Ako dijete osjeća da se roditelj žuri i da ga se želi što prije riješiti, podiže se alarm u njemu pa nastoji od straha ostati što dulje budno, kako bi bilo sigurno da roditelj neće otići
"Možemo razumjeti potrebu roditelja da dijete što prije zaspi, jer nakon napornog dana imaju još puno stvari za napraviti prije spavanja", kaže Tomislav Kuljiš, osnivač Centra Prirodno roditeljstvo, no ističe kako su djeca dizajnirana puno prije industrijskog društva i nije predviđeno da se sama, brzo uspavljuju. Svako normalno dijete će utonuti u san kada se osjeti potpuno sigurno u sebi i ako se namirilo potrebnom količinom vremena s roditeljima i potrebnom količinom igranja, objašnjava.
"Tada se njegov autonomni živčani sustav opušta i dijete uđe u san koji mu je potreban. Ali ako dijete osjeća da će roditelj otići i da ga se želi što prije riješiti, podiže se alarm u njemu i nastoji od straha ostati što dulje budno kako bi bilo sigurno da roditelj neće otići. Dakle, važno je omogućiti djetetu potrebnu količinu vremena s roditeljem, dovoljno fizičkog igranja tijekom dana, a kod uspavljivanja mu pružiti osjećaj sigurnosti i ne slati poruku da nam se žuri", kaže Kuljiš.
Podsjeća da je u roditeljstvu ključno povjerenje djeteta u roditelja koje se na najdubljem nivou uči upravo kroz iskustvo da je roditelj tu za dijete koliko ga treba i kad ga treba. Osjećaj sigurnosti i prepuštenosti je ključan za djetetov cjeloviti razvoj, a uspavljivanje je vrijeme kada dijete treba osjetiti da se može u potpunosti prepustiti uz roditelja i zaspati osjećajući se duboko sigurno u sebi.
"Na kraju, taj period malog nježnog tijela uz vas će tako brzo i nepovratno proći i zašto ga uopće i sebi uskraćivati?", poručuje na kraju autor programa Roditeljstvo i rani razvoj.
