Želim da nauči da je u redu reći ‘'Ne’', da je u redu staviti sebe na prvo mjesto, da je važno slušati sebe i svoje osjećaje, intuiciju, donositi odluke s kojima smo usklađeni. Da će nas pravi ljudi iskreno voljeti baš takve kakvi jesmo, bez potrebe za kompromisom i opravdanjima, ali tek kada sami sebe prihvatimo sa svim svojim manama i vrlinama. Da je u redu stati, odustati, priznati pogrešku, vratiti se unazad ili jednostavno dati sebi dovoljno vremena i prostora za oporavak. Da je u redu početi ispočetka i da to nije neuspjeh već snaga. I konačno, da sreću ne treba tražiti u drugima nego u nama samima. Razlog za sreću je svaki novi dan ispunjen novim prilikama i pozitivnim ljudima - život čine sitnice i ako se dovoljno dobro gleda, svaki dan donese nešto na čemu treba biti zahvalan.
zelim da mi dijete bude svjesno svojih mana i nedostataka ali da ih zna pretvoriti i u vrline. da zna prepoznati prave vrijednosti u životu i da nikada ne zaboravi da iako ce joj familija uvijek bit oslonac da je ona ta koja ima zadnju rijec u svom zivotu. dakle samouvjerenost i odlucnost u pravom trenutku pogotovo kada se radi o njoj samoj. ali prije svega da bude čovjek. onaj koji ce pomoci bakici da predje cestu ili sjediti uz uplakanu prijateljicu kojoj je potrebna pomoc:) i da ce jednog dana kada odraste cesto nazvati i posjetit svoje starce koji su je odgojili uz puno ljubavi i najbolje kak su znali
Moj sin je star 21.mjesec i ja već dugo razmišljam o svim vrijednostima i osobinama koje on mora usvojiti i trudim se već dugo da se to i dogodi. Naravno to je spor proces a vidim već puno uspjeha.
Definitvno želim da bude samouvjereno dijete i jednog dana čovjek, da zna da je vrijedan i nitko mu to ne može negirati. Čak i obično dječje naguravanje oko lopte u parku smatram jako korisnim, priprema za život i borba za opstanak :D. Jačanje karaktera i samopouzdanja.
Želim da cijeni i voli svoju obitelj jer će jednog dana imati novu obitelj, ženu koju mora poštovati kao svoju mamu i djecu voljeti kao što ja volim njega i njegovu sestru, koju čekamo da se rodi kroz koji dan.
Želim da stekne radne navike od najranije dobi. Da zna spremiti ako ga zamolim da nešto spremi, da baci svoju pelenu u kantu za smeće, da pokupi za sobom sve s čim se više neće igrati. Sve će mu to pomoći u životu da bude uspješniji u svemu što radi.
Želim da zna da život nije savršen i da ćemo se ja i njegov tata nekad malo posvađati, ali sve na miran način rješiti.
Želim da bude otvoren sa svojim emocijama prema meni i svom tati, naravno i ostalima ali s nama najviše, da ih zna izgovoriti i objasniti a mi ćemo mu pomoći kako god možemo. Ne želim da skriva i čuva sve u sebi, mislim da je to najgore za čovjeka i one oko njega!
Smatram se strogom i opuštenom mamom u isto vrijeme, sve ovisi kakav je on i kakva je situacija.
Ima toliko osobina koje želim da razvije da bi mogla knjigu napisati, ali želim još puno toga naučiti i primjeniti!
O tome koliko je roditeljstvo odgovoran posao, nikad nisam razmišljala. Sad kad moja jednogodišnjakinja promatra svaku osobu na koju naiđemo, veseli se prirodi koja je propupala, smije se iz sveg grla kad ju tata digne visoko, promatra svaku moju reakciju, pitam se želim li da moje dijete bude moja slika. Kakav je moj život, jesam li sretna, uspješna, da li je moj pogled na ovaj svijet ispravan, kakva sam osoba, vole li me drugi ljudi i što misle o meni. Kakvi su moji roditelji, koje su njihove vrline i slabosti?
Svom djetetu želim da ima kombinaciju mojih vrlina i slabosti.
Samopouzdana osoba, odlučna i uporna, kreativna, vječito nasmijana, vesela, zna uživati u životu, strastvena, voli životinje i prirodu, voli ples. Uvijek spremna pomoći drugima, zna slušati, osjeća druge ljude, strpljiva.
Iako palimo tek prvu svjećicu na torti, moja mala curica već sad pokazuje da joj je sreća i uspjeh u životu zajamčen!
