Pomažu li vam vaša djeca dok kuhate? Tri odgovora na ovo pitanje koja nam ostavite u raspravi ispod članka od četvrtka 27. ožujka do srijede 2. travnja do 11 sati nagradit ćemo našom knjigom tjedna ‘Kuharica za djevojčice’u izdanju Znanja.
https://klokanica.24sata.hr/vrticka-dob/prehrana/super-recepti-za-cool-djevojcice-1361 [klokanica.24sata.hr]
Moj mali dečkić oponaša sve živo i želi sve što mama radi tako da najčešće kuha drvene kockice u lončićima sa kuhačom dok ja radim ručak jer je premali da bi mu nešto “ozbiljno” dala obzirom da sve završava u ustima. Ali imam dvije nećakinjice koje mi stižu za Uskrs i obavezno samnom mijese kruh i slatke pletenice, boje jaja i modlama izrezuju kolačiće. Bude tu brašna po cijeloj kući, prepiranja koja će ljepše i bolje, ali bitno da se mijesi i da su pregačice na mjestu ;) Ponekad bi se one uhvatile i ozbiljnijih kulinarskih aktivnosti i pranja suđa al taj dio ipak zasad preskačemo.
Ooooo da, ništa bez dječice. Dok mama kuha, dečkić (1.g.) iznese sve moguće lonce i poklopce iz kuhinje koje može dokučit i fino ih rasporedi po cijeloj kući doslovno, tu bude lončića i žlica od hodnika do balkona….. cijeli trag ostavi za sobom, a curica (8.g.) mi itekako dobro dođe u kuhinji. Želi pomoći i ima volju čak i kuhati, samo da ne mora pisati zadaću. Nedavno smo pravile krafne, i ja sva smetena od lonaca i poklopaca po podu, krenila sam ih puniti odozgora pekmezom, a ona će na to: “mama, pa one se pune sa strane, tako da se rupica ne vidi”…. tako da mi itekako zna biti od pomoći. 
Moj je sin već sa dvije godine počeo “motati” se oko pećnice i lonaca. Naravno prvo me moj nagon tjerao na oprez da si nekako ne naudi (opeče se i slično), no u principu radovalo me to što ga priprema jela zanima i pobuđuje mu toliku pažnju. Samoj sam sebi protumačila da je to neki predznak što bi mogao biti kad odraste, iako znam da je daleko i preuranjeno donositi takve zaključke, no golicalo je moju maštu. Da, za svog ću sina učiniti sve samo da bude sretan, bez obzira kakve će mu biti želje i odluke! Da se vratim na kuhanje, sin mi i sada kao golobradi mladić pomaže u kuhinji, pa čak i samostalno priprema neka jednostavnija jela i recepte. To mu očito godi i potiče mu kreativnost, jer svaki dan ima neku novu ideju što bi mogli pripremiti za ručak ili večeru. Ako ništa drugo, barem sam kod njega razvila potrebu i osjećaj za zdravom i uravnoteženom prehranom i odvratila ga od tzv. junk food-a, koji je toliko razorno privlačan njegovim vršnjacima i drugim dobnim skupinama.
Moj maleni sin pomaze mi svaki dan, posebno u izradi valstitevecer prije nego utone u san.. omiljeno mu je pohanje mesa, tijesto za palacinke on rado mijesa.. suhi kolaci i kiflice i odmah navuce veliki osmijeh na lice..ako niste zanali ima 4 godina i curu,pa bi njoj poklonio ovu knjigu da zajedno podju u djecju,kuharsku,avanturu;))
moj dječak od 5 godina, kad se peku ribice on ih mora očistiti od ljuskica i izvaditi crevca(kak on to kaže) i onda ih mora uvaljati u brašno i tek onda ja mogu preuzeti posao oko pripreme ručka. Tak je za Božić ispod bora prva kitija koju je uzeo bila sa namjernicama za kuhanje(krumpir,luk,vegeta,hrenovke ,tijesto..) otvori klinac kutiju i oduševljeno kaže ..“mama kak je djed mraz znao da ja volim kuhati,pogledaj šta mi je doneso, alaaa ne mogu vjerovati !!!!” . a ja isto tak ne mogu vjerovati njegovoj reakciji na dobiveni poklon i kak se djete veseli svojim namjernicama za kuhanje !
Naravno! Uz njihovu pomoć je sve veselije i slađe! Kad god mogu uključim svoju šestogodišnju curicu u pripremu, a ona se jako veseli što može staviti svoju šarenu pregaču i pomoći, npr. u pripremi kolača, i još se poslije hvaliti svima kako je samljela kekse ili orahe, izvagala šećer ili brašno, dodala sastojke u zdjelu, ili naribala sir i posložila sve sastojke po tijestu za pizzu. Čak smo nedavno uzele jednu bilježnicu u koju ona zapisuje recepte koje vidi na televiziji, to mi je bilo jako zabavno. Jer, kad već mama ima svoju bilježnicu s receptima, zašto je ne bi i ona imala. Budući da se sjećam kakav je to osjećaj sam pripremiti nešto jednostavno i iznenaditi roditelje, ponekad joj čak i na internetu pronađem neki sasvim jednostavan recept koji ipak još uvijek zajedno sprovedemo u djelo. 
Moja četverogodišnja curica je baš prava curica i uza sve “ženske” stvari i posliće oožava i kuhanje. Za svoje igranje ima svoju mini kuhinjicu i mali dječji pribor za kuhanje, a meni pomaže uglavnom vikendom, kad nigdje ne žurimo. Kako zbog posla, nažalost, preko tjedna i ne stignem biti s njom onoliko koliko želim, za vikend joj dopuštam sve i svašta. Tako kad pripremam namirnice za ručak ona mi ih pomogne ubaciti u zdjelu, pa joj dopustim da sa svojom malenom kuhačicom i promješa. Posebno zadovoljstvo joj je kad na kraju kuhanja juhice unutra ubaci rezančiće ili pravimo zajedno noklice.
A kolači i njihova priprema su posebna priča. Gospođica ima svoju malu pregačicu i kuharsku kapicu, i kad ja napravim tijesto ona dobije trećinu stola za sebe i kreće naša zabava. Znamo i po dva sata praviti kolačiće u obliku raznoraznih životinja, zvijezdica, cvijetića…i baš nam je lijepo,… :)
Sortiraj odgovore
Najstariji