Kada prvi put s djetetom u kino?

Mislim da je sve ispod 5 godina prerano , jer kad smo išli u Cinestar gledati crtić Ledeno doba 4 , uši su i meni patile a kamoli dječaku od 3 i pol godine, stvarno je preglasno a za 3D mislim da se treba pričekati još par godina , em ti crtići dugo traju i djeca ne mogu tako dugo izdržati na projekciji a 3D dosta zamara i može izazvati glavobolju.
Cineplexx Kaptol Centar

Moj je dječak s oko dvije godine počeo ići na predstave i obožavao ih je, a prvi animirani film u kinu je pogledao s 3 godine. Bio je to “Lota i tajna mjesečevog kamena” i pogledao ga je do kraja bez problema. Mislim da je dosta individualno kada je dijete spremno za kino (može li sjediti dovoljno dugo, možda se boji mraka i glasnih zvukova i slično), ali ovisi i o filmu koji gleda (nešto nezanimljivo i nas odrasle bi teško zadržalo na stolici, zar ne?). S obzirom na to koliko voli crtić “Auti”, vjerujem da bi Zvonimir, iako ima tek 3 i pol godine, u kinu Cineplexx Center one East, jako volio poletjeti u avanturu s “Avionima”.

Stvarno je individualno od djeteta do djeteta kada je spremno za kino. Budući da se radi o velikom, mračnom i glasnom prostoru djeca često reagiraju sa negiranjem, plačem…. Mislim da djeca ispod 4 godine nisu za kino. Otvorenija i samostalnija djeca, obično ona koja imaju stariju braću i sestre uz njih se nauče i na kino. Tu je problem i zadržati koncentraciju na crtiću cijelo vrijeme….

Ja sam sa svojom curicom prvi put išla kad je imala 4,5 g. i bilo me je pomalo strah kako će reagirati na veliku mračnu dvoranu i na sam film koji je bio u 3D verziji,ali je ona kao prava velika ženskica to odradila sa velikim veseljem iako je malo bila skeptična na početku jer smo na kraju bile SAME na projekciji.Cijela kino dvorana samo za nas dvije!!:) Po sinu koji će sad imati 3 godine vidim da još nije za to spreman,pogotovo što je mali plašljivac i jako je nestrpljiv-mislim da bi me sto puta pitao kad ćemo doma da bi se mogao igrati sa njegovim pravim avionima:) Tako mala djeca ne mogu zadržati koncetraciju dugo na samo jednu stvar,a i u dvorani je preglasno,i premračno,pa ne vidim zašto ne bi onda sačekali još koju godinicu,kad će se i on moći sa veseljem pridružiti svojoj seki.A do  tad bi ga mogli razveseleti sa jednim jo-jom.)

Ja sam svoju curicu prvi puta odvela na Zvončicu u tek orvoreno Imax kino u Zagrebu.Tad je imala pune 4 godine,i junački je to podnjela.Naravno,imala je mali milijun pitanja,ali kako je po prirodi brbljava na mamu,to sam i očekivala.Jedino sam se bojala da će se bojati mraka i jakih zvukova,ali sve u svemu je cijeli crtić odgledala na mjestu bez ikakvih problema,čak je bila bolja nego kad crtić gledamo kod kuče iz fotelje!Mislim da je neki roditelji smatraju da kino nije za malu djecu,dok ja mislim(a to je moja mišljenje,pa kome se sviđalo-dobro,kome ne-boli me čošak od apoteke)da su današnja djeca zatrpanija svakakvom tehnologijom koja ih može učiniti pametnijima i sposobnijima,najčešče samo ako to oni žele postati…ali i zaglupiti totalno jer uz svu tehnologiju na dohvat ruke,zaborave se služiti onim najpametnijim strojem,a to je naš ljudski mozak…Ali sve u svemu,sad smo u 21.stoljeću,pa zašto ne biti upoznat s još jednim izumom ove nove ere!Ja bih voljela odvest svoju curicu na ovaj crtić,prvenstveno jer voli ići u kino,a i zato jer obožava Aute i Munjevitog,pa mislim da će je i ovaj oduševiti!

