Pozdrav,
Obzirom da nisam vidjela da je tema pokrenuta, a vjerujem da se puno žena nalazi ili će se jednom prilikom naći u situaciji da su trudne ili rodile a već imaju malo dijete :)
Trenutno sam i sama u blaženom stanju, a već imam curicu od 13 mj,koja će imati godinu i pol kad rodim. Zanima me kako ste se vi koje ste bile ili jeste u sličnoj situaciji nosile sa trudnoćom a i kasnije sa brigom oko 2 male dječice? Unatoč tome što se i sama brinem hoću li izdržati u pojedinim situacijama, jako me (a i supruga) raduje još jedan životni izazov:)
Moja djeca su razlike 21 mjesec. Uvijek sam htjela imati djecu jedno za drugim da se mogu skupa igrati :) nije lako, nemam nikog da mi pomogne, muž s posla dolazi u 18 h tako da sam skoro cijeli dan s njima sama. Priroda nam da neku posebnu snagu da to sve izdrzimo jer moramo. Iscrpljena sam, sama sebi na zadnjem mjestu, malo i zapuštena :) al tako je kako je. Za par godina cu se naspavati i opet redovito uredjivati :)
evo ja sam u 21. tjednu trudnoće, a doma imam još četvero djece! Dva školarca, 9 i 8 godina, jednog od 4,5 godine i najmanju curku od 2,5 godine! E pa možete sad zamisliti kako je meni! Ali ja se ne žalim, oduvijek sam htjela imati puno djece i uživam s njima! Lagano nije, lagala bi kad bi rekla da je, ali kad budu veliki znam da će mi faliti ova briga oko njih!
evo ja sam u 21. tjednu trudnoće, a doma imam još četvero djece! Dva školarca, 9 i 8 godina, jednog od 4,5 godine i najmanju curku od 2,5 godine! E pa možete sad zamisliti kako je meni! Ali ja se ne žalim, oduvijek sam htjela imati puno djece i uživam s njima! Lagano nije, lagala bi kad bi rekla da je, ali kad budu veliki znam da će mi faliti ova briga oko njih!
Svaka čast! Ma djeca su najveća radost. Vjerujem da nije lako, ali uz malo organizacije, sve se može. 
Život se mijenja od tame do sunca, kad kraj tvog srca još jedno zakuca!
Imam djevojčicu od 23.mj i za 3 mjeseca očekujemo novu bebicu. Ponekad me obuzme neki strah, kako će nam biti tj. da li ću moći pružiti dovoljnu pažnju i jednom i drugom djetetu ali valjda će bit sve ok. Pripremam curku svoju već na bebu, učim ju kako treba bebu maziti, oblačiti pelene, kako bebe plaču i kako ih utješiti.. odučila sam je od pelena i evo prije nekih tjedan dana odvikla i od sisanja i sve s lakoćom jer sve shvaća i sprmna je na suradnju. Brine me samo da se ne vrati unazad, da se ne poistovjeti s bebom.
Između prvo dvoje je razlika skoro 11 mjeseci,a između druge i treće 18 mjeseci. Kad sam bila treći put trudna bilo me strah kak ću to uspijevat,ali kad sam rodila sve se nekak posložilo. A sad kad su već veliki (najmlađa ima 7 godina) me hvata panika kak ću se snać nakon toliko godina,hoću znat s malom bebom…
Žene ja se vama divim. Ali zbilja. Ja sad čekam drugo i biti će razlika 4 godine i sitno. I to mi je nekako super. Da je manja razlika mislim da bih prošvikala na mozak skroz. Tako da - svima vam se divim što to možete ili ste mogle, svaka čast. Osobito tebi gluksic koja sad čekaš 5-to dijete. Kapa do poda.
Mišica je sa nama od 11.8.2010.
Ribica stigla 26.10.2014.
Ja nisam luda, ja sam ekscentrična
Najstarije ima 4 godine, drugo 3 a treće u 10 mj. puni 2. Mislim da sam imala sreću jer već s nekoliko dana su spavali cijelu noć, a još uvijek danju spavaju po 2 ipo sata (minimalno). Sad je to već postala navika. Vremena imam i za odmor i rad po kući, vrtu i brigu o našim životinjicama. Djecu ne dajemo nikome na čuvanje i ne idu u vrtić, stalno su sa mnom (osim kad sam bila u rodilištu, tada ih je čuvao muž). Super je što je mala razlika jer uvijek imaju društvo za igru, a i za štetu, nisu ljubomorni i naučili su dijeliti stvari s drugima. Sad su ne razdvojni. Kad su nam prijatelji vidjeli kako nam je dobro, odlučili su i oni odmah na drugo.
Nije lako, nekad imam osjećaj da ne stignem udahnuti, ali će mi kasnije biti super jer će sve zajedno raditi.
Sortiraj odgovore
Najstariji