Jaslice Razvoj u 2. i 3. godini 6544 prikaza 23. svibnja 2014.

Kako reagirati na dječju agresivnost?

tučnjava dječaci
Thinkstock

Neki oblici agresivnog ponašanja kod djece pojavljuju se u predškolskoj dobi i u određenoj se mjeri smatraju normalnim dijelom razvoja. Fizički agresivno ponašanje češće je kod djece jasličke dobi, dok se verbalno i neprijateljsko nepoželjno ponašanje smatra karakterističnim za predškolsku dob

Često se roditelji iznenade kada primijete da njihovo dijete pokazuje nasilno ponašanje poput grizenja druge djece, udaranja, čupanja, potezanja ili pak verbalno zadirkivanje. Neki oblici agresivnog ponašanja kod djece, a koja su prethodno navedena, pojavljuju se u predškolskoj dobi i u određenoj mjeri su smatrana normalnim dijelom razvoja.

Različiti tipovi agresivnog ponašanja u različitim su proporcijama zastupljeni kod djece različite dobi i spola. Pretpostavlja se da je instrumentalno (ponašanje kojim se ostvaruje neki cilj – dobivanje igračke...) i fizički agresivno ponašanje češće u mlađe djece. Dijete, dakle, instrumentalnom agresivnošću brani samo sebe te od napada brani djecu koja su mu bliska, da bi sačuvalo integritet, da mu se ne nanese šteta i da se ne ograniče njegova prava.

Svaka dob nosi svoje izazove

Verbalno i neprijateljsko nepoželjno ponašanje smatra se karakterističnim za predškolsku dob. Svaka dob nosi svoje izazove i načine kako se nositi s njima. Dijete u dobi od jedne do dvije godine je promjenjivog i burnog raspoloženja, a osim toga javlja se i prvi negativizam kada dijete na sve odgovara s "ne". Govor u toj dobi još nije razvijen do razine da dijete može izreći svoje frustracije te pokazuje ispade bijesa, koji se manifestiraju bacanjem po podu, vrištanjem čak i udarcem ili ugrizom drugog djeteta ako se radi o npr. otimanju igračke i sl..

Oko treće godine dijete ulazi u doba prkosa i otpora pri čemu želi sve samo i ne želi da drugi rade umjesto njega, dok s druge strane ima potrebu za uživanjem u zajedništvu s drugima što često rezultira sukobima s drugom djecom. Dijete u dobi od 4 do 5 godina prolazi burno razdoblje i u procesu je utvrđivanja tuđih i svojih granica te često udara rukama i nogama, baca predmete, razbija, bježi, smije se bez povoda, a javljaju se i prostote. U ovoj dobi djeca vole naređivati drugoj djeci što može biti izvor sukoba među vršnjacima  Predškolska djeca pak više iskazuju ljutnju verbalnom agresijom npr. ruganjem, vrijeđanjem, izazivanjem ili svađanjem nego li udaranjem ili štipanjem.

Uloga roditelja u sprječavanju sukoba

Navedeni oblici nasilja su normalan dio razvoja djece te je važno naglasiti da je uloga roditelja ili neke druge odrasle osobe s kojom dijete provodi vrijeme izuzetno važna u učenju prosocijalnog ponašanja i sprečavanja sukoba.  
Prvi korak u sprečavanju nepoželjnog ponašanja je da roditelji svojim ponašanjem pokazuju prosocijalno ponašanje. Dijete uči od svojih roditelja uvažavanje i pomaganje drugima te nenasilno rješavanje sukoba. Aktivna briga o drugima očituje se u iskazivanju poštovanja prema različitosti te u aktivnim oblicima rješavanja životnih zadataka pomaganjem, povećanjem napora i suradnjom.

To bi značilo prvenstveno da roditelji pokazuju kao upravljaju svojim emocijama te da jasno izraze emociju i pozovu dijete na suradničko rješavanje problema. Nepotrebno je držati govore o tome kako neko ponašanje nije "lijepo", "dobro" ili slično, već jasno reći djetetu što se od njega očekuje u kontekstu ponašanja. Kod mlađe djece moguće je prekinuti sukob, pričekati da se dijete smiri i kratkim i jasnim rečenicama ukaže na nepoželjno ponašanje i načina na koji se može drugačije.

Kod starije djece princip bi bio isti, s tim da je moguće razgovarati o nepoželjnim oblicima ponašanja i štetnost koju imaju za djecu koja su bila u sukobu, ali i dobrobitima poželjnih oblika ponašanja. Dakle, ukoliko je dijete udarilo drugo dijete utoliko je potrebno reći npr.:"Ne želim da udaraš druge ljude! Želim da kažeš ako te nešto ili netko ljuti jer imaš pravo na ljutnju. Mogu ti pomoći da mi ispričaš što se dogodilo i da zajedno probamo doći do rješenja." U nekim situacijama je potrebno dijete spriječiti da udari tako da mu se zaustavi ruka tijekom pokušaja udarca. Tako počinjemo proces odvikavanja od navike da se sukobi rješavaju udarcima. Ponašajni dio je potrebno i verbalno popratiti kako je prethodno bilo objašnjeno.

Dugotrajan proces učenja ponašanja

Proces učenja novih ponašanja kojima roditelji žele da njihovo dijete rješava sukobe je dugotrajan. Potrebna je dosljednost i nije moguće očekivati promjenu ponašanja preko noći. Istraživanja su pokazala da djeca koja su u pozitivnom odnosu s roditeljem, dakle, oni roditelji koji odgovaraju na djetetovu potrebu za ljubavlju, pružaju emocionalnu sigurnost, odgovaraju na potrebu za uvažavanjem, pozivaju dijete na suradnju i uče ga vlastitim primjerom da je suradnja temelj za stvaranje kvalitetnih odnosa.

Osim toga, roditelji koji uvažavaju dijete i postavljaju jasne granice iz svojeg osobnog govora bez nametanja krivnje i ponižavanje djeteta također pozivaju dijete na suradnju i pozitivno rješavanje sukoba. Iz navedenog je moguće zaključiti da djetetova samoregulacija i suradnja nisu posljedica disciplinskih postupaka već upravo suprotno, važan je dobar odnos s djetetom

Kada je ipak potrebna stručna pomoć?

Potrebno je također naglasiti koja su to nepoželjna ponašanja koja nisu odraz razvojne faze u kojoj se dijete nalazi i zahtijevaju pomoć stručnjaka. Ukoliko dijete u dobi od šest godina i dalje ima učestale ispade bijesa visokog intenziteta i nije u mogućnosti kontrolirati emocije ili pak nikako ne uspostavlja odnose s drugom djecom potrebno je potražiti pomoć. Nadalje, ukoliko djetetovo nepoželjno ponašanje štetno utječe na ponašanje drugog djeteta ili na imovinu drugoga te ukoliko nepoželjno ponašanje utječe ometajuće na različite aspekte dječjeg razvoja važno je potražiti pomoć. 

I na kraju, sukobi jesu dio normalnog razvoja djeteta i upravo na neki način imaju funkciju učenja pozitivnog rješavanja sukoba i prosocijalnog ponašanja. U tom procesu djeci su potrebni odrasli – voditelji, koji će prvenstveno svojim ponašanjem davati primjer pozitivnog nenasilnog rješavanja sukoba

Komentari 0
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.