Mislim da je odgajati djecu sada razmjerno drugačije nego što je bilo prije dok su moji roditelji odgajali mene i moje sestre. Svako vrijeme nosi svoje probleme i izazove, kojima se moramo prilagoditi. Svom sinu (7 god.),nastojim pružiti slobodu izbora do izvjesne mjere (izbor odjeće, igračke, vrste igre…), kako ne bi sputavala njegovu kreativnost, već ju potakla. Zatim radim na tome da mu usadim osjećaj odgovornosti za svoje postupke i odluke, tako što ne dopuštam da potpadnem pod utjecaj njegovih hirova i naglih promjena raspoloženja. Znači ako se odluči za neku sportsku aktivnos, tražim od sina da ju ispoštuje do kraja, mada mu se nakon nekog vremena baš i nije svidjela. Jer ako bih mu popustila, mogao bi zloupotrebljavati moju dobrotu i postati ubuduće neodgovoran i nesvjestan posljedica svojih odluka, pa makar bile i one neugodne. Zatim, nastojim mu razviti empatiju, jer smatram kako je to izuzetno važno za razvoj svake osobnosti. Ne može znati dobro se ponijeti prema drugima, ako nema suosjećanja za druge i ako ne shvaća da treba pomagati drugima u nevolji. Pa smo u vrtiću znali skupljati dobrovoljne priloge za razne namjene humanitarnog karaktera (opremali smo dvije dječje sobe siromašnoj djeci) Ako moj sin želi da se njegove potrebe shvate i podmire, mora razumieti da i druga djeca imaju iste, slične, ali i drugačije potrebe, a koje se također trebaju i moraju prihvatiti i ispuniti, ako smo to u stanju. Te odgojne mjere zvuče i jesu teške, no moramo biti ustrajni u njihovoj provedbi, kako sutra ne bi imali nešto za predbaciti si, u smislu “mogla sam učiniti ovo ili ono, a nisam to učinila i zašto sam to propustila učiniti”.
Primarno, samopostovanje, jer ce ga ono izgraditi I uspjesno mu omoguciti izlazak iz svake zivotne nedace, onaj emocionalni izlazak, probuditi mu nadu kako svojom voljom I upornoscu moze ostvariti bolje sutra I rijesiti trenutnu krizu. Kad se cini da je sve crno I da moze biti samo gore, neka mu to bude vodilja k boljim vremenima. Neka to bude njegovo samopouzdanje, ne zelim da se ikada osjeti manje vrijednim, te da materijalne vrijednosti odlucuju o tome kakvu ce sliku stvoriti o sebi samome. Zelim da se izgradi u odgovornu osobu, osobu koja stoji iza svojih postupaka, bili oni dobri ili losi, osobu koja je spremna uciti iz svojih pogresaka, pretvoriti ih u nesto korisno. Zelim da bude iskrena osoba, koja se drzi svojih nacela, jasno I glasno izrazava svoje misljenje ali pritom I uvazava tude, ne u smislu da ga usvoji kao svoje, vec da se ne izruguje, I shvati da covjek ne moze uvijek biti u pravu, te kako razlicito poimanje, percepcija ponekad dovodi do konflikta, a komunikacija je u tom slucaju izrazito bitna. Zelim da bez straha podijeli svoje nedoumice, neka ne drzi probleme u sebi vec ih nastoji u startu rijesiti kako se ne bi gomilali. Zelim mu sve ono sto smatram da bi na samoj sebi trebala promijeniti.
14.06.2014. L ♥
[lilypie.com]
Voljela bih da naučim svog sina nekim bitnim ljudskim kvalitetama. Željela bih da odraste u odgovornog čovjeka spremnog na rad i trud ali također spremog da prihvati poraz kao dio života. Voljela bih da tretira sve ljude s poštovanjem, čak i kada oni to ne budu zaslužili. Voljela bih da nauči oprostiti ali i da ne zaboravlja lekcije koje će ga naučiti zli ljudi.
Trudim se i nastojim svaki dan svome djetetu pokazati da bude odgovorno prema sebi i drugima,da se odnosi s poštovanjem prema svakom čovjeku i prirodi.Kad je moja curica imala pet godina u neobaveznom razgovoru za stolom pričali smo o našim o prijateljima,ja sam komentirala debljinu svoje prijateljice a moja Nikolina je ozbiljno rekla: Mama sve što loše kažeš o nekome to si ti.
Moje mišljenje je da mi djecu poučavamo i odgajamo našim postupcima i riječima a oni kao male spužvice sve upijaju i ponekad nas isprave,iznenade i nadvise .
Sortiraj odgovore
Najstariji