), za vrijeme toga tih par dana smo ju stalno nosali na rukama i ona se navikla na to. 

nakon toga ni ja ni zena nismo spavali jedno 3 tjedna pa bez pretjerivanja ni 2 sata po noci. djete je spavalo samo na nama i to samo dok hodamo. dakle nismo smjeli uopce stati kamoli leci se ili ju spustiti u krevet. 

ja sam sebi pustio filmove i hodao naprijed nazad po sobi. 

i naravno to je ipak postalo ne izdrzivo. 

pokusali smo naravno sve od pjesama, hranjenja po noci, ljuljanja pricanja ma nista zivo nije pomoglo. 

i onda je zena predlozila da probamo tu tehniku da ostavimo da place. 

nismo nista znali o tome osim sto smo citali na internetu. 

prvih jedno 2 puta sam ja odustao nakon prve jedno 2 minute mislio sam da cu riknut dok sam ju slusao. i opet se vratili na staro na nosenje. 

nakon par dana smo pokusali ponovo.

tehnikom tom pusti ju da se isplace. 

plakala je jedno sat vremena i promukla opet nista.

mogu reci svoje misljenje potpuno kriva tehnika.

ALI !!!

gotovo ista stvar, samo malo uravnotezena daje fantasticne rezultate. u kojem niti je djete zanemareno, niti je samo nista. jedino sto neko vrijeme place. i kojem pricate

dakle stavite ju u krevetic, kazete joj nesto sto cete joj reci svaki puta, recimo laku noc mama te voli…. pustite da place 5 minuta ne u mracnoj sobi nego tako osvjetljeno da vas vidi. vi legnete u krevet recimo i NE gledate u nju. 

nakon 5 min ako jos place dignete se i uzmete ju. ponovite joj sto ste joj rekli i ponovo ju spustite. 

sada ako i dalje place dignete se nakon novih 7 minuta i uzmete ju. i tako povecavate dok ne zaspe. 

prvi dan je to sve zajedno trajalo oko pola sata.

treci dan je spavala nakon 2 minute. 

i od tada spava cijelu noc sa mozda jednim budjenjem i to se sama uspava bez dizanja bez icega. 

dakle od toga da smo mi bili zivcani, ne funkcionali od toga da djete po cijele dane nije moglo funkcionirati gledati jer je lose spavalo dakle sve lose. 

mogu samo svima predlozit ovo, a na vama je dali to hocete ili ne. 

ako mozete izdrzati bez toga izdrzite djete ce nakon nekog vremena naucit samo se uspavat, ali trebat ce vjerojatno godine za to. 

dakle 2 do 3 dana u bebinom zivotu sto ce provesti uz malo placa ce njoj puno vise znaciti kasnije. 

i da njoj ne bude nista od toga prije toga svega smo pitali doktoricu dali ju smijemo pustiti plakati. 

osim mozda promuklosti, ali to je zato sto smo se vodili krivom tehnikom. na svu srecu to smo samo jendom probali i nikad vise. 

nadam se da ce vam nase iskustvo pomoci. 

zaista je ucinkovito, nije toliko mucno slusati dijete kada ste kraj njega, a ne negdje dalje, djete manjim i intenzitetom place i vremenski i nakon samo par dana se dalje uspavljuje samo.

A ja ću reći na ovaj komentar ne,ne,ne,ne, i opet ne. Svako dijete je individua, nismo svi isti dakle ako ste vi ovako prošli ne znači da će i drugi. Osim toga, i to se da riješiti. Ja imam troje klinaca, najstariji sin je spavao bez problema, uspavljevanje, ma milina. I kad je bio bolestan isto tako, malo više maženja, nošenja dok traje bolest a nakon toga sve po starom. Kćer je primjerice bila kao i vaša, dok meni nije puknuo film pa se više nismo nosile napred nazad po sobi nego smo se legle pred tv i nakon dva dana negodovanja, tak smo se počele uspavljivat. Naravno poslije prve bolesti. I sad imamo treće i ne pada mi na pamet nosit usred noći. Ali ako plače, ili kad je bilo koji od njih plakao, nikad, ali baš nikad se nisam oglušila i pustila da plače i uspava se sa suzama. Kaj misllite kaj se događa u tom malom mozgu kad plače i s tim doziva mamu ili tatu a njih nema. Dijete do treće godine nije zločesto, naporno nit ništ slično. Dijete traži ono što mu treba. A u tom trenu mu treba ljubav i pažnja. Da ne velim da i kod tako male djece postoji strah, u dobu vaše male taj strah je u stvari odvajanje od mame. Moj najstariji ima 17 godina, kćer 11 i picek je sad 2 godine (zalomilo se ;) ) Niti jedan plač kod njih nije bez veze.

rrtr Prije nekoliko tjedana vidio sam ovdje komentar o dr. Agbazari i odlučio sam ga kontaktirati prema uputama, zahvaljujući ovom čovjeku što mi je pružio radost kako sam želio. Slijedio sam upute koje je on dao da vrati mog ljubavnika koji me je napustio i djecu već 3 godine, ali zahvaljujući dr. Agbazari jer su mi se vratili zauvijek i sretni smo zajedno. molimo vas da ga kontaktirate za pomoć ako imate problema u vezi putem e-pošte na: ( agbazara@gmail. com ) ILI putem WhatsAppa na: ( +2348104102662 ). I svjedočite sami.