Manjak vitamina D može izazvati rahitis, no i velike doze ovog vitamina mogu imati štetne posljedice, poput smanjenog apetita i kvocijenta inteligencije
Vitamin D, uz A, E i K, spada u vitamine topive u mastima. Ovaj vitamin prirodno je prisutan u vrlo malo namirnica, međutim, uključuje više biološki aktivnih tvari poznatih pod nazivom kalciferoli. Najpoznatiji egzogeni oblici vitamina D su ergokalciferol (vitamin D2) porijeklom iz biljnih namirnica i kolekalciferol, poznatiji kao vitamin D3, koji se uglavnom nalazi u namirnicama životinjskog porijekla.
Endogeni vitamin D podrazumijeva kolekalciferol koji naš organizam može proizvesti sam, i to iz kolesterola pod djelovanjem sunčeve svjetlosti, odnosno UVB zračenja. Bez obzira o kojem obliku vitamina D govorili, svi trebaju proći aktivaciju kroz dva stupnja hidroksilacije koji se događaju u jetri i bubrezima, gdje konačno nastaje aktivni oblik – 1,25 dihidroksi kolekalciferol.
Vitamin D ima nekoliko uloga u našem organizmu, od kojih valja naglasiti:
- održavanje odgovarajuće razine kalcija i fosfata u serumu i time omogućavanje normalne mineralizacije kostiju te rast i razvoj koštanog tkiva
- modulacija rasta stanica, neuromišićnih i imunoloških funkcija
- smanjenje upalnih procesa
Manjak vitamina D najčešći kod male djece
U novorođenčadi status vitamina D uvelike je predodređen vitaminskim statusom majke, o kojem ovisi i količina vitamina D u njezinom mlijeku. Glavni razlozi manjka vitamina D u dojenčadi su:
- prehrana zasnovana na majčinom mlijeku ili, ako to nije moguće, dojenačkom mliječnom pripravku
- dohrana namirnicama relativno siromašnima vitaminom D
- zbog opasnosti od opeklina, mala izloženost suncu
Manjak vitamina D može izazvati ozbiljne posljedice na zdravlje djeteta, od kojih je najpoznatiji rahitis. Tu bolest karakterizira demineralizacija koštanog tkiva, što uzrokuje omekšavanje i deformaciju kostiju, odgođen razvoj zubne cakline i dentina, hipokalcemiju, bol u kostima, mišićnu slabost te slabije napredovanje i niski rast.
Sva dojenčad i djeca imaju povećan rizik od manjka vitamina D, a u posebno rizične skupine spadaju:
- tamnoputa djeca
- malo vremena i rijetko izložena suncu (koja većinu vremena provode u zatvorenom prostoru te im je tijelo velikim dijelom pokriveno odjećom)
- djeca dojena do kasne dojenačke dobi bez dodavanja vitamina D
- djeca koja boluju od kroničnih bolesti
Europsko društvo za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu preporučuje suplementaciju vitamina D u dojenčadi od navršenog 1. mjeseca života bez obzira na majčin vitaminski status.
S druge strane, poznato je i da vitamin D u velikim dozama može biti toksičan, no predoziranje nije moguće uravnoteženom, pa čak ni njegovim izvorima bogatom, prehranom. Velike doze vitamina D mogu uzrokovati:
- hiperkalcemiju, koja se zatim povezuje s pojavom velike žeđi
- zaostajanje u rastu
- smanjenje apetita - anoreksiju
- povraćanje
- smanjeni kvocijent inteligencije
- kalcifikaciju mekog tkiva i stvaranje bubrežnih kamenaca
Najčešći uzrok predoziranja vitaminom D je nekontrolirana suplementacija.
Namirnice koje ne smijete izbjegavati
Prirodni izvori vitamina D3:
- masna riba (sleđ, skuša,tuna, sardine, losos)
- ulje jetre bakalara
- goveđa jetra i žumanjak
Prirodni izvori vitamina D2:
- gljive i kvasci
Zbog oskudnih prirodnih izvora vitamina D njime se danas obogaćuju mlijeko i mliječni proizvodi te druge namirnice koje su njime prirodno siromašne.
