Iznenadni i glasni zvukovi mogu izazvati strah i prolaznu fobiju kod male djece, a najizloženija su djeca u dobi od oko dvije godine pa do školske dobi
Svake godine u vrijeme blagdana policija upozorava na opasnosti pirotehničkih sredstava, a najčešće žrtve nesreća su upravo djeca. Najčešće su ozljede ruku, šaka i očiju, a često se naglašava da pucnjava može izazvati traumu kod životinja, posebno pasa.
Magistra psihologije Sunčana Rokvić kaže da iznenadni i glasni zvukovi mogu izazvati strah i prolaznu fobiju kod male djece, a najizloženija su djeca u dobi od oko dvije godine pa do školske dobi.
"U toj dobi su dovoljno kognitivno sazrijeli da mogu razviti strah od podržaja iz okoline (oko druge godine života pojavljuju se razvojni strahovi), a opet nedovoljno zreli da razumiju da se ne radi o ozbiljnoj opasnosti. Također, jako glasan zvuk izaziva osjećaj boli, posebice kod djece koja imaju niži prag osjeta boli. Tako iskustvo koje dijete prestraši i ujedno izaziva osjećaj nelagode i boli, a i roditelji su primjerice prestrašeni, vrlo lako može biti veliki izvor stresa koji može prouzročiti razvoj fobije. Najčešće se radi o prolaznom strahu te ne govorimo o pravim fobijama u kliničkom smislu, no to svakako može otežati svakodnevno funkcioniranje djeteta i obitelji, posebice u ovo doba godine kad gotovo stalno odjekuju zvukovi petardi i vatrometa", objašnjava psihologinja.
O dobi djeteta ovisi kako roditelji mogu zaštititi dijete ili ga utješiti ako se boji, a najvažnije je da sami ostanu mirni.
"Kod djece dojenačke dobi, dovoljno je da roditelji uzmu dijete u ruke i umire ga. Dijete te dobi na podražaje iz okoline, kao što je buka, rijetko reagira razvojem nekih promjena u ponašanju. Svakako je važno da roditelji ostanu mirni koliko to mogu, jer djeca promatraju reakcije roditelja te se njima prilagođavaju. Važno je djeci dati pravo da se boje, priznati im strah. Svako dijete je drugačije te je posao roditelja otkriti što njegovom djetetu djeluje umirujuće, što mu pruža osjećaj sigurnosti. Neke od ideja su da dijete drži roditelja za ruku, stavi nešto na uši da se utiša jačina zvuka, da dijete zažmiri i slično", savjetuje psihologinja te napominje da roditelji uvijek mogu nazvati Telefončić na 01 4850 555 i sa savjetovateljicama razgovarati o konkretnim ponašanjima djece te kako im pomoći da se osjećaju sigurno ako imaju strah od petardi i vatrometa.
Što kad je dijete fascinirano vatrometom i petardama?
Ističe kako je općenito važno s djecom predškolske dobi izbjegavati mjesta gdje se koristi pirotehnika, promatrati vatromet s veće udaljenosti i koristiti sredstva najniže razine buke ako kod djece postoji interes da prisustvuju takvim aktivnostima. Naime, već djeca predškolske dobi mogu biti zainteresirana za rakete, vatromete i petarde, a kod školaraca to postaje gotovo uobičajeno.
"Fascinacija ima veze s interesom same djece i naravno roditelja. Korištenje pirotehničkih sredstava je aktivnost koja izaziva porast hormona adrenalina te stvara osjećaj uzbuđenja i ugode. To je zaista individualno i ima ljudi koji to vole, pa je tako i kod djece", objašnjava psihologinja i ističe da je tada važno kupiti sredstva najniže razine buke, koja ne mogu ozlijediti te ne dozvoliti djetetu da ono rukuje pirotehničkim sredstvima, već samo odrasli.
Treba li djeci potpuno zabraniti korištenje petardi ili im se u nekim uvjetima smije dopustiti da sama bacaju petarde?
"Kad nešto djeci zabranimo, često radimo kontra efekt i djeca poskrivečki pucaju te je tako opasnost od ozljede puno veća. Kad se radi o djeci u dobi u kojoj si ne mogu sami kupiti ili tražiti da im netko kupi pirotehniku, recimo do 10 godina, roditelji mogu mirno reći da to ne odobravaju te da ako i dalje budu željeli pucati kad budu imali primjerice 10-12 godina, da će se dogovoriti na koji način. Djeca će se ljutiti i to je njihovo pravo. Važno je djeci objasniti koje su sve opasnosti, što se nikako ne smije te da postoji neispravna pirotehnika i zato je ključno da se pridržavaju pravila. Odgovorno roditeljstvo na ovu temu značilo bi da su roditelji svjesni stava svoje djece oko korištenja pirotehnike te, ako su djeca jako zainteresirana, važno je da se roditelji aktivno uključe i omoguće djeci pucanje u najsigurnijim mogućim uvjetima", poručuje psihologinja.