Od svoje pete godine je fan kina i filmova.Nisu samo crtići u igri ali oni su zakon veće je od malih nogu filmofil.Sada sa 9.godina ne propuštamo tjedan da ne izabere što ćemo gledati.Prvi crtić bio je  ..ne znamo…možda Sammy…ali danas nema toga crtića kojega nismo gledali.Sastavljamo i dnevnik unazat tri godine u kojemu opisujemo filmove,lijepimo karte i ostavljamo utiske.Voli to i kaže da kod kuće nisu kokice i coca-cola tako dobri kao u kinu,zvuk joj je odličan iako  upočetku je bilo jako glasno,a veličina ekrana super. O3D filmovima da de govorim koliko uživa.Za Praška i njegove avanture smo spremni i čekamo da dođe ali kada bismo još dobili karte i majcu sve bi bilo slađe.

Polazak u školu bio je naš odlazak u prvo kino.Proslava rođendana i film Princeza i žabac…bio je to neponovljivi doživljaj.Torta,novi prijatelji,princeza i velika dvorana.Danas kada se toga sjetimo i prepričavamo ,pojavi se iskra u oku i smijemo se.Svako dijete je čovjek za sebe i kada ga nešto interesira ono to i pokaže,ne treba forsirati.Tako je i sa kinom.Nije važno kada prvi puta uđe u kino dvoranu ali kada uđe stalno se vraća.Tako je sa mojom kćeri.Sad je izlazak tate i kćeri uvijek novi dugometražni crtić u kinu i to su mi najljepši trenutci jel kada odraste neće htjeti samnom u kino.To je naš mali svijet u kojem putujemo u bajke,životinje govore,princeze nađu princa,djeca se poisovjećuju i žive kao djeca. Oni će brzo odrasti i shvatiti da to ne postoji a i druženja sa nama roditeljima postat će rijetkost.

Moj sin i ja često smo u kinu i najdraže nam je otići u Arena Centar. Budući da ja više uživam u crtićima od njega, mislim da smo prvi puta išli u kino sa njegovih tri godine, nije važno kad ide i kad je spremno za kino već je važno što gleda. On u svakom crtiću uživa i upija ga poput male spužvice i sav se uživi u film. To je dan samo za mene i njega, nema crtića kojeg nismo pogledali.Jedino mu u kino smeta što je preglasno kako za njega tako i za mene. Sve ovisi o djetetu, neki su spremniji ranije neki kasnije.

S Nadom sam išla u kino odmalena. Ima već nekoliko godina od našeg prvog crtića, a to je bio 2005. godine Madagaskar. Ona je tada imala 4 godine i jako joj se svidjelo. Bitno je da dijete prije ulaska u dvoranu ode na wc, kako bismo svi uživali u filmu bez ometanja. Dijete treba pripremiti na to da ga/ju čeka lijepo iskustvo, ogroman ekran i glasni zvukovi, da se ne prepadne. Jako plašljivu djecu mislim da ne treba tako rano voditi u kino, već pričekati još godinu-dvije. Ono što mi je jako znalo smetati prije u kinu na nesinkroniziranim crtićima je bilo kad roditelji prevode djetetu u kinu i time ometaju druge gledatelje. Za takve situacije postoje sinkronizirani filmovi, a u današnje vrijeme su svi prilično dobro sinkronizirani. Ako osvojimo karte, voljeli bismo pogledati crtić na Kaptolu :)

Smatram da je dijete spremno za kino kada kao prvo može biti u jednoj prostoriji i sjediti dulje vrijeme bez priče, zapitkivanja i bez potrebe da nekamo ode. Ako je sposoban, onda i prije svega treba imati nekakvu želju za gledanjem animiranih filmova, a da to nije kod kuće. Između ostaloga, treba birati prikladne filmove za djecu odnosno roditelji bi trebali prilagoditi odabir filma djetetovoj dobi. Kino ne bi samo trebalo biti mjesto zabave nego i mjesto gdje će dijete razviti svoje razmišljanje i naučiti nešto novo. Trebalo bi ih se odmalena naučiti na to, ali ipak ne treba previše rano odlaziti u kino jer ne vrijedi da dijete sjedi u kinu više od pola sata, a ne razumije film i uopće ne može dokučiti poantu filma. Prikladna dob kada je dijete u mogućnosti otići u kino za mene ne postoji. Mislim da sve za visi od djetetovih sposobnosti i ambicija.
Cineplexx Avenue Mall Osijek