pravilno disanje na porodu

Drage mame kako pravilno disati na porodu? Da li ste vi disale i da li vam je to pomoglo izdržati bolove?

Na tečaju su nas učili da dišemo kao psi kad im je vruće, brzo i kratko, u biti kao da dahćemo. A neki drugi pak kažu da je dobro što dublje i mirnije disati, što mi na neki način i zvuči logično. Moram priznati da se ne sjećam točno kako sam disala jer sam bila kao u nekom transu za vrijeme trudova, ali sam ipak znala da trebam disati. Zapamtila sam s tečaja da je važno disati cijelo vrijeme kako bi i beba dobivala dovoljno kisika.

I meni je logično da duboko i mirno dišeš, vježbala sam disati kako si navela, znači brzo i kratko no to mi se čini jako naporno.

Uvijek sam se pitala zašto je to disanje pri porodu tako važno i tek kad sam rađala, shvatila sam da mi to stvarno pomaže. Znam da se u takvom trenutku teško kontrolirati i slušati tuđe upute, ali nakon poroda bilo mi je sasvim jasno zašto se sestre deru na mame koje urlaju i tako gube energiju…

e da, to s deranjem, ne znam da li neke žene stvarno tako vrište kao da dramatiziraju pa da ih moraju ušutkavati, ali meni se nekoliko puta baš oteo krik, ne baš onako kao da vrištim iz svega glasa, nego onako kad ti glas baš sam izađe van 
mene nisu, ali mislim da je stvarno bed ženama ako ih ušutkavaju

ja sam se cijelo vrijeme koncentrirala samo na disanje i disala i zaista mi je pomoglo, jedino sam pred kraj malo gubila koncentraciju pa bi tu i tamo pustila nekakav dubok glas ali nisam vikala. Žena koja je rađala u boksu do mog urlala je iz sveg glasa i nju su stvarno babice stišavale čak su u jednom trenu one počele vikati na nju. I mene je to živciralo, u onoj groznoj boli trpiš i šutiš a ona je toliko vikala da sam imala osjećaj da mi viče na uho. Ali opet mislim da žene koje viču ne glume već da stvarno ne znaju drugačije.

Meni je priroda ukrala glas iz sve snage preko nekoliko puta. Mislim da me se čulo dva kvarta dalje :) i nisam si nikako mogla pomoći a bilo mi je puno lakše kad sam se derala. Disala sam pravilno koliko sam mogla..ali ipak se omaklo i deranje. Nije mi bilo ni najmanje neugodno. Nema srama na porodu. Ako njih nije sram derat se na nas, zašto bi nas bilo sram? :)

branka

e da, to s deranjem, ne znam da li neke žene stvarno tako vrište kao da dramatiziraju pa da ih moraju ušutkavati, ali meni se nekoliko puta baš oteo krik, ne baš onako kao da vrištim iz svega glasa, nego onako kad ti glas baš sam izađe van 
mene nisu, ali mislim da je stvarno bed ženama ako ih ušutkavaju

smatram da žene vrište jer ih boli a i laiku je poznato da svaka osoba ima različit tolerans boli…ja kad sam zavrištala na porodu nisam se mogla kontrolirati i samo je izletjelo iz mene jer je na opće čuđenje doktorice beba krenula van mada sam joj rekla da beba ide van jer osjećam glavicu kako izlazi(2 porod)..al ja nisam doktorica  pa kao neznam taj osjećaj…
Jednom sam po pričanju šogorice zavrištala kad mi je doktor na hitnoj gurnuo šaku “unutra” ali ja se ne sjećam da sam zavrištala znam samo da me krvnički zabolilo…
Ne bi bilo naodmet da se bolje odnose prema trudnicama a pogotovo prema prvorotkinjama jer stvarno ne znaš što te čeka koliko god se informirale.Ja sam rađala dva puta i imam osjećaj da nas sve gledaju kao što ste uopće došli u bolnicu pa da imaju posla a kamoli da ih nešto zatražiš…da me nije strah komplikacija tijekom poroda, najradije bih rodila doma..

Duboko disanje tokom trudova dovodi samo do jacih bolova, i ma da vam mozda zvuci logicno, vjerujte mi na rijec, nije. U trudu treba dahtati, disti brzo i plitko. Izmedju trudova disati polako i duboko, tako se odmarate i pripremate za sljedeci.

Meni je najbolje bilo baš to dahtanje kao pas za porod tijekom trudova, a duboko disanje između, kao što kaže Proudmomy. I nisam vrištala prvi put, već više onak kad se ispusti glas jer brzo dahćeš… ne znam kak to drugačije opisati, ali nisam baš zapravo bila glasna…