orhIdeja - pogrešno sam citirala cijeli tvoj post, zapravo sam trebala citirati samo onaj dio gdje kažeš da mlijeka ima dovoljno, odnosno, dovoljno ga se proizvede ukoliko se poštuje ponuda-potražnja. To je čisto generaliziranje i paušalno procjenjivanje, i nije ni blizu uvijek slučaj. Polazi se od određenih fizičkih i fizioloških pretpostavki, a što je s nekim drugim aspektima, pa i mentalnim i emocionalnim dijelom, koji itekako utječe na cijelu stvar? Naše društvo ima običaj eliminirati iz fokusa taj “neopipljivi dio”, što je, ako se mene pita, u najmanju ruku suludo. Ljudsko tijelo nije stroj, već vrlo kompleksan sustav međusobno povezanih procesa, pa je nekako logično da svi mi funkcioniramo individualno, i da savjete poput “potražnja dirigira proizvodnju”, koji, kao da su izašli iz nekog ekonomskog priručnika, ne možemo primijeniti baš svi, ma koliko se trudili. Danas mi je žao što mi je upravo taj savjet bio vodilja u pokušaju da riješim problem dojenja, jer, da sam se manje fokusirala na njega, a više recimo na pokušaj da se bolje relaksiram, emocionalno rastem u toj novoj životnoj situaciji, riješim se frustracija koja me spopala zbog poslovnih obaveza koje nisam stizala izvršiti (manje, više, nisam ni bila na porodiljnom) itd., možda bih svoje dijete uspješnije dojila…
@ Freshmommy- naravno da se ne može svesti sve na fiziološki aspekt, bitan je i taj emotivni. No, baš zato jer ljudsko tijelo nije (uvijek) stroj i reagira na emocije-ne znam većih i jačih emocije od držanja u naručju svoju bebu. Ali, ok.. Ne reagiramo svi isto na stres i emotivne poteškoće-pa to nek svatko za sebe procijeni.
Što se tiče ponude-potražnje, i dalje tvrdim da je to ključna stvar.i stvar koja uvijek funkcionira. Kolika je potražnja-tolika će biti proizvodnja. Faliti neće. No, uz nekoliko bitnih stavki.. Prvo, sve ono što sam već navela, davanje druge tekućine, određivanje rasporeda dojenja ili vremensko ograničenje djetetu na cici. Ali drugo,jednako bitno, važno je da li se podoji pravilno rade. Vidjela sam kod puno svojih prijateljica i rodbine da nemaju svijest o pravilnom podoju, informacije kako pravilno isprazniti dojku do kraja, na koji način djetetu nuditi određenu dojku i kojim redom. Pa se znalo događati da im djeca padaju na težini ili ne dobivaju dovoljno, količina se smanjuje i sl, a problemi su se riješili ispravnim podojima.
Ne znam zašto ti nisi dojila, niti o tome treba uopće raspravljati. Svaka žena zna svoje. Jasno mi je i da nismo svi isti, da se ne nosimo jednako sa stresom i problemima-ali to onda više nije pitanje fiziologije tijela. A ponuda-potražnja je definitivno-čisto fiziološki aspekt. I iako ćemo nekad reći da ljudsko tijelo nije stroj-ono ipak je stroj, savršen stroj u nekim segmentima. Kao npr, kad je riječ o proizvodnji mlijeka. Govorimo,naravno o zdravoj ženi.
Ti spominješ određene emocije kao prepreku te vraćanje na posao, odnosno porodiljni kojeg nisi ni imala… E, ono što bih ja zaključila-jest da ti uz takav stres i izbivanje zbog posla nisi ni mogla kvalitetno uspostaviti ponudu-potražnju, te je zato i propalo dojenje. Ali tu nije bio problem u samom fizičkom aspektu ponude i potražnje nego je bio problem u vanjskim faktorima koji su tebi onemogućili da dobro uspostaviš proizvodnju mlijeka.
Zapravo, vrlo sam emotivna na dojenje
Pa se osjećam dužnom “obraniti” ono najsavršenije (po mom mišljenju) na ženskom tijelu-proizvodnju mlijeka taman koliko treba i kvalitete taman kakva treba biti. Ne bih krivila proizvodnju mlijeka, mislim da ona funkcionira uvijek super, a drugi par rukava su okolnosti s kojima se moramo nositi , a nekad to ne možemo, ne znamo ili ne želimo
@ Freshmommy- naravno da se ne može svesti sve na fiziološki aspekt, bitan je i taj emotivni. No, baš zato jer ljudsko tijelo nije (uvijek) stroj i reagira na emocije-ne znam većih i jačih emocije od držanja u naručju svoju bebu. Ali, ok.. Ne reagiramo svi isto na stres i emotivne poteškoće-pa to nek svatko za sebe procijeni.
