Dijete u 50-ima?

IMAM 56 GODINA PLANIRAM STUPITI U BRAK SA OSOBOM U DOBI OD 42 G.
NISAM BIO U BRAKU I NEMAM DJECE.ZANIMALO BI ME DA LI JE U OVIM GODINAMA MOGUČE IMATI DIJETE SOBZIROM DA JE DOSTA KASNO ZANIMA ME VAŠE MIŠLJENJE DA LI JE TO SRAMOTA POŠTO ŽIVIM U MALOJ SREDINI.

Gospodine Ljiljan, 
sramota je jedino ono sto ste si sami postavili kao granicu! Nas je toliko tu koje bi htjele taj blagoslov pa ne ide kako smo planirale no ne odustajemo. Ako ste se odlucili na to i ako postoji mogucnost i uvjeti da zatrudnite i da imate dijete, imate svu moju potporu. Ako Vas je Bog odlucio blagosloviti zasto to sprijeciti zbog misljenja vase male sredine? Djeca su blagoslov i radost… Vi ne zivite za drugoga vec za sebe stoga tako i razmisljajte. Mnogo njih izvana izgledaju savrseni a iznutra totalno druga prica… Citiram Isusa ‘' Obojani grobovi.’' Stoga, ne zivite od onoga sto ce Vam drugi reci nego od onoga sto Vi mozete napraviti da im budete primjer!  
Zelim Vam srecu od srca! 

Mislim da skriveno pitanje ovdje nije da li je moguće nego da li je sebično. 
A na to možete samo sami odgovoriti.

Ja osobno mislim da vam je veliki plus što vaša buduća supruga ima 42 godine što je danas postala sasvim normalna dob za imati dijete. Da je već Vaših godina, to bi bilo puno rizičnije. 
Vi ste svjesni svojih godina, svjesni ste na možda nećete vidjeti neke životne prekretnice svojeg djeteta. Ali s druge strane, ima toliko mladih ljudi koji isto nisu dobili tu priliku. 

Zato ako se mene pita, ne bih brinula o maloj sredini ni ičemu drugome. Ako ste našli ljubav, ako ste spremni za dijete (i vi partnerica), samo naprijed. Ne brinite o glasinama, pogledima drugih ljudi nego brinite o sebi. Brinite da budete zdravi, sretni i da čim prije osnujete svoju malu obitelj. 

A ovo zdravi ne mogu dovoljno naglasiti (ne diskirimiram na temelju godina, ali i vi ste svjesni koliko je to važan faktor). Ako pazite na sebe, zdravo se hranite, budete aktivni… imate velike šanse ne samo da imate dijete nego i da duuuuugo uživate u njemu. Nije to nikakva garancija, naravno (barem ne u današnje vrijeme kad mladi ljudi obolijevaju i stradavaju). Ali vi ćete znati da ste dali sve od sebe, a sve ostalo je u božjim (ili koje god više sile) rukama. 

Želim vam svu sreću i ubrzo.. bebu u rukama. 

Gospodine, zar je važno što drugi misle? Važno je što VI i VAŠA partnerica želite. Znam kako je živjeti u maloj sredini, znam kakvi su ljudi, sve što nije po nekim njihovim pravilima odmah nije normalno. Ali svako od nas živi svoj život i treba gledati sebe i svoju obitelj. Pogotovo ako nemate djece do sad, zaista se postavlja pitanje čemu ovaj život ako nećemo ostaviti nešto živo iza sebe?! Zato vam želim svu sreću!

Hvala od srca ona ovom lijepom savjetu. Od srca vas pozdravljm.

Moj nono je malo stariji od vas,i dok ga gledam kako se igra s mojim bratom koji ima 4god,i koliko se veseli mom prvom djetetu (svome prvom praunuku) vidim koliko se dobro drzi i da je jos u dobroj formi. To govorim zato sta vjerujem da ste i vi sigurno isto kao on u formi i pazite na sebe. Nije bitno sta ce drugi reci,zasto biste odustali od svog sna i svoje zelje samo zbog drugih? Ja cu iduci mj rodit,termin mi je 6dana prije mog 21eodendana,neki ce rec da sam premlada za dijete,da necu moc uzivat,da ce mi biti smetnja itd…,ali nakon sta mi je dr sa 16god rekla da necu moc bit mama (i to tonom kao da ja vama kazem dobar dan) meni nista nije postalo bitnije od toga da imam muza i s njim obitelj,jer dijete je nesto najdivnije i mogu uzivati s njim i muzem,mozda i vise nego da lumpujem vikendima do rane zore.. Sa sadasnjim muzem sam u vezi od svoje 15god,puno smo toga prosli skupa,sta nas je jos vise zblizilo,odlucili smo se vjencat a uz planiranje vjencanja saznali smo i za naseg malog svrcu :) Ni sekunde ne zalim sta sam tako mlada odlucila imat dijete i muza,i da se ponovo rodim isto bih odabrala..
Svoj zivot i svoju srecu krojte po svojoj zelji a ne po okolini,uvijek ce biti onih koji ce osudit ali ima i onih koji ce pohvalit,a uostalom nisu ni jedni ni drugi bitni,bitni ste vi,vasi osjecaji i vasi snovi!!
Zelim vam svu srecu i da vas vasa buduca supruga sto prije jos vise usreci najljepsom vijesti!!!

Oprostite na tolikom tekstu… I jos jednom nek vam je sretno od srca…

Živim u maloj sredini.
Imam 24 godine, moj nevjenčani suprug ima 48 godina, a naš nekršteni sin 3 mjeseca.
Ako itko zna što je to osuda, mržnja, ljubav, i BORBA, to sam ja eto, izvan svih normi i standarda. Svi su nas napustili, SVI, al uživam s mužem kojeg obožavam u bebi u našoj mini nekonvencionalnoj obitelji. Budite i vi borac. Bit će jako, ali stvarno jako teško, ali borite se. Imate našu podršku! :)

Ljiljane ,
nije bitno što drugi misle već što ti misliš, u godinama  si kad bi to trebao znati  .Ne postoje zapreke osim prirodnih a to prepusti prirodi  .I sam razmišljam o tome a u 50-toj sam .
Samo naprijed i što ti sudbina donese  .

Možda je dobro da se i ja javim
Naime, moj muž i ja samo 24 godine razlike.
Ni on ni ja se nikada prije nismo ženili. 

Kad smo se upoznali on je imao 52, a ja 28.
Ja sam rodila prvu malu kada je on imao 53, a drugu sada kada ima 54.

Ja ga guštam gledat kako se odnosi prema kćerkama, srce mi raste

Ono što djeca upiju od rođenja, treba biti “samo” ljubav. Kad ljubav osjete, posebno između roditelja, ništa im drugo ne treba.

Tako da: SAMO HRABRO -  VOLITE SVOJU SUPRUGU I DJECU (ako dođu).