Pretjerana kupovina darova tijekom blagdana nije problem, već problem leži u darovima koje kupujemo djeci izvan vremena koje je određeno kao vrijeme darivanja ili je vezano uz neki poseban događaj. Djeca danas rijeko imaju priliku osjetiti uzbuđenje i neizvjesnost radi dobivanja poklona
Predbožićno doba je vrijeme kada se veliki broj roditelja nađe u dilemi kakav dar kupiti svojem djetetu. U većini slučajeva djeca dobivaju velik broj darova koji im ubrzo postanu nezanimljivi i rijetko se s njima zapravo igraju. Postavlja se pitanje: "Što je to darivanje i kojim vrijednostima roditelji mogu u situacijama darivanja učiti djecu?".
Darivanje ne znači nužno kupovanje darova već znači i ulaganje sebe u stvaranje odnosa s drugom osobom. Naravno da svaka obitelj ima pravo razvijati svoje vrijednosti vezane uz darivanje i to je nešto gdje nema propisanih pravila. Ipak, važno je naglasiti da odgovornost za kupovanje poklona i odnos prema poklonima ipak leži na odraslima, a ne na djeci.
Djeca imaju velik broj želja, no roditelji su ti koji preuzimaju vodstvo i odlučuju što će kupiti. Popis želja može olakšati kupovinu i usmjeriti osobu koja kupuje poklon što je zaista korisno, ali nije obvezujuće za roditelja u smislu da mora kupiti baš ono što je dijete stavilo na svoju listu želja.
Dakle, kada pomislimo da nam je važno kupiti "najbolji" poklon za dijete, možemo stati i zapitati se što zapravo želimo. Želimo li se pohvaliti kako smo kupili najveći i najskuplji poklon ili želimo svoje dijete još više upoznati i razveseliti ga onime što je njemu zaista važno?
Čekanje je vještina
Roditelj ima pravo odlučiti koji poklon je najprimjereniji za njegovo dijete jer on preuzima ulogu vodstva, čime uči dijete postavljanju granica i zauzimanju za sebe. Zauzimanje za sebe je životna vještina kojom dijete razvija visoko samopoštovanje važno za snalaženje u mnogim socijalnim situacijama.
No, vratimo se poklanjanju darova u vremenu darivanja. Vrijeme darivanja je upravo vrijeme u kojem ljudi jedni druge daruju i to je svrha predblagdanskog vremena. Ono ne traje cijelu godinu i zbog toga ima svoju čar i čežnju za osjećajem iznenađenja prilikom otvaranja poklona. Možemo si dati dopuštenje da pokloni koje tada poklanjamo i kupujemo budu i pametni, korisni, nerazumljivi i nepotrebni ili u skladu s kupovnom moći, ali to je vrijeme darivanja i u skladu je s blagdanima. Vjerojatno će se uvijek postavljati pitanja korisnosti darova te njihova razvojna i edukativna svrha i to nije upitno.
Budući da je vrijeme darivanja prisutno nekoliko puta godišnje ono nije predmet rasprave u kontekstu pretjerane kupovine darova djeci i tu vjerojatno ne leži problem. Problem leži u darovima koje kupujemo djeci izvan vremena koje je određeno kao vrijeme darivanja ili je vezano uz neki poseban događaj. Djeca su radi toga lišena iskustava i osjećaja koje nosi poklanjanje i otvaranje šarenih papira i ukrasnih vrećica. Dovoljno je sjetiti se uzbuđenja i neizvjesnosti radi dobivanja darova na taj poseban dan i to je iskustvo koje djeca današnjice, pretpostavljam, rijetko imaju priliku osjetiti. Čekati i iščekivati ima svoju razvojnu komponentu odgađanja zadovoljenja, kao i prilika da se osjeti iznenađenje. Dakle, ne mora biti sada i sve! Čekanje je također vještina i potrebno ju je razvijati!