Što se tiče ponude-potražnje, i dalje tvrdim da je to ključna stvar.i stvar koja uvijek funkcionira. Kolika je potražnja-tolika će biti proizvodnja. Faliti neće. No, uz nekoliko bitnih stavki.. Prvo, sve ono što sam već navela, davanje druge tekućine, određivanje rasporeda dojenja ili vremensko ograničenje djetetu na cici. Ali drugo,jednako bitno, važno je da li se podoji pravilno rade. Vidjela sam kod puno svojih prijateljica i rodbine da nemaju svijest o pravilnom podoju, informacije kako pravilno isprazniti dojku do kraja, na koji način djetetu nuditi određenu dojku i kojim redom. Pa se znalo događati da im djeca padaju na težini ili ne dobivaju dovoljno, količina se smanjuje i sl, a problemi su se riješili ispravnim podojima.
Ne znam zašto ti nisi dojila, niti o tome treba uopće raspravljati. Svaka žena zna svoje. Jasno mi je i da nismo svi isti, da se ne nosimo jednako sa stresom i problemima-ali to onda više nije pitanje fiziologije tijela. A ponuda-potražnja je definitivno-čisto fiziološki aspekt. I iako ćemo nekad reći da ljudsko tijelo nije stroj-ono ipak je stroj, savršen stroj u nekim segmentima. Kao npr, kad je riječ o proizvodnji mlijeka. Govorimo,naravno o zdravoj ženi.
Ti spominješ određene emocije kao prepreku te vraćanje na posao, odnosno porodiljni kojeg nisi ni imala… E, ono što bih ja zaključila-jest da ti uz takav stres i izbivanje zbog posla nisi ni mogla kvalitetno uspostaviti ponudu-potražnju, te je zato i propalo dojenje. Ali tu nije bio problem u samom fizičkom aspektu ponude i potražnje nego je bio problem u vanjskim faktorima koji su tebi onemogućili da dobro uspostaviš proizvodnju mlijeka.
Zapravo, vrlo sam emotivna na dojenje
što se tiče posla, radim od kuće (imam svoj obrt), što mi je bila velika prednost po pitanju dojenja, jer sam sina mogla dojiti stalno, kad god je htio (bilo je to otprilike svakih sat vremena u početku). nisam imala porodiljni u smislu da sam imala jako puno obaveza oko posla, i već sam 10. dana nakon poroda morala biti maksimalno aktivna, kao i prije poroda, ali to nije značilo da sam morala odlaziti od bebe. ured mi je prekoputa spavaće sobe (koja je sada ujedno i dječja), što je uglavnom vrlo zgodno, ali kad imaš tek rođenu bebu kojoj se moraš na sve moguće načine posvetiti (tu je najmanji problem blio odvajanje vremena za dojenje, u početku je puno drugih, zahtjevnijih aktivnosti oko djeteta, naročito kad dijete malo spava, kao što je slučaj kod mog malog divljaka 
), poželiš imati normalan posao kao i svi drugi ljudi, ured na drugom kraju grada i mogućnost normanog porodiljnog dopusta sljedećih 6 mjeseci 
Mi dosad nismo imali nikakvih problema sa dojenjem. Evo sad imamo 3mj, i do sad smo papali samo prirodno; ali pošto samo veliki, sada smo uveli jedan obrok dohrane na dan jer nam ovo nije bilo dovoljno. Ali to s dohranom ide po potrebi, kad vidim da mu nije dosta, da traži još, al nadam se da je to samo jedna od faza u razvoju i da nam ubrzo više neće trebati. :)
mi smo muku mucili sa dojenjem…mali je imao taj “refluks” i sve sto bi popapao bi izbacivao iz sebe do sljedeceg hranjenja.i skoro uvijek je plakao dok sam ga hranila.na tezini nije nista dobivao pa smo morali uvesti i adaptirano mlijeko.dojio je do 6mj i tad smo skroz presli na AD i moram reci da se mali skroz preporodio(i ja skupa s njim)…od tad kilice idu samo rastu 
da se odmah razumijemo jesam zagovornik dojenja,
ali uvijek postoji ali…što je s onim majkama koje su prošle traumu dojenja s prvim djetetom i jednostavno u očekivanju drugog donijele odluku da ako dojenje odmah ne ide, dojiti neće….mislim da sam posljednjih dana, što se više bliži porod i ja među njima…i više me strah onih dana koje ću morati provesti u bolnici sa sestrama, netko je napisao iz konclogora i s time se slaže, negoli ičega drugoga
samo triba bit uporan…
Sortiraj odgovore
Najstariji