Kroz svoj dugogodišnji rad s djecom, poznati američki pedijatar dr. Harvey Karp je utvrdio da se razvoj male djece može podijeliti u četiri faze koje predstavljaju evoluciju ljudske vrste, samo jako ubrzanu
Da bi razumjeli djecu i shvatili njihove postupke moramo otići čak pet milijuna godina u prošlost. Naime, ono što djeca prolaze od začeća do odrasle dobi nije ništa drugo nego evolucija ljudske vrste, samo jako ubrzana. Kroz svoj dugogodišnji rad s djecom, dr. Harvey Karp je utvrdio da se razvoj male djece može podijeliti u četiri faze. Te faze zapravo odgovaraju određenom stupnju razvoja koje je prolazila ljudska vrsta.
Četiri faze razvoja
Dijete u dobi od 12 do 18 mjeseci spada u fazu pod nazivom dražesni majmunčić, koju je ljudska vrsta prošla prije pet milijuna godina. Baš kao i naši pradavni preci, djeca rade prve korake i počinju korisititi ruke. A majmuniranje im je najdraže - povlačenje stolnjaka, rasipavanje brašna ili guranja igračaka u zvučnike. Roditelji prohodalih beba to jako dobro znaju. A komuniciraju baš poput čimpanzi, pomoću gesti i znakova.
Između 18. i 24. mjeseca je faza patuljastog neandertalca, koja se odvijala prije dva milijuna godina. Sada dijete slaže slogove u riječi i može izgovoriti čak pedeset riječi. Baš kao i neandertalci, dijete uči koristiti oruđe. Počinje korisititi žlicu i piti iz čaše. Iako je na višem stupnju razvoja, još uvijek je poprilično neuredno i nespretno. Baš zato hrane zna biti i po zidovima, a više vode iscuri niz bradu nego u mala usta. Međutim, može bolje pokretati prste i šaku, a samim time i čvršće držati predmete, te ima bolju ravnotežu. Shvaća svoje nove mogućnosti i zbog toga postaje umišljeno, tvrdoglavo, nepopustljivo i ratoborno. Upravo zbog toga je proizašao naziv strašna druga godina.
U dobi od 24. do 36. mjeseca je faza pametnog špiljskog djeteta koja se odvijala prije sto pedeset tisuća godina. Dijete zna oko sto pedeset riječi i obožava pričati. To je i razdoblje stvaranja prvih prijateljstava, razvoja suradnje i planiranja. Recimo, kada dijete treba obaviti nuždu, a želi izbjeći tutu, obično isplanira gdje se najbolje sakriti. Upravo su tako nešto radili i naši preci. Dogovorom i suradnjom su utvrdili da je jedan kut u špilji namjenjen za obavljanje nužde. Iako je u ovoj fazi dijete puno uljudnije, reakcije poput udaranja i griženja su česte kada je ljuto.
I na kraju konačno slijedi najuljudnija faza svestranog seljanina koja se odvijala prije otprilike šezdeset tisuća godina. To je razdoblje između 36. i 48. mjeseca, kada dijete naprosto ne prestaje pričati jer želi upotrijebiti sve riječi koje zna, njih oko tisuću. Dolazi do iznimnog fizičkog i intelektualnog razvoja. Razvija se sposobnost usporedbi. Dijete počinje shvaćati da je malo i slabije u odnosu na druge. Otkriva na koji način može zaobići postavljena pravila i shvaća da baš nema kontrolu nad okolinom. Ono opet želi biti malo jer mu je život bio sigurniji i lakši, a opet želi biti veliko kako bi moglo raditi sve ono što mogu i odrasli.
Ovo shvaćanje djeteta nam daje uvid u razloge dječjeg ponašanja i uvelike olakšava komunikaciju koja je bitno drukčija nego s odraslima i velikom djecom. Naime, djeca često osjećaju da ih nitko ne razumije i zato se ljute i imaju ispade bijesa. Uz dječji jezik pun ponavljanja, kratkih rečenica, mimike, gesti i odgovarajućeg tona glasa to se može vrlo lako izbjeći.