Darivanje tijekom cijele godine
Što se događa kada dijete tijekom godine svako toliko dobije neki poklon? Ono je zakinuto za iskustvo odgode zadovoljenja i banalizira svrhu darivanja, odnosno, to darivanje postaje samo sebi svrha, za razliku od darivanja uslijed posebnog događaja poput rođendana, blagdana ili nekog vjerskog događaja. I zaista, problem nastaje kada dijete stekne percepciju da je cjelogodišnje darivanje poklonima normalno jer veliki broj odraslih, a u kontekstu potrošačkog društva, tijekom godine kada nisu blagdani ili rođendan, djeci kupuje poklone.
U neku ruku to je razumljivo jer vjerojatno iza tog ponašanja stoje plemenite namjere, no postavlja se pitanje je li moguće maknuti naglasak s kupovine darova i na drugačiji način darivati dijete tijekom godine? Imati vremena i razumijevanja za dijete, uvažavati njegove razvojne potrebe, potrebe za bliskošću te stjecanje novih iskustava itekako su vrijedni darovi.
Oni su besplatni i dijete ih se u većini slučajeva sjeća cijeli život. To su darovi uspostavljanja odnosa s djetetom gdje ono zapravo ima višestruke dobiti. Dijete uči da je nematerijalan dar vrijedan i trajan te da su odnosi koje s ljudima uspostavlja oni u kojima može zadovoljavati svoje potrebe.
Zajedničke obiteljske aktivnosti
U kontekstu svega izrečenog odgovornost percepcije darova i darivanja je na roditeljima i naprosto ne stoji teza da su danas djeca nezahvalna i razmažena te da ništa ne znaju cijeniti. Možda ona samo nisu imala priliku naučiti biti zahvalna i cijeniti druge.
Drugim riječima, sav teret stavljamo na leđa djece, a da zapravo uopće nisu odgovorna za to što su im roditelji, bake, djedovi i ostatak obitelji kupili veliku količinu poklona s kojima se onda u većini slučajeva ne igraju, ne znaju što bi s njima, ne znaju s kojom bi se igračkom mogli igrati i na koji način. Naravno da ih tada učimo da ništa ne treba cijeniti jer je sve zamjenjivo i nadoknadivo. Barem u materijalnom smislu! No, kako je predbožićno vrijeme ipak nekoliko savjeta o tome kakav poklon pokloniti djetetu.
Uglavnom danas na svakoj igrački piše za koju je dob i to olakšava odabir prilikom kupovine. Na nekoliko stvari bi posebno trebalo obratiti pažnju. Poklon bi prvenstveno trebao biti siguran u smislu da je bez sitnih dijelova pogotovo za djecu koja još uvijek stavljaju sve u usta, kao i bez opasnih oštrih dijelova i štetnih boja. On bi trebao pozivati na istraživanje i rješavanje problema kako bi se dijete bolje razvijalo. Djeca mlađe predškolske dobi su zainteresirana za slaganje kockica, čitanje slikovnica u skladu s dobi, raznih didaktičkih igara, dok su djeca starije predškolske dobi uvijek zainteresirana za društvene igre, igre s raznim figuricama s kojima se mogu igrati igre pretvaranja.
Kako je vrijeme blagdana vrijeme bliskosti i povezivanja bilo bi dobro s djecom predškolske dobi provoditi vrijeme u zajedničkim obiteljskim aktivnostima. Naravno da treba sve pripremiti, obaviti i kupiti, no davanje prilike djeci da s roditeljima zajedno obave neke kućanske poslove, sudjeluju u pečenju kolača, ukrašavanju kuće i sl. stvara posebnu vezu između ukućana. Moguće je to sve npr. fotografirati i napraviti božićni album uspomena koji možete s djecom pogledati i prisjetiti se blagdanskog ugođaja. To bi mogao biti zajednički poklon za cijelu obitelj, a djeci puno znači kada se imaju mogućnosti vidjeti u raznim aktivnostima pogotovo kada su njihovi bližnji u to uključeni.
I na kraju, ponekad je važno pokloniti poklon, ali je važan kontekst u kojem se to darivanje odvija. Neko to bude radi povezivanja, uvažavanja i blizine cjelokupne obitelji.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